Lakse traziti, nego raditi, ali dokle?
pre 6 godina
Vracajuci se kolima kuci nedavno kasno nocu, na putu me zaustavi jedna devojka. Zakljucam sva vrata i otvorim prozor. Place k'o "kisna godina" i pita me imam li telefon. Pokazala mi da njen ne radi. Prvo sto mi je proslo kroz glavu je zbog cega ne probudi nekog komsiju ako joj je toliko hitno. Rekoh: "Nemam!" Ona jos zesce zapomaga sve stekcuci po svom telefonu koji ne radi.
U meni je jos uvek dilema jesam li pogresio.
Ili ovo:
Krenuo ja u banku da platim kredit kad na ulazu me zaustavi covek skoro duplo mladji od mene: "Izvinite, imate li sitnisa. Fali mi za kafu?" Ja ga mernem onako od glave do pete, pa odbrusim: "Imam, ali za sebe." On ostade u cudu (Valjda nije ocekivao takav odgovor), a ja udjoh u banku i da umrem od smeha. Bi mi smesno otkuda mi dodje takva "mudrost". Ipak, u svemu tome je zanimljivo to sto su me i moji najblizi osudili sa: "Kako mozes da budes takva cicija?"
Mislim da to, ipak, nisam bio.
Citao sam u srpskim novinama, da ima neki "nas" koji je u Bgd prosio ispred zel stanice i da je taj isti "biznis" nastavio u Torontu. Istina, sad ispred bolnica.
38 Komentari
Sortiraj po: