basket majstor NS
pre 8 godina
1997-e sam se penjao (bez lifta) na "vrh" Sagrade... (ovo je za rubriku "Promene turističkih atrakcija kroz godine") danas to možda nije moguće?
Tada je bio izbor ići liftom na vrh (2 nove kule) ili peške (2 stare, kitnjastije kule). Peške je bilo jeftinije... a i mnogo ZANIMLJIVIJE. stepenice savijaju, iz mraka na svetlost izlazite i obrnuto, sve otvoreno stalno vetar duva... Negde na pola neki otvor... ja hop tamo, kad ono neko balkonče, ogradica meni basketašu do kolena a ja na 60m visine... bježotale!! Dalje gore, još, još, sve jače duva, to oni lezilebovići u liftu ne osete,.. svo vreme kroz otvore, prozore (nišane) mogu se praviti fotke ka drugim kulama ili ka centru zdanja, tada potpuno otvorenom, kao poljanče za fucu... samo sa gradj. mašinama. Prelep grad svuda okolo, tempo penjanja po ličnoj meri i ukusu.
Šteta, 1997. digitalci su u povoju i imam samo 7-8 slika na filmu za Barsu... sve ću ih stući ovde!
Konačno, izlazim iz kule, ukrašeni vrh je spojen sa susednom, za 4-5 metara višom kulom, krećem po TANKOM mostiću, vetar duva kao na vrhu Jahorine, ljulja me ka ogradi, sada visokoj, pardon, niskoj malo ispod kukova. Gadno... prolaz zatvara neki par, zaljubljeno se fotkaju, to je lepo. Konačno, mimoilazimo se na tom tankišu 117m više tla, najzad na vrhu. Fotka.
Kasnije, silaskom u katakombe, posećuje se muzej crkve, tu se vidi i nacrt šta još treba izgraditi. SVAKI element (i onaj balkončić) ima svoje ime i značenje (biblijsko). Biće...
10 Komentari
Sortiraj po: