IT-er
pre 10 godina
Nije tu kriva tehnologija, vec drustvo i njegove norme. Ne znam koliko ste imali prilike da vidite radnu atmosferu u nekoj velikoj firmi na zapadu Evrope ili u Americi, ali gotovo svuda je isto. Ljudi trce sa sastanka na sastanak, svima se smeskaju, ponasaju se kao stereotipni roboti. Svi se oblace isto, govore istim politicki korektnim jezikom, paze se sta pricaju pred kolegama, ne otvaraju se suvise i - mozda najvazniji detalj - ne druze se van posla! Kako dodje 6 uvece, tako vise kao da ne poznajes coveka s kim si radio prethodnih 8 sati. Pakujes se, sedas u kola i ulazis u svoj privatni zivot, sa privatnim prijateljima koje si stekao jos u detinjstvu ili za vreme studija. U taj krug ne pustas strance, a i ako neko hoce da te upozna, prvo ga procenis koliko on svojih prijatelja ima. Pa ako vidis da je usamljeni pateticar - odbijas ga od sebe. Onda trcis na spot gde opet imas drustvo za sport. Onda izvodis psa gde se druzis sa drugim vlasnicima i pricate o psima. Nedeljom pakujes porodicu i ides negde na vikend sa drugom porodicom koja ima decu istog uzrasta. Tu pricate samo o deci. A kome se poveravas? Psihologu i psihijatru, njima pricas koliko dugo si nekad mogao ... u hladnoj vodi, a vise ne, pa te to muci. A on(a) ti kaze da uzmes SVESKU i ZAPISUJES neke mantre koje ces da ponavljas i bice ti bolje. Bas kao nekada popovi koji su ti rekli: ponovi 10 molitvi Isusu i Mariji. I uzme ti pare za sesiju! Bas kao nasi popovi ...
25 Komentari
Sortiraj po: