Sasa
pre 15 godina
Do 2001. godine radio sam u drustvenom preduzecu. Nakon toga presao sam kod privatnika. Do danas sam izmenjao, ne znam ni sam koliko privatnih firmi i situacija je svuda identicna. Bio sam zrtva mobinga na par radnih mesta. Situacija je bila toliko strasna da sam bio maltretiran cak i zbog napisane tacke. Strasno je to sto „gazde“ imaju svoje poltrone koji se ukljuce u tu igru i maltretiraju zrtvu upravo na onaj nacin koji je naveden: ogovaranje, podsmevanje, bezrazlozno spijuniranje... Pri tome gazdini puleni rade mnogo manje i tu obicno ima ljubavnika sefova ili vlasnika firme. Bio sam u situaciji da se bavim poslom gde sam imao vise uspeha u poslovanju i posle toga pocelo je sikaniranje od strane kolega i razna izmisljena potkazivanja kod vlasnika, sto je na kraju uslovilo takvim zlostavljanjem od strane poslodavca da sam napustio posao (namesteno mi je da sam ukrao novac od pazara i dr.). Mobing je i kada radnik ne prima platu ili mu se ne uplacuju doprinosi, a to je prisutno u 90% slucajeva. Drzava na to godinama ne reaguje tako da sam zakljucio da je to klima koja se namerno sprovodi u nasoj zemlji. Nemoguce je da u Nemackoj sve funkcionise i bilo kakva malverzacija poslodavca se sankcionise odmah, a kod nas drzava reaguje posle 10 ili 20 godina. Od kako radim kod privatnika nemam ni jedan dan radnog staza. Ko ce to meni da nadoknadi kada bude bilo vreme da odem u penziju? Reci ce mi: gde ti je bila mladost? I ja se to pitam: Gde mi je bila mladost. ODGOVOR: U Srbiji. Zato cu sada u svojim srednjim godinama svoju srecu da potrazim sa one strane granice. Ipak, sada moze da se izadje iz zemlje, pa makar i na tri meseca. Razgovaram sa mnogima. Takvih koji misle kao ja je zaista mnogo. Srbija se suvise kasno setila da resi neka pitanja. Unistene su mnoge generacije.
6 Komentari
Sortiraj po: