Afrika: Od kolonije do slamke spasa

Mnogi Evropljani, bez radne perspektive kod kuće, već tragaju za životnom šansom u naftaškom eldoradu centralne Afrike.

Svet

Izvor: B92

Nedelja, 22.04.2012.

00:59

Default images

Portugalija i Španija, nekadašnji kolonijalni upravnici Južne Amerike i Angole, Mozambika u Africi, danas su skromni sagovornici ekonomski ojačalih prestonica od Luande do Maputa i Brazilije.

Oni tu gledaju da udome rastuće armije sunarodnika bez životne perspektive kod kuće.

"Gledajte tržište rada gde se govori portugalski, možda ćete tamo naći alternativu”, nedavno je premijer Portugalije Pedro Pasoš Kueljo savetovao diplomce jedne učiteljske akademije u Lisabonu. "Idite u Angolu, Brazil, Mozambik... Svršeni diplomci treba da povedu novi talas iseljavanja, drugačiji od onog sredinom dvadesetog veka, kada je Evropa bila meta gastarbajtera. Portugalija danas nema gde da zaposli nove generacije školovanih učitelja, građevinaca, agronoma, medicinara...”, poručio je portugalski ministar parlamentarnih poslova Migel Relvas uoči posete predsednika Evropske komisije Žozea Manuela Baroza (takođe Portugalca) Angoli.

Barozova poseta Luandi došla je posle obećanja predsednika Angole Eduarda Duša Santoša portugalskom premijeru Pedru Pasošu Kuelju da će Angola ekonomski pomoći Portugaliji, nekadašnjem kolonijalnom upravniku.

"Angola igra sve važniju ulogu u Africi. EU bi stoga mogla da ojača privredne veze sa zvaničnom Luandom”, naglasio je u četvrtak Žoze Manuel Barozo po dolasku u prestonicu druge naftaške sile Afrike, posle Nigerije.

Novovekovni pregovori Angole i finansijski urušene EU (stopa privrednog rasta ispod dva odsto) o „strateškoj saradnji” vodiće se pod dvostruko izmenjenim okolnostima.

Izvoznik 1,7 miliona barela nafte dnevno, zemlja sa očekivanim privrednim rastom u 2012. godini od oko 12 odsto (po proceni Svetske banke), strateškim rudnim i hidrološkim potencijalom, nalazištima dijamanata, obiljem neobrađene plodne zemlje i manjkom kvalifikovane domaće radne snage, odavno nije na političkom radaru Brisela.

Deset godina od završetka dugog krvavog građanskog rata, obnovu i izgradnju Angole basnoslovno potpomažu investitori sa drugih meridijana - Kina, SAD, Južnoafrička Republika, odskora i Brazil, Argentina, Vijetnam...

Od velikog prodora azijskog biznisa u Afriku početkom milenijuma, više od 100.000 Kineza doselilo se u Angolu, a tamo je i desetak hiljada Južnoafrikanaca, uz njih na stotine američkih petroinženjera, geologa, inženjera, potom libanskih, grčkih, izraelskih trgovaca dijamantima, kanadskih geologa, sportskih trenera sa svih strana sveta...
(Siljelb/CC-BY-SA 3.0/Wikimedia Commons)
Šarolikoj postavi novovekovnih gastarbajtera u Angoli sada se masovno pridružuje i armada otpuštenih i nezaposlenih Portugalaca koji "znaju jezik i poznaju mentalitet”. Poslednjih godina u Angolu se doselilo više od 100.000 Portugalaca privučenih odličnom zaradom u školstvu i građevinarstvu, a ovog proleća još 20.000 zatražilo je iseljeničku vizu za Luandu.

Visokokvalifikovanu evropsku radnu snagu u Angoli, osim dobrih zarada (rudari zarađuju oko 2.000 evra mesečno) i manjka jezičke barijere, dočekuju izazovi života u novoobogaćenoj državi Afrike velikih socijalnih razlika koje su opipljive odmah po sletanju u Luandu, upozoravaju afrički mediji.

Prestonica Angole, sedmomilionska Luanda, lane je proglašena za najskuplji grad za strance na svetu. Sendvič i sok – u kompletu koštaju 20 američkih dolara, muzički kompakt-disk prodaje se na ulici za 28 dolara, većina stanovnika metropole na Atlantiku nema pristup tekućoj vodi, dok se mesečna kirija za namešteni dvosobni stan kreće oko 7.000 američkih dolara. Istovremeno, više od 70 odsto od ukupno 19 miliona Angolaca danas živi sa manje od dva američka dolara dnevno, a bez posla je 28 odsto stanovništva.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 6

Pogledaj komentare

6 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: