Obdanište u Sigurnoj kući

Dok se god dozvoljava da nasilnik ostane u kuci ili stanu i uziva oslobodjen brige za odstranjenu djecu i zenu, raznorazni "performansi" i "sigurne kuce" nece rjesiti ili utjecati na problem nasilja. U civiliziranom svijetu, kad se nasilje dogodi policija momentalno hapsi i izbacuje nasilnika iz porodicnog doma bez obzira tko je vlasnik stana ili kuce, i automatski mu se odredjuje zabrana kontaktiranja i pristup djeci i zeni dok se stvar sudski ne rjesi. U medjuvremenu (ako treba) drzava pomaze zrtve nasilja materijalno kako bi djeca nastavila odlaziti u svoje skole, a sud to kasnije naplati od nasilnika. Prema tome, netreba otkrivati toplu vodu nego pogledati primjere zakona civiliziranih drzava i doneti zakon kako efikasno tretirati taj problem. Nazalost, nerealno je ocekivati da vlast takav zakon donese u skoroj buducnosti u zemlji gdje se jos uvijek krivica posto-poto nastoji svaliti na zrtve i gde se "narod rukuje pesnicom".

Ovoliki trud oko opremanja sigurnih kuca za zene i decu, dok nasinici slobodno setaju i baskare se u savojim kucama i stanovima, siguran je znak da da je nasilje u porodici legalizovano i da drzava kapitulirala pred ovim vidom nasilja, kao uostalom i pred svim ostalim vidovima. Mene otvaranje ovog obdanista ne raduje, vec me rastuzuje. DECA TREBA DA BUDU SLOBODNA, A NASILNICI IZA BRAVA "SIGURNIH KUCA" ZA NASILNIKE!
Sve dok ne budemo tako razmisljali, nasilje ce cvetati, siledzije uzivati, a zrtve patiti.

Kao sve u ovoj državi sve se dešava u Beogradu, a Sigurne kuće po provincijama, Šta je sa tim kućama. Tamo nasilnici samo što ne spavaju po Sigurnim kućama. Koordinatorke imaju razumevanja za nasilnike u stilu "šta si očekivala kada si mu uzela pola". Pokušaji mirenja, kada zrtva neće ni da se sretne sa nasilnikom. Da li je sve to dozvoljeno i ko kontroliše rad i zaposlene?

Kao sve u ovoj državi sve se dešava u Beogradu, a Sigurne kuće po provincijama, Šta je sa tim kućama. Tamo nasilnici samo što ne spavaju po Sigurnim kućama. Koordinatorke imaju razumevanja za nasilnike u stilu "šta si očekivala kada si mu uzela pola". Pokušaji mirenja, kada zrtva neće ni da se sretne sa nasilnikom. Da li je sve to dozvoljeno i ko kontroliše rad i zaposlene?

Dok se god dozvoljava da nasilnik ostane u kuci ili stanu i uziva oslobodjen brige za odstranjenu djecu i zenu, raznorazni "performansi" i "sigurne kuce" nece rjesiti ili utjecati na problem nasilja. U civiliziranom svijetu, kad se nasilje dogodi policija momentalno hapsi i izbacuje nasilnika iz porodicnog doma bez obzira tko je vlasnik stana ili kuce, i automatski mu se odredjuje zabrana kontaktiranja i pristup djeci i zeni dok se stvar sudski ne rjesi. U medjuvremenu (ako treba) drzava pomaze zrtve nasilja materijalno kako bi djeca nastavila odlaziti u svoje skole, a sud to kasnije naplati od nasilnika. Prema tome, netreba otkrivati toplu vodu nego pogledati primjere zakona civiliziranih drzava i doneti zakon kako efikasno tretirati taj problem. Nazalost, nerealno je ocekivati da vlast takav zakon donese u skoroj buducnosti u zemlji gdje se jos uvijek krivica posto-poto nastoji svaliti na zrtve i gde se "narod rukuje pesnicom".

Ovoliki trud oko opremanja sigurnih kuca za zene i decu, dok nasinici slobodno setaju i baskare se u savojim kucama i stanovima, siguran je znak da da je nasilje u porodici legalizovano i da drzava kapitulirala pred ovim vidom nasilja, kao uostalom i pred svim ostalim vidovima. Mene otvaranje ovog obdanista ne raduje, vec me rastuzuje. DECA TREBA DA BUDU SLOBODNA, A NASILNICI IZA BRAVA "SIGURNIH KUCA" ZA NASILNIKE!
Sve dok ne budemo tako razmisljali, nasilje ce cvetati, siledzije uzivati, a zrtve patiti.