Veze i odnosi

Kako volimo?

U parovima, u drugim vezama i odnosima u kojima smo se našli i koje gradimo, skloni smo da različita svoja osećanja i vladanja nazovemo ljubavlju i da različita ponašanja drugog doživimo kao ljubav i osetimo se voljenim. Skloni smo da volimo na različite načine.

Image: photostock / FreeDigitalPhotos.net

Nedelja, 05.06.2011.

07:00

Izvor: B92

Default images

Podeli:

Kako volimo? Evo nekoliko cestih nacina: 1. Narcisticka ljubav U svakome od nas cuci mali Narcis. Zelimo da nam se dive, da nas obozavaju, da budemo jedini, jedinstveni, neponovljivi, pa onda dodju superlativi na red – najbolji, najlepsi, najpametniji – naj naj. I dok je kod malog deteta narcizam funkcionalan – ne mozemo sami da zadovoljimo svoje potrebe i potreban nam je drugi koji ce nam se podrediti i staviti u sluzbu da bi uopste preziveli – kod odraslih, ovaj narcizam moze da postane patoloski sve do razvoja narcisoidnog poremecaja licnosti. U rasponu izmedju funkcionalnog decjeg narcizma i narcisoidne licnosti, postoje brojne mogucnosti za narcisticku ljubav. Ovo je ljubav koja pokusava da drugog stavi u nasu sluzbu, koja pokusava da usisa drugog i stavi ga na mesto vecnog i nepresusnog izvora divljenja bez koga ne bi znali da zivimo. Iz ovakve ljubavi izjednacavamo svoju srecu, radost, ushicenje, euforuju, zadovoljstvo sa davanjem i zaista smo uvereni da je to sto smo srecni ljubav i davanje i ne razumemo kako bi neko mogao da trazi nesto vise od nas. Kada laskanjem pokusavamo da osvojimo nekoga trazimo narcisoidnu ljubav i to i dobijamo. Posle nam je djavo kriv. 2. Suzavisnicka ljubav Suzavisnost je vrsta odnosa u kojem se totalno podredjujemo drugom. Potpuno se odricemo sebe radi toga da udovoljimo drugom, da se brinemo o drugom, da budemo na usluzi. Kao sto je kod tek deteta narcizam funkcionalan za prezivljavanje, tako je stavljanje u sluzbu drugoga adekvatna i funkcionalna roditeljska reakcija na dete. Izmedju potpuno razvijenog suzavisnickog modela ponasanja i roditeljske ljubavi postoje brojne mogucnosti da volimo na suzavisnicke nacine. Ovakva ljubav pokusava da se zrtvuje za drugog, baca se pred drugog, ponizavamo se da bi nas neko udostojio pogleda, samosazaljevamo se, secemo vene, verujemo u ljubav iz bajke, u princa na belom konju, u jednu sudjenju ljubav, ulazimo u sado – mazohisticke odnose. Kada potpuno prepustamo inicijativu onom drugom da nas startuje, osvoji, zavede, nazove, odluci, prelomi, dobijamo ono sto trazimo – nekoga ko nas nikad nece pitati za misljenje, savet i nece obracati paznju na nas kad vise nismo u sluzbi njegovih/njenih potreba da zavede, navede, izgleda dobro, odlucno ili sposobno. 3. Virtuelna ljubav Ovo je ljubav prema ideji ljubavi. Romatizacija, sanjarenje, zamisljanje idealnog partnera. Zaljubljivanje u glumce i glumice, pevace i pevacice, nedostupne osobe, likove iz filma, iz knjizevnosti. Ovo je ljubav koja se ne testira. Ovo je imaginarna ljubav u kojoj je sve moguce. Moze da postane vrlo razvijena i da u masti toliko dobro zamislimo partnera, izgled, ponasanje, nacin ophodjenja prema nama, da taj imaginarni partner postane toliko veliki i sveprisutan da niko stvaran ne moze ni da nam pridje, jer jednostavno za bilo koga drugog nema mesta. Mozemo i da poredimo stvarnog partnera sa tim imaginarnim, da mu zameramo sto nije onakav kakvim smo ga zamislili, da ga cak osudjujemo sto je obicnio zivo bice i sto ponekad prdne ili ne obrije noge. Mozemo i da poredimo sve potencijalne partnere s tim apstrahovanim foto robotom koji tako savrseno odgovara na nase pokrete i recenice ko da nam cita misli. Da nam niko ne bude dovoljno dobar, da svi imaju neku manu, da razradimo citave matematicke – statisticke modele o drugima i njihovim nesavrsenostima, da ne prepoznamo kad smo presli granicu i postavili za uslov potpuno nebulozne kriterijume. Da mislimo kako su sve zene... bljak, a svi muskarci... isti. Kada odlazemo da izadjemo s nekim na dejt, da budemo s nekim s kim zaista zelimo da budemo – trazimo ono sto dobijamo – osobu koja je dovoljno daleko od naseg svakodnevnog zivota da mozemo da nastavimo odnos s nasim imaginarnim partnerom. 4. Fizicka ljubav Onda mozemo naravno da se razocaramo u sve te pubertetske gluposti, te romaticne budalastine, to lozenje na ljubavne pesme ili da jednostavno mislimo da je seks po sebi dovoljan. Zena je ergonomska posuda za masturbaciju, a muskarac je vibrator sa vrlo udobnim naslonom i automatskim pogonom. Ljubav postaje stvar tehnike i broja. Uspeh odnosa zavisi samo od seksualnog sklada. Ako nam je dobro u krevetu bice nam svuda dobro, a i ako nije kakve pa to veze ima kad nam je dobro tamo gde i treba da nam bude dobro. Ljubav je hemija, klik, fizicka privlacnost, instinkt, potreba, izgled, sminka, odelo, poza - i racuna se samo skor - ili jesi ili nisi. Ako jesi, evo ga samopostovanje – ako nisi, povecaj samopostovanje dok ne ubodes. Na sve drugo sto bi mogli da razmenimo s partnerom, namesto razgovora, prihvatanja, uzivanja u drustvu, sirikog spektra neverbalne komunikacije, ako preteramo s ovim nacinom, dolaze brendovi i trendovi. Ili postajemo zavisni od seksa kojim pokusavamo da zadovoljimo mnostvo potreba koje nemaju mnogo veze sa seksom. Kada polazimo samo od tela – trazimo ono sto dobijamo – drugo telo. 5. "Dva plus" ljubav Ovo je ljubav koja misli da jedna osoba ne moze da bude dovoljna. Ljubav koja ne moze bez treceg. Bilo da pokusavamo da pravimo odnos i vezu s onim koji je zauzet ili da nam je partner u vezi s jos nekim. U oba scenarija, treci je deo veze i sa njime kupujemo prostor za izlazak iz te veze ili prostor da ne udjemo u vezu. Kada se zaljubljujemo u zauzete mozemo se zapitati da li zaista hocemo da budemo u vezi jedan na jedan ili biranjem zauzetog/zauzete obezbedjujemo sebi unapred kartu napolje. Romanticna ljubav je jasno sklona iskljucivanju bilo kog treceg, dvoje zaljubljenih je stalno zajedno, toliko su upuceni jedno na drugo, imaju neke svoje sisteme komunikacije, da se treci obicno totalno smori i gleda da sto pre pobegne, a ovo dvoje da ostane samo. Kako onda i ovo moze biti nacin na koji volimo? Prirodan treci iz romanticne ljubavi je dete. Treci moze da bude, upravo kao dete, plod veze izmedju dvoje, ali plod koji nam ukazuje na nedostatke odnosa. Treci je odlicna informacija o onome sto ne razmenjujemo unutar veze – o onome sto smo izbacili iz odnosa ili nikada u njemu nije bilo. Kada prilazimo drugom s hocu-necu obicno dobijemo ono sto smo trazili, jos vecu konfuziju, koja je sad iz iskustva, pa mozemo da dokazemo da se zaista i ne moze odluciti. 6. "Dva minus" ljubav Ovo je neuzvracena ljubav. Za razliku od virtuelne, neuzracena ljubav je ona u kojoj smo ipak pokusali da ostvarimo ljubav na kakav god nacin smo znali i umeli. Ona je i „ostavljen sam/ostavljena sam“ ljubav. Nekad se zaljubimo ili zavolimo nekoga i ucinimo sve smo umemo da joj/mu se priblizimo srcu, ali nista. Ili ulozimo mnogo ljubavi u nekoga tokom kratkog ili dugog vremena i onda nas taj neko ostavi i rasprsi nade. Slicno kao kod "dva plus" ljubavi, ova ljubav se vrti oko obaveza i odgovornosti. Slama ispred magarca za neuzvracenu ljubav je "samo ako bih jos ovo pokusao" "samo ako bih se jos potrudio", "da sam samo ovo uradila...". Dok se u ljubavi koja ne moze bez treceg ulazi iz hocu-necu ljubav i ne mogu da odlucim i preuzmem odgovornost, u ljubavi koja ne moze sa drugim pokusavamo da kazemo hocu za oboje i budemo odgovorni za dvoje, ne shvatajuci da time teramo drugog od sebe. Ne slusamo. Mada se nekad mozemo setiti da ne moze da boli to sto nas neko ne voli – da ne boli odsustvo ljubavi, vec boli to sto mi hocemo da nas on/ona voli, da bole nasa ocekivanja. A od koga ona zavise? Ako niste osetili ovu vrstu ljubavi, a zelite da probate, procitajte: Kako da se nesrecno zaljubite? U istoj vezi mozemo prolaziti kroz sve ove nacine voljenja i ponuditi ih sve drugome. Nekad smo duboko zadovoljni sto nam je partner poklonio svoju ljubav na nacin koji nam laska, kada nam se divi i hrani naseg malog Narcisa, nekad pogodi neki potpuno idiosinkraticni nacin na koji smo zamislili da treba da nas voli, a nekad, sasvim svesno, mi to cinimo za drugog. Nekad stavimo partnera i njegove potrebe ispred nas, kada prolazi kroz neku krizu, gubitak, bolest, neuspeh, podredjujemo se kao suzavisnik njegovim/njenim potrebama. Nekad izgubimo kontakt potpuno i moramo sami da se nosimo sa svojim mislima, brigama, planovima. Nekad susret s nekim trecim bude podsetnik zasto smo uopste usli u vezu u kojoj smo i prilika da napravimo rezime dokle smo stigli zajedno i kako smo se promenili kroz vreme. Nekad se povucemo skoro pa potpuno iz odnosa i usmerimo svoju ljubav u neke licne ciljeve kojima tezimo, a nekad je sve sto nas drzi zajedno navika da spavamo jedno s drugim. O tome da smo se zatvorili za ljubav i tako postali neuspesni u ljubavi mozemo govoriti tek ako nismo u stanju da izadjemo iz nekog od ovih nacina, ako ga ponavljamo iznova i iznova, iz odnosa u odnos, gotovo prinudno. S druge strane, mogucnost da plivamo kroz ove nacine drzi nas otvorenim za ljubav, omogucava njeno proticanje kroz nas i razmenu s drugim. Instistiranje na jednom od ovih nacina, nemoc da izadjemo iz jednog ili dva od ovih scenarija kao i eliminasanje nekog od njih kao nedozvoljenog, kao "samo to ne" – svodi nas odnos i nase zivote na prilicno predvidljive tokove i ishode veza. Ako vam je ovo interesantno, procitajte: Kako pronaci srodnu dusu Kakav ste tip osobe u ljubavnoj vezi? Sta zene zele od muskarca? U parovima, u drugim vezama i odnosima u kojima smo se nasli i koje gradimo, skloni smo da razlicita svoja osecanja i vladanja nazovemo ljubavlju i da razlicita ponasanja drugog dozivimo kao ljubav i osetimo se voljenim. Skloni smo da volimo na razlicite nacine. Image: photostock / FreeDigitalPhotos.net U parovima, u drugim vezama i odnosima u kojima smo se nasli i koje gradimo, skloni smo da razlicita svoja osecanja i vladanja nazovemo ljubavlju i da razlicita ponasanja drugog dozivimo kao ljubav i osetimo se voljenim. Skloni smo da volimo na razlicite nacine.

Evo nekoliko čestih načina:

1. Narcistička ljubav

U svakome od nas čuči mali Narcis. Želimo da nam se dive, da nas obožavaju, da budemo jedini, jedinstveni, neponovljivi, pa onda dođu superlativi na red – najbolji, najlepši, najpametniji – naj naj.

I dok je kod malog deteta narcizam funkcionalan – ne možemo sami da zadovoljimo svoje potrebe i potreban nam je drugi koji će nam se podrediti i staviti u službu da bi uopšte preživeli – kod odraslih, ovaj narcizam može da postane patološki sve do razvoja narcisoidnog poremećaja ličnosti.

U rasponu između funkcionalnog dečjeg narcizma i narcisoidne ličnosti, postoje brojne mogućnosti za narcističku ljubav. Ovo je ljubav koja pokušava da drugog stavi u našu službu, koja pokušava da usisa drugog i stavi ga na mesto večnog i nepresušnog izvora divljenja bez koga ne bi znali da živimo. Iz ovakve ljubavi izjednačavamo svoju sreću, radost, ushićenje, euforuju, zadovoljstvo sa davanjem i zaista smo uvereni da je to što smo srećni ljubav i davanje i ne razumemo kako bi neko mogao da traži nešto više od nas.

Kada laskanjem pokušavamo da osvojimo nekoga tražimo narcisoidnu ljubav i to i dobijamo. Posle nam je đavo kriv.

2. Suzavisnička ljubav

Suzavisnost je vrsta odnosa u kojem se totalno podređujemo drugom. Potpuno se odričemo sebe radi toga da udovoljimo drugom, da se brinemo o drugom, da budemo na usluzi. Kao što je kod tek deteta narcizam funkcionalan za preživljavanje, tako je stavljanje u službu drugoga adekvatna i funkcionalna roditeljska reakcija na dete.

Između potpuno razvijenog suzavisničkog modela ponašanja i roditeljske ljubavi postoje brojne mogućnosti da volimo na suzavisničke načine. Ovakva ljubav pokušava da se žrtvuje za drugog, baca se pred drugog, ponižavamo se da bi nas neko udostojio pogleda, samosažaljevamo se, sečemo vene, verujemo u ljubav iz bajke, u princa na belom konju, u jednu suđenju ljubav, ulazimo u sado – mazohističke odnose.

Kada potpuno prepuštamo inicijativu onom drugom da nas startuje, osvoji, zavede, nazove, odluči, prelomi, dobijamo ono što tražimo – nekoga ko nas nikad neće pitati za mišljenje, savet i neće obraćati pažnju na nas kad više nismo u službi njegovih/njenih potreba da zavede, navede, izgleda dobro, odlučno ili sposobno.

3. Virtuelna ljubav

Ovo je ljubav prema ideji ljubavi. Romatizacija, sanjarenje, zamišljanje idealnog partnera. Zaljubljivanje u glumce i glumice, pevače i pevačice, nedostupne osobe, likove iz filma, iz književnosti. Ovo je ljubav koja se ne testira. Ovo je imaginarna ljubav u kojoj je sve moguće. Može da postane vrlo razvijena i da u mašti toliko dobro zamislimo partnera, izgled, ponašanje, način ophođenja prema nama, da taj imaginarni partner postane toliko veliki i sveprisutan da niko stvaran ne može ni da nam priđe, jer jednostavno za bilo koga drugog nema mesta.

Možemo i da poredimo stvarnog partnera sa tim imaginarnim, da mu zameramo što nije onakav kakvim smo ga zamislili, da ga čak osuđujemo što je običnio živo biće i što ponekad prdne ili ne obrije noge. Možemo i da poredimo sve potencijalne partnere s tim apstrahovanim foto robotom koji tako savršeno odgovara na naše pokrete i rečenice ko da nam čita misli. Da nam niko ne bude dovoljno dobar, da svi imaju neku manu, da razradimo čitave matematičke – statističke modele o drugima i njihovim nesavršenostima, da ne prepoznamo kad smo prešli granicu i postavili za uslov potpuno nebulozne kriterijume. Da mislimo kako su sve žene... bljak, a svi muškarci... isti.

Kada odlažemo da izađemo s nekim na dejt, da budemo s nekim s kim zaista želimo da budemo – tražimo ono što dobijamo – osobu koja je dovoljno daleko od našeg svakodnevnog života da možemo da nastavimo odnos s našim imaginarnim partnerom.

4. Fizička ljubav

Onda možemo naravno da se razočaramo u sve te pubertetske gluposti, te romatične budalaštine, to loženje na ljubavne pesme ili da jednostavno mislimo da je seks po sebi dovoljan. Žena je ergonomska posuda za masturbaciju, a muškarac je vibrator sa vrlo udobnim naslonom i automatskim pogonom.

Ljubav postaje stvar tehnike i broja. Uspeh odnosa zavisi samo od seksualnog sklada. Ako nam je dobro u krevetu biće nam svuda dobro, a i ako nije kakve pa to veze ima kad nam je dobro tamo gde i treba da nam bude dobro.

Ljubav je hemija, klik, fizička privlačnost, instinkt, potreba, izgled, šminka, odelo, poza - i računa se samo skor - ili jesi ili nisi. Ako jesi, evo ga samopoštovanje – ako nisi, povećaj samopoštovanje dok ne ubodeš. Na sve drugo što bi mogli da razmenimo s partnerom, namesto razgovora, prihvatanja, uživanja u društvu, širikog spektra neverbalne komunikacije, ako preteramo s ovim načinom, dolaze brendovi i trendovi. Ili postajemo zavisni od seksa kojim pokušavamo da zadovoljimo mnoštvo potreba koje nemaju mnogo veze sa seksom.

Kada polazimo samo od tela – tražimo ono što dobijamo – drugo telo.

5. "Dva plus" ljubav

Ovo je ljubav koja misli da jedna osoba ne može da bude dovoljna. Ljubav koja ne može bez trećeg. Bilo da pokušavamo da pravimo odnos i vezu s onim koji je zauzet ili da nam je partner u vezi s još nekim. U oba scenarija, treći je deo veze i sa njime kupujemo prostor za izlazak iz te veze ili prostor da ne uđemo u vezu. Kada se zaljubljujemo u zauzete možemo se zapitati da li zaista hoćemo da budemo u vezi jedan na jedan ili biranjem zauzetog/zauzete obezbeđujemo sebi unapred kartu napolje.

Romantična ljubav je jasno sklona isključivanju bilo kog trećeg, dvoje zaljubljenih je stalno zajedno, toliko su upućeni jedno na drugo, imaju neke svoje sisteme komunikacije, da se treći obično totalno smori i gleda da što pre pobegne, a ovo dvoje da ostane samo. Kako onda i ovo može biti način na koji volimo? Prirodan treći iz romantične ljubavi je dete. Treći može da bude, upravo kao dete, plod veze između dvoje, ali plod koji nam ukazuje na nedostatke odnosa. Treći je odlična informacija o onome što ne razmenjujemo unutar veze – o onome što smo izbacili iz odnosa ili nikada u njemu nije bilo.

Kada prilazimo drugom s hoću-neću obično dobijemo ono što smo tražili, još veću konfuziju, koja je sad iz iskustva, pa možemo da dokažemo da se zaista i ne može odlučiti.

6. "Dva minus" ljubav

Ovo je neuzvraćena ljubav. Za razliku od virtuelne, neuzraćena ljubav je ona u kojoj smo ipak pokušali da ostvarimo ljubav na kakav god način smo znali i umeli. Ona je i „ostavljen sam/ostavljena sam“ ljubav.

Nekad se zaljubimo ili zavolimo nekoga i učinimo sve smo umemo da joj/mu se približimo srcu, ali ništa. Ili uložimo mnogo ljubavi u nekoga tokom kratkog ili dugog vremena i onda nas taj neko ostavi i rasprši nade.

Slično kao kod "dva plus" ljubavi, ova ljubav se vrti oko obaveza i odgovornosti. Slama ispred magarca za neuzvraćenu ljubav je "samo ako bih još ovo pokušao" "samo ako bih se još potrudio", "da sam samo ovo uradila...". Dok se u ljubavi koja ne može bez trećeg ulazi iz hoću-neću ljubav i ne mogu da odlučim i preuzmem odgovornost, u ljubavi koja ne može sa drugim pokušavamo da kažemo hoću za oboje i budemo odgovorni za dvoje, ne shvatajući da time teramo drugog od sebe. Ne slušamo. Mada se nekad možemo setiti da ne može da boli to što nas neko ne voli – da ne boli odsustvo ljubavi, već boli to što mi hoćemo da nas on/ona voli, da bole naša očekivanja. A od koga ona zavise?

Ako niste osetili ovu vrstu ljubavi, a želite da probate, pročitajte: Kako da se nesrećno zaljubite?

U istoj vezi možemo prolaziti kroz sve ove načine voljenja i ponuditi ih sve drugome. Nekad smo duboko zadovoljni što nam je partner poklonio svoju ljubav na način koji nam laska, kada nam se divi i hrani našeg malog Narcisa, nekad pogodi neki potpuno idiosinkratični način na koji smo zamislili da treba da nas voli, a nekad, sasvim svesno, mi to činimo za drugog.

Nekad stavimo partnera i njegove potrebe ispred nas, kada prolazi kroz neku krizu, gubitak, bolest, neuspeh, podređujemo se kao suzavisnik njegovim/njenim potrebama. Nekad izgubimo kontakt potpuno i moramo sami da se nosimo sa svojim mislima, brigama, planovima. Nekad susret s nekim trećim bude podsetnik zašto smo uopšte ušli u vezu u kojoj smo i prilika da napravimo rezime dokle smo stigli zajedno i kako smo se promenili kroz vreme.

Nekad se povučemo skoro pa potpuno iz odnosa i usmerimo svoju ljubav u neke lične ciljeve kojima težimo, a nekad je sve što nas drži zajedno navika da spavamo jedno s drugim.

O tome da smo se zatvorili za ljubav i tako postali neuspešni u ljubavi možemo govoriti tek ako nismo u stanju da izađemo iz nekog od ovih načina, ako ga ponavljamo iznova i iznova, iz odnosa u odnos, gotovo prinudno. S druge strane, mogućnost da plivamo kroz ove načine drži nas otvorenim za ljubav, omogućava njeno proticanje kroz nas i razmenu s drugim.

Instistiranje na jednom od ovih načina, nemoć da izađemo iz jednog ili dva od ovih scenarija kao i eliminasanje nekog od njih kao nedozvoljenog, kao "samo to ne" – svodi naš odnos i naše živote na prilično predvidljive tokove i ishode veza.

Ako vam je ovo interesantno, pročitajte:

Kako pronaći srodnu dušu

Kakav ste tip osobe u ljubavnoj vezi?

Šta žene žele od muškarca?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare