Garsija Markes bio je jedan od najpopularnijih pisaca španskog govornog područja i mnogi njegovu popularnost porede sa Markom Tvenom ili Čarlsom Dikensom.
Poput mnogih drugih pisaca Latinske Amerike, on je prevazišao okvire književnosti i kulture. Čovek među prijateljima poznat kao "Gabo" postao je heroj celog kontinenta kada se pridružio revolucionaru Fidelu Kastru i kritikovao nasilne intervencije Vašingtona u Vijetnamu.
Smatra se najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Najviše je doprineo tome da latinoamerička literatura dođe u centar pažnje svetske kulturne javnosti šezdesetih godina 20. veka.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1982. godine.
Oslabljen od raka, Markes nije ništa napisao posle svog poslednjeg romana "Sećanja na moje tužne kurve" koji je objavio 2004.
Rodio se 6. marta 1927. u gradu Arakataka, u oblasti Magdalena, a živeo uglavnom u Meksiku. Bio je najstarije od 11 dece Luize Santjago Markes i Gabrijela Elihija Garsije, telegrafkinje i lutajućeg homeopate, poznatog po burnim ljubavnim aferama.
Markesa su do desete godine odgajali deda i baba, koji su mu pričali maštovite priče za decu i budili u njemu maštu.
Tako je rodna Arakataka postala "model" za "Makondo", selo okruženo plantažama banana u blizini planina Sijera Nevada, gde se odvija "Sto godina samoće".
"Članovi porodice su mi govorili da sam počeo da prepričavam stvari, priče i slično, gotovo od kako sam progovorio", rekao je Garsija jednom novinaru.
Išao je u državni internat u blizini granice sa Bogotom gde je postao omiljeni đak i strastveni čitalac, kom su omiljeni bili Hemingvej, Kafka, Dostojevski i Fokner.
Prvo delo objavio je kao đak 1947. Bila je to kratka priča za list El Espectador, nakon što je urednik kulture napisao da "mlada generacija Kolumbije nema šta da ponudi u vidu dobre literature".
Njegov otac insistirao je da upiše pravo, ali je napustio studije i opredelio se za novinarstvo. Bio je slabo plaćen i kasnije je pričao kako mu je majka u prvoj poseti u Bogoti rekla da izgleda kao prosjak.
Njegovo novinarsko pisanje bilo je nadahnuto levičarskom ideologijom, kojoj se priklonio uglavnom zbog vojnog masakra iz 1928. u blizini Arakatake, kada su radnici na plantažama banana štrajkovali protiv United Fruit kompanije (kasnije "Chiquita").
Takođe, na njega je uticalo i ubistvo Horhea Elise Gaitana, levičarskog predsedničkog kandidata.
Preselio se u Evropu s dolaskom diktature na vlast.
Nakon proputovanja Istokom, preselio se u Rim 1955. gde je učio o kinematografiji, njegovoj dugogodišnjoj ljubavi.
Zatim je otišao u Pariz gde je živeo među intelektualcima i umetnicima prognanim iz mnogih latinoameričkih diktatura tog vremena.
Vratio se u Kolumbiju 1958. i oženio se Mercedes Barčom, komšinicom iz detinjstva. Imali su dva sina, Rodriga, režisera i Gonzala, grafičkog dizajnera.
Nakon što je 1981. optužen da simpatizuje pobunjenike M-19 i šalje novac gerilskim grupama u Venecueli, preselio se u Meksiko Siti, gde je živeo do kraja života.
Iako se najveći deo odraslog doba borio sa siromaštvom, život mu je kasnije transformisan slavom i bogatstvom.
Bio je izuzetan domaćin koji je voleo da pripoveda duge priče svojim gostima, ali je povremeno izražavao žestok otpor prema novinarima koji su mu uništavali reputaciju.
Odbio je ponude da se bavi diplomatskim poslovima i odbacio svaku mogućnost da se kandiduje za predsednika Kolumbije, iako je bio uključen u zakulisne pregovore između kolumbijske vlade i levičarskih pobunjenika.
Već u sedamdesetim godinama života, 1998. ispunio je životni san – kupio je većinske akcije kolumbijskog magazina Cambio novcem koji je dobio u okviru Nobelove nagrade.
Pre nego što se razboleo od raka limfnih čvorova u junu 1999. pisao je za svoj magazin.
"Ja sam novinar. Oduvek sam bio novinar", rekao je svojevremeno za AP. "Moje knjige ne bi mogle biti napisane, da nisam bio novinar, jer je sav materijal za njih uzet iz realnosti".
Za 87. rođendan prijatelji, novinari i njegovi ljubitelji predali su mu tortu i cveće ispred njegovog doma u ekskluzivnom naselju u Meksiko Sitiju.
Markes se nije obratio prisutnima na tom događaju.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Rat u Ukrajini – 794. dan. Ukrajinski presednik Volodimir Zelenski izjavio je da je Ukrajini potrebno najmanje sedam PVO sistema Patriot i pozvao ukrajinske partnere da ne gube vreme kako bi se Rusiji uputio "odlučan signal".
Mattoni 1873, najveći proizvođač mineralne vode i bezalkoholnih napitaka u Centralnoj Evropi, preuzeo je od kompanije PepsiCo manjinski udeo (46,43 odsto) u Knjaz Milošu, postavši jedini vlasnik.
Rat u Ukrajini – 793. dan. Juče su na frontu bila 93 borbena okršaja, najviše ruskih napada Oružane snage Ukrajine odbile su na pravcu Avdejevka, Bahmut, Liman i Novopavliv, saopštava Vojska Ukrajine.
Glasanje o Rezoluciji o Srebrenici pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, prvobito planirano za 2. maj, pomereno je za najmanje četiri dana, jer Zapad želi da dobije na vremenu kako bi prikupio dodatne glasove.
Hyundai razvija takozvani Nano Cooling Film, odnosno foliju koja, prema najavama proizvođača, omogućava da se temperatura u vozilu drži pod kontrolom čak i u najtoplijim danima.
Vladimir Putin tražio je ove nedelje odgovore usred najgorih poplava u zemlji poslednjih decenija, koje su dovele do evakuacije desetina hiljada ljudi, i izveštava da je poplavljen rudnik uranijuma u oblasti Kurgan.
Vladimir Putin tražio je ove nedelje odgovore usred najgorih poplava u zemlji poslednjih decenija, koje su dovele do evakuacije desetina hiljada ljudi, i izveštava da je poplavljen rudnik uranijuma u oblasti Kurgan.
Policiji MUP-a Bosansko-podrinjskog kantona Goražde prijavljeno je da je sinoć oko 22 sata jedan od stražara u Kazneno-popravnom zavodu Ustikolina brutalno pretukao zatvorenika koji služi kaznu u ovoj ustanovi zbog čega mu je ukazana lekarska pomoć.
Predstavnica ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova izjavila je da Rusija odbacuje mogućnost ustupka dela novih regiona u zamenu za imovinu zamrznutu na Zapadu.
Masovni protesti šire se američkim univerzitetima. Studenti protestuju zbog izraelske vojne kampanje u Gazi. Stotine demonstranata uhapšeno je do sada širom Amerike.
Dragoljub Simonović je pravosnažno osuđen na četiri godine zatvora zbog podstrekivanja drugih da zapale kuću novinara portala Žig info Milana Jovanovića.
Komentari 97
Pogledaj komentare