Petak, 07.10.2011.

13:20

Magičan svet sportskog ronjenja (četvrti deo)

Izvor: B92

Magièan svet sportskog ronjenja (èetvrti deo) IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

7 Komentari

Sortiraj po:

Bivshi ronac

pre 12 godina

Ajde da bachnem i ja ponesto...
Zivim i radim u Texasu firma se zove Utec survay.
Inace radimo geoloska istrazivanja nafte i gasa svuda po svetu ali moje radno mesto je u Mexickom zalivu.
Bio sam ostraceni ronioc mada nikad sa klubom uvek nesto solo iako je to najveca greska moram da naglasim. (Nikakda sam nemoj da ides na ronjenje).
Moram da se slozim sa komentatorom da dosta nasih ljudi ce uzeti nesto sa olupine za suvenir.
Kod nas neke zastite i ne postoji da se razumemo a bogami i na Balkanu sve zemlje nemaju neku razvijenu zastitu olupina.
U vreme stare Jugoslavije nosilo se sve sto se moglo sa olupina iz Hrvatske ili c Gore.
Elem ronjenje je lep sport ali u globalu ti kao ronioc nikad neces steci neku vecu autonomiju od 300 do 500 metara ( cak mislim i da preterujem) od mesta ged si poceo zaron.
Momentalno radim na ROV (remotly operated vehicls) vozilima i imam iza sebe milje i milje vidjenog terena (okeanskog dna) po svetu ali u ludilu se nisam nadao da cu videti toliko ljudskog djubreta i otpada koliko sam video na 1000 do 2500 metara duine.
A da postoji zivot i na tako visokom prtisku postoji.
Six gill Ajkule,Bio sam iznenadjen da sabljarke zive na 1000 m dubine,srimpovi, hobotnice i toliko prozirnih stvorenja koji lice gradjom na meduze ali su totalno drugacijeg oblika (sad mi oprostite nisam biolog po struci).

Uveliko sam bio iznenadjen koliko su naftne kompanije uzele za ozbiljno havariju British Petroleuma.

Recimo podatak nedaj boze da bacis opusak u okean i da te Shell osoblje vidi automatski dobijas otkaz i plus postajes "black listed" u Shell-u i nikad vise za njih neces raditi cak ni kao kontraktor.

Datko

pre 12 godina

Hteo bih da zamolim (ako je moguce nekako) da dobijem (za dz :) neke fotografije podvodnog sveta,korali,ribe ili nesto tako sto bi moglo da se shtampa i zastakli na zidu..Sve sto sam do sada uspeo da nadjem se placa,a s'obzirom na recesiju,nisam u mogucnosti :)..
Hvala svakako..

Saša

pre 12 godina

Miroslav je sve lepo rekao, i dao link na Project Aware čije ćete nalepnice videti u skoro svakom klubu za ronjenje, barem sam ih ja viđao.
Samo da dodam da nije u redu to što se u članku piše kako je normalna stvar da uzmete nešto sa olupine za suvenir.
Ronio sam na olupini od 50tak metara, više paluba, koje su sve dostupne za ronjenje, na kojoj je taj dan bilo stotinjak ronilaca. Brodovi nagurani na vezu, 2-3 privezana jedan za drugi ljuljaju se na pučini. Dole jaka struja, spuštate se niz usidreno uže, niz koje svi idu i ne vidite ništa od mehurića onih ispred vas, samo gomila mehurića ide ka vama dok se spuštate negde između 30 i 40 metara. Sam brod je već prilično uništen od ronjenja, jer vazduh koji izdišemo u potpalublju ne uspe da iziđe i konstrukcija oksidira i rđa potpomoguta kombinacijom vazduha i slane vode. Razmišljaju da ga uskoro zatvore za ronjenje.
E sad zamislite da je, pored tog vazduha koji smo tamo ostavili, svako od ljudi koji su bili dole uzeo nešto. I tako svaki dan, samo jedna sitnica za mene. Ostaje li nešto za one posle vas?
Naravno svako uzme sitnu školjkicu, ali ronjenje će vas odvesti gde ih uglavnom nije bilo puno pre vas, niti će ih biti puno posle i treba da i oni vide sve što i vi. Uvek mislimo da je to ništa jer mora i okeani su nepresušni, ali nije tako. Uzme skoro svako školjkicu povremeno, evo ja imam nekih 3-4 kakve možete naći na plaži, ne velikih. Ali me čak i za tih nekoliko ponekad grize savest.
Treba imati na umu da se roni radi zabave uglavnom na mestima koja su proglašena za nacionalne parkove, parkove prirode i slično. Samim tim ne bi trebalo narušavati prirodu, a i ta olupina je sad njen deo.
Zbog toga zlatno pravilo ostaje: take nothing, leave nothing!
Pozdrav

Miroslav Karaičić PADI instruktor

pre 12 godina

Želeo bih dodati nekoliko rečenica na ovaj dobar serijal. Pored same činjenice da je zaista predivno razgledati podvodni svet, ronjenje ima itekako edukativnu ulogu. Ogromna količina otpada završi, nažalost, u rekama, jezerima i okeanima naše planete. Smeće se bukvalno gura pod tepih (u ovom slučaju vodeni), ali ono je i dalje tu, i truje nas. Koliko nas zna da je deo kiseonika koji udišemo proizveden u okeanima? Korali žive u simbiozi sa algama koje proizvode kiseonik, a troše ono što mi nazivamo otpadom - ugljendioksid. Takođe, mnoga druga morska bića smanjuju kiselost svetskih voda, održavajući tako život u ravnoteži.
Zatim, uverite se da ajkule nisu zle ubice, već jedan od glavnih karika u lancu ishrane. Bez ajkula život okeana bi definitivno ispao iz ravnoteže, što bi se dalje odrazilo na ostala morska bića, računajući tu i korale. A onda bi se to odrazilo i na nas na suvom.
Količina otpada u morima i okeanima je mnogostruko veće nego pre samo pedeset godina. To počinje da nas guši.
Na milioni ajkula, i mnogih drugih morskih životinja, se ubijaju godišnje radi bogaćenja nekolicine.
Budite ronilac, barem jednom godišnje. Uverite se sami! Ronjenje jeste čaroban i predivan doživljaj, ali je na prvom mestu izuzetno edukativno.
Razmislite o tome... A za onog ko želi više: www.projectaware.org/

Vlada

pre 12 godina

Lep serijal. Voleo bih da procitam makar jedan tekst o ronjenju na dah (oprema, tehnike treninga, bezbednost, svetski i drzavni rekordi..)

Vlada

pre 12 godina

Lep serijal. Voleo bih da procitam makar jedan tekst o ronjenju na dah (oprema, tehnike treninga, bezbednost, svetski i drzavni rekordi..)

Saša

pre 12 godina

Miroslav je sve lepo rekao, i dao link na Project Aware čije ćete nalepnice videti u skoro svakom klubu za ronjenje, barem sam ih ja viđao.
Samo da dodam da nije u redu to što se u članku piše kako je normalna stvar da uzmete nešto sa olupine za suvenir.
Ronio sam na olupini od 50tak metara, više paluba, koje su sve dostupne za ronjenje, na kojoj je taj dan bilo stotinjak ronilaca. Brodovi nagurani na vezu, 2-3 privezana jedan za drugi ljuljaju se na pučini. Dole jaka struja, spuštate se niz usidreno uže, niz koje svi idu i ne vidite ništa od mehurića onih ispred vas, samo gomila mehurića ide ka vama dok se spuštate negde između 30 i 40 metara. Sam brod je već prilično uništen od ronjenja, jer vazduh koji izdišemo u potpalublju ne uspe da iziđe i konstrukcija oksidira i rđa potpomoguta kombinacijom vazduha i slane vode. Razmišljaju da ga uskoro zatvore za ronjenje.
E sad zamislite da je, pored tog vazduha koji smo tamo ostavili, svako od ljudi koji su bili dole uzeo nešto. I tako svaki dan, samo jedna sitnica za mene. Ostaje li nešto za one posle vas?
Naravno svako uzme sitnu školjkicu, ali ronjenje će vas odvesti gde ih uglavnom nije bilo puno pre vas, niti će ih biti puno posle i treba da i oni vide sve što i vi. Uvek mislimo da je to ništa jer mora i okeani su nepresušni, ali nije tako. Uzme skoro svako školjkicu povremeno, evo ja imam nekih 3-4 kakve možete naći na plaži, ne velikih. Ali me čak i za tih nekoliko ponekad grize savest.
Treba imati na umu da se roni radi zabave uglavnom na mestima koja su proglašena za nacionalne parkove, parkove prirode i slično. Samim tim ne bi trebalo narušavati prirodu, a i ta olupina je sad njen deo.
Zbog toga zlatno pravilo ostaje: take nothing, leave nothing!
Pozdrav

Miroslav Karaičić PADI instruktor

pre 12 godina

Želeo bih dodati nekoliko rečenica na ovaj dobar serijal. Pored same činjenice da je zaista predivno razgledati podvodni svet, ronjenje ima itekako edukativnu ulogu. Ogromna količina otpada završi, nažalost, u rekama, jezerima i okeanima naše planete. Smeće se bukvalno gura pod tepih (u ovom slučaju vodeni), ali ono je i dalje tu, i truje nas. Koliko nas zna da je deo kiseonika koji udišemo proizveden u okeanima? Korali žive u simbiozi sa algama koje proizvode kiseonik, a troše ono što mi nazivamo otpadom - ugljendioksid. Takođe, mnoga druga morska bića smanjuju kiselost svetskih voda, održavajući tako život u ravnoteži.
Zatim, uverite se da ajkule nisu zle ubice, već jedan od glavnih karika u lancu ishrane. Bez ajkula život okeana bi definitivno ispao iz ravnoteže, što bi se dalje odrazilo na ostala morska bića, računajući tu i korale. A onda bi se to odrazilo i na nas na suvom.
Količina otpada u morima i okeanima je mnogostruko veće nego pre samo pedeset godina. To počinje da nas guši.
Na milioni ajkula, i mnogih drugih morskih životinja, se ubijaju godišnje radi bogaćenja nekolicine.
Budite ronilac, barem jednom godišnje. Uverite se sami! Ronjenje jeste čaroban i predivan doživljaj, ali je na prvom mestu izuzetno edukativno.
Razmislite o tome... A za onog ko želi više: www.projectaware.org/

Bivshi ronac

pre 12 godina

Ajde da bachnem i ja ponesto...
Zivim i radim u Texasu firma se zove Utec survay.
Inace radimo geoloska istrazivanja nafte i gasa svuda po svetu ali moje radno mesto je u Mexickom zalivu.
Bio sam ostraceni ronioc mada nikad sa klubom uvek nesto solo iako je to najveca greska moram da naglasim. (Nikakda sam nemoj da ides na ronjenje).
Moram da se slozim sa komentatorom da dosta nasih ljudi ce uzeti nesto sa olupine za suvenir.
Kod nas neke zastite i ne postoji da se razumemo a bogami i na Balkanu sve zemlje nemaju neku razvijenu zastitu olupina.
U vreme stare Jugoslavije nosilo se sve sto se moglo sa olupina iz Hrvatske ili c Gore.
Elem ronjenje je lep sport ali u globalu ti kao ronioc nikad neces steci neku vecu autonomiju od 300 do 500 metara ( cak mislim i da preterujem) od mesta ged si poceo zaron.
Momentalno radim na ROV (remotly operated vehicls) vozilima i imam iza sebe milje i milje vidjenog terena (okeanskog dna) po svetu ali u ludilu se nisam nadao da cu videti toliko ljudskog djubreta i otpada koliko sam video na 1000 do 2500 metara duine.
A da postoji zivot i na tako visokom prtisku postoji.
Six gill Ajkule,Bio sam iznenadjen da sabljarke zive na 1000 m dubine,srimpovi, hobotnice i toliko prozirnih stvorenja koji lice gradjom na meduze ali su totalno drugacijeg oblika (sad mi oprostite nisam biolog po struci).

Uveliko sam bio iznenadjen koliko su naftne kompanije uzele za ozbiljno havariju British Petroleuma.

Recimo podatak nedaj boze da bacis opusak u okean i da te Shell osoblje vidi automatski dobijas otkaz i plus postajes "black listed" u Shell-u i nikad vise za njih neces raditi cak ni kao kontraktor.

Datko

pre 12 godina

Hteo bih da zamolim (ako je moguce nekako) da dobijem (za dz :) neke fotografije podvodnog sveta,korali,ribe ili nesto tako sto bi moglo da se shtampa i zastakli na zidu..Sve sto sam do sada uspeo da nadjem se placa,a s'obzirom na recesiju,nisam u mogucnosti :)..
Hvala svakako..

Datko

pre 12 godina

Hteo bih da zamolim (ako je moguce nekako) da dobijem (za dz :) neke fotografije podvodnog sveta,korali,ribe ili nesto tako sto bi moglo da se shtampa i zastakli na zidu..Sve sto sam do sada uspeo da nadjem se placa,a s'obzirom na recesiju,nisam u mogucnosti :)..
Hvala svakako..

Saša

pre 12 godina

Miroslav je sve lepo rekao, i dao link na Project Aware čije ćete nalepnice videti u skoro svakom klubu za ronjenje, barem sam ih ja viđao.
Samo da dodam da nije u redu to što se u članku piše kako je normalna stvar da uzmete nešto sa olupine za suvenir.
Ronio sam na olupini od 50tak metara, više paluba, koje su sve dostupne za ronjenje, na kojoj je taj dan bilo stotinjak ronilaca. Brodovi nagurani na vezu, 2-3 privezana jedan za drugi ljuljaju se na pučini. Dole jaka struja, spuštate se niz usidreno uže, niz koje svi idu i ne vidite ništa od mehurića onih ispred vas, samo gomila mehurića ide ka vama dok se spuštate negde između 30 i 40 metara. Sam brod je već prilično uništen od ronjenja, jer vazduh koji izdišemo u potpalublju ne uspe da iziđe i konstrukcija oksidira i rđa potpomoguta kombinacijom vazduha i slane vode. Razmišljaju da ga uskoro zatvore za ronjenje.
E sad zamislite da je, pored tog vazduha koji smo tamo ostavili, svako od ljudi koji su bili dole uzeo nešto. I tako svaki dan, samo jedna sitnica za mene. Ostaje li nešto za one posle vas?
Naravno svako uzme sitnu školjkicu, ali ronjenje će vas odvesti gde ih uglavnom nije bilo puno pre vas, niti će ih biti puno posle i treba da i oni vide sve što i vi. Uvek mislimo da je to ništa jer mora i okeani su nepresušni, ali nije tako. Uzme skoro svako školjkicu povremeno, evo ja imam nekih 3-4 kakve možete naći na plaži, ne velikih. Ali me čak i za tih nekoliko ponekad grize savest.
Treba imati na umu da se roni radi zabave uglavnom na mestima koja su proglašena za nacionalne parkove, parkove prirode i slično. Samim tim ne bi trebalo narušavati prirodu, a i ta olupina je sad njen deo.
Zbog toga zlatno pravilo ostaje: take nothing, leave nothing!
Pozdrav

Vlada

pre 12 godina

Lep serijal. Voleo bih da procitam makar jedan tekst o ronjenju na dah (oprema, tehnike treninga, bezbednost, svetski i drzavni rekordi..)

Miroslav Karaičić PADI instruktor

pre 12 godina

Želeo bih dodati nekoliko rečenica na ovaj dobar serijal. Pored same činjenice da je zaista predivno razgledati podvodni svet, ronjenje ima itekako edukativnu ulogu. Ogromna količina otpada završi, nažalost, u rekama, jezerima i okeanima naše planete. Smeće se bukvalno gura pod tepih (u ovom slučaju vodeni), ali ono je i dalje tu, i truje nas. Koliko nas zna da je deo kiseonika koji udišemo proizveden u okeanima? Korali žive u simbiozi sa algama koje proizvode kiseonik, a troše ono što mi nazivamo otpadom - ugljendioksid. Takođe, mnoga druga morska bića smanjuju kiselost svetskih voda, održavajući tako život u ravnoteži.
Zatim, uverite se da ajkule nisu zle ubice, već jedan od glavnih karika u lancu ishrane. Bez ajkula život okeana bi definitivno ispao iz ravnoteže, što bi se dalje odrazilo na ostala morska bića, računajući tu i korale. A onda bi se to odrazilo i na nas na suvom.
Količina otpada u morima i okeanima je mnogostruko veće nego pre samo pedeset godina. To počinje da nas guši.
Na milioni ajkula, i mnogih drugih morskih životinja, se ubijaju godišnje radi bogaćenja nekolicine.
Budite ronilac, barem jednom godišnje. Uverite se sami! Ronjenje jeste čaroban i predivan doživljaj, ali je na prvom mestu izuzetno edukativno.
Razmislite o tome... A za onog ko želi više: www.projectaware.org/

Bivshi ronac

pre 12 godina

Ajde da bachnem i ja ponesto...
Zivim i radim u Texasu firma se zove Utec survay.
Inace radimo geoloska istrazivanja nafte i gasa svuda po svetu ali moje radno mesto je u Mexickom zalivu.
Bio sam ostraceni ronioc mada nikad sa klubom uvek nesto solo iako je to najveca greska moram da naglasim. (Nikakda sam nemoj da ides na ronjenje).
Moram da se slozim sa komentatorom da dosta nasih ljudi ce uzeti nesto sa olupine za suvenir.
Kod nas neke zastite i ne postoji da se razumemo a bogami i na Balkanu sve zemlje nemaju neku razvijenu zastitu olupina.
U vreme stare Jugoslavije nosilo se sve sto se moglo sa olupina iz Hrvatske ili c Gore.
Elem ronjenje je lep sport ali u globalu ti kao ronioc nikad neces steci neku vecu autonomiju od 300 do 500 metara ( cak mislim i da preterujem) od mesta ged si poceo zaron.
Momentalno radim na ROV (remotly operated vehicls) vozilima i imam iza sebe milje i milje vidjenog terena (okeanskog dna) po svetu ali u ludilu se nisam nadao da cu videti toliko ljudskog djubreta i otpada koliko sam video na 1000 do 2500 metara duine.
A da postoji zivot i na tako visokom prtisku postoji.
Six gill Ajkule,Bio sam iznenadjen da sabljarke zive na 1000 m dubine,srimpovi, hobotnice i toliko prozirnih stvorenja koji lice gradjom na meduze ali su totalno drugacijeg oblika (sad mi oprostite nisam biolog po struci).

Uveliko sam bio iznenadjen koliko su naftne kompanije uzele za ozbiljno havariju British Petroleuma.

Recimo podatak nedaj boze da bacis opusak u okean i da te Shell osoblje vidi automatski dobijas otkaz i plus postajes "black listed" u Shell-u i nikad vise za njih neces raditi cak ni kao kontraktor.