Sreda, 16.05.2007.

16:21

Jugonostalgija, fudbal, nogomet i još ponešto

Jugonostalgija, fudbal, nogomet i još ponešto IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

43 Komentari

Sortiraj po:

suza-jugoslovenka

pre 18 godina

jedna od mojih omiljenih tema.Kada god sam u prilici pricam kako je nekada bilo,pa ma kako me gledali"ispod oka."Nikada,ali ni u vreme najveceg nacionalizma kod nas,nije mi bilo neprijatno da isticem kako se lepo zivelo u Jugi.
Ne znam nista o fudbalu(sem sto se tu i tamo secam nekih tadasnjih fudbalera-zahvaljujuci igri"par-nepar."
O raznoraznim proizvodima bih tek mogla da pisem-secam se NEGRO,KIKI,BRONHI bonbona,keksa MOTO,cokolada-ZLATNI KLJUC,BATA i SEKA itd.Ja stvarno jos uvek nemam problema sa svojim godinama da bi se moja nostalgija mogla pripisati"zal za mladoscu." Mene mnogo vise boli cinjenica da sve ono sto je bilo i sto treba da bude dobro u ovim vremenima nema pravu vrednost.Ne postoji pravi sistem vrednosti,zivimo stihijski od danas do sutra.Mozemo da se"uhvatimo"za bilo koju temu iz obicnog zivota,da napravimo paralelu izmedju ONOG i OVOG vremena i da odmah shvatimo sta je to sto nam fali.Mozda je nekome lakse da kaze da je sve to bila bajka,da nam je nametnuto bratstvo i jedinstvo,da zato sada ispastamo-pa ako vam je tako lakse na dusi-neka vam bude!Mislim da cinjenice ne mozemo da sakrijemo,cinjenicu da smo nekada svi bili dobronamerniji,covecniji,skromniji,ljubazniji,pozrtvovaniji-imali smo izgradjenu kolektivnu svest,bili brizniji.Izgleda da smo prodali dusu djavolu-zarad cega? Jedino me tesi to sto mladje generacije nisu opterecene tom nekom pricom i ne znaju za bolje,tako da je njima lakse u tom smislu.U svakom slucaju-svet grabi velikim koracima napred i mi bi trebali da im se pridruzimo-neka nama starijima ostane u srcu zal za boljim vremenima,a nasoj deci pozelimo da sto pre udju u Evropu.

igipop

pre 18 godina

Pa nacionalisti su postojali ne samo 60-tih i 70-tih nego i 30-tih, 20-tih, i u 19 veku, pa i ranije. A dosli su na vlast 90-tih naravno.Neki pod oreolom socijalista, a velika vecina kao odranije dokazeni ekstremisti i sovinisti. I to je deo ne samo bivse Jugoslavije,nego stvarnost i proslost svih drzava na balkanu i nesto sto je ovde oduvek postojalo i donosilo nista osim problema.

Borko

pre 18 godina

@igipop:
Nacionalisti nisu dosli 90-e nego su postojali i 60-ih, 70-ih. Ko je srusio JAT-ov avion, ko je podmetnuo bombu u bioskopu "20. oktobar" u centru Beograda? Zasto se cuti o tome, i to je deo Titove Jugoslavije.

igipop

pre 18 godina

Naravno da Jugoslavija nije bila idealna drzava, jer takva ne postoji nigde, ali i pored cinjenice da sam i dugo vremena mislio da se srusilo zato sto je bilo trulo iznutra, sad ne mogu da se slozim sa tim stavom. SFRJ se nije urusila sama od sebe, srusili su je nacionalisti koji su dosli na vlas 1990.Ti isti su nastavili da ruse i u sledecih 10 godina kad SFRJ vec uveliko nije postojala. godine. Posao im je mozda bio olaksan cinjenicom da neke stvari nisu funkcionisale najbolje, ali to nije nikakvo opravdanje za ono sto se desilo.Cehoslovacka npr.je bila u mnogo gorem polozaju kao drzava pa je nisu "srusili".Na kraju postojala je i opcija mirnog razilaska. Sto se tice formiranja nove Jugoslavije trenutno je to ideja koja je vise utopisticka, ali ce se i te kako ostvariti i to u vidu ulaska bivsih SFRJ republika u EU.Mozda ne u dogledno vreme, ali novi vid "prosirene" Jugoslavije u okviru EU ce zaista postojati, sto navodi na zakljucak da cemo, hteli mi to ili ne, imati ponovo zajednicku drzavu, doduse prosirenu. A zarad cega i koga smo ratovali i rusili, to je pitanje sa samo jednim ispravnim odgovorom: zarad nicega, jer jedini koji su profitirali cine sada vladajucu politicko-ekonomsku klasu ratnih profitera i to je naziv koji je blagi eufemizam za iste.

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Jednostavo bi trebalo osnovati t.j.obnoviti STRANKU JUGOSLAVENA i pojaviti se na demokratskim izborima u svim novonastalim državicama na teritoriji SFRJ a u program uvrstiti potpuno legalno obnovu zajedničke nam domovine.Vratiti se samoupravljanju i nesvrstanosi i pokazati svijetu da smo najdemokratskija multietnička zajednica .Nepozivam povratku jednopartiskog sistema ali bih želio da sa političke scene nestanu nacionalne stranke.

Businessman

pre 18 godina

Kad čovek pročita ovaj članak i komentare, teško je oteti se utisku da još uvek patimo od nedostatka nečega što ni komunistička Jugoslavija, ni ove nove, komuno-klero-fašizoidne satrapije nisu mogle da nam daju, premda je reč o nečemu zaista nasušno potrebnom - osećaju za realnost. Kada je postojala, ja tu zemlju, iskreno, nisam uopšte voleo, i mislim da sam imao potpuno pravo: uvek sam hteo da živim normalno, slobodno i bogato kao što su živeli ljudi u zapadnoj Evropi i SAD, i kad god sam se sa sličnih destinacija morao da posle nekoliko nedelja ili meseci vratim u Beograd (da, onaj mitski, novotalasni Beograd, žurki i blagostanja, koji je u stvari i tada u poređenju sa svetskim gradovima bio jedna palanka puna hohštaplera i loših imitatora) muka mi je pripadala. Jugonostalgičari (tu ne računam komuniste i ostale slične likove, za takve nema pomoći, tolika nedokazanost kada se na sto primera pokaže da nešto ne samo da je tupavo i protivprirodno već jednostavno uopšte ne može da funkcioniše a oni uporno pričaju o svetskim zaverama ili zloj sreći je valjda neka vrsta mentalne bolesti, i ja se s takvima odavno više ne preganjam, već se prosto okrenem i odem) ili imaju veoma selektivnu memoriju, ili im stvarno nije smetao opšti, nekažnjeni i nekažnjivi javašluk i nerad koji je vladao skoro svuda, ozakonjeni primitivizam i negativna selekcija, osionost državnih službenika i policajaca i svemoć države, veličanje polupismenih, razne besmislene zabrane u svakodnevnom životu i ogromne administrativne prepreke za svaki normalan privatan posao (ne računam one koji su još onda biznis shvatali kao krađu, ti su, naravno, u takvoj zemlji odlično prolazili), sveopšte udaranje po ušima za razne poreze i doprinose koji su nestajali po kojekakvim crnim rupama, stalno laganje, lupetanje, fraziranje i friziranje, suludo protraćene milijarde, bratimljenje i šurovanje sa najgorim zemljama i režimima ovog sveta, nemogućnost da se skoro bilo šta normalno osim domaćih produkata kupi po prodavnicama (mali broj tih domaćih proizvoda je zaista bio vrhunski u svakom pogledu, ali džabe je meni bilo što su, recimo, "Smoki" ili "Jaffa" bili u relativnom smislu sjajni u svojoj kategoriji jeftinih i bezveznih grickalica ili slatkiša, kada ja nikada nisam voleo čitavu tu kategoriju, i uvek sam se nervirao što u našim prodavnicama nema dobrih zapadnih slatkiša ili nekakvih normalnijih grickalica - i najobičniji pistaći ili kešu orasi su se iz nekog samoupravno-socijalističkog razloga smatrali za neopevan luksuz koji se mogao dobiti samo ponekad i u nekakvim izabranim prodavnicama, a i tada nekog budibogsnama kvaliteta), i, uopšte, čitav sindrom socijalističke materijalne, moralne i mentalne bede. S druge strane, ako izuzmemo činjenicu da smo svi bili petnaestak godina mlađi (ima jedna dobra, ili možda pre poučna nego dobra knjiga o tom fenomenu, "Polet naše mladosti" Aleksandra Zinovjeva, o odrastanju u najcrnjem i najdubljem staljinizmu i razlozima zbog kojih je i tako grozno vreme u onima koji su kroz njega iz te perspektive prošli budilo nostalgična osećanja), ono što je nesretnu Šloserovu (u mojoj porodici se nemački oblik češće upotrebljavao od srpskog :) ) Jugoslaviju zamenilo, uglavnom je, osim u Sloveniji, gde gorespomenuti osećaj za realnost nije bio toliko deficitaran i koja je danas jedna veoma prijatna i cool zemlja koju rado posećujem kad god mogu, toliko ispod nivoa čak i te nekadašnje loše države, da ljudi s pravom osećaju izvesnu nostalgiju. I ne samo to: nacionalistička atomizacija jedne velike zemlje i jednog jedinstvenog jezičkog prostora zbog kojekakvih pseudoistorijskih ili pseudoreligijskih razlika je toliko neefektivna, neprirodna i iracionalna, da to samo po sebi, i bez viza, siromaštva i karikature parlamentarne demokratije i kapitalizma koja uglavnom vlada u tim zemljicama predstavlja idealno tlo za demokratiju. Što, naravno, nije nikakav problem, i sam se nekad setim lepih stvari iz onih vremena, pustim CD nekog starog benda, otvorim flašu hrvatskog vina, pomislim na Akademiju, Zvezdu i vračarske i dorćolske žurke ili psujem sve po spisku onom anonimnom kretenu koji je odlučio da se prekine sa proizvodnjom "Kinder-lade", čovek sasvim sigurno ne treba da dozvoli da ružne stvari ubiju sve što je bilo lepo. Međutim, isto tako, iz vrlo praktičnih razloga, da ne bismo stalno ponavljali iste greške (a to se još uvek dešava i u Srbiji, i u Bosni, i u Hrvatskoj) treba posmatrati tu državu i njen sistem realno, i biti svestan toga da je ona glupost, primitivizam i fanatizam ne samo širokih narodnih masa već i nominalno obrazovanih ljudi koja je izazvala onako malouman, ružan i tragičan kraj te Jugoslavije i ima lavovski udeo u niskom kulturnom, društvenom i ekonomskom nivou na kome se skoro sve države-naslednice nalaze, nije ništa drugo doli proizvod titoističkog sistema, nerealne ekonomije, guranja najgorih na vrh i stalnog ispiranja mozga ljudima, dok nisu totalno izgubili bilo kakvu vezu sa realnošću, i, koliko ja vidim prilikom kratkih posetama ex-Yu državicama, naročito u Bosni i Srbiji, ali u velikoj meri čak i u Hrvatskoj, još uvek nisu uspeli da je povrate. Odnosno, nostalgija je sasvim OK kada se tiče muzike, bezalkoholnih pića naše i vaše mladosti, Radeta Paprice ili odmora na Jadranu (eno vam ga, uostalom, Jadran, ljudi, živ i zdrav, i, ako sa sobom već ne ponesete neku frustraciju ili negativnu energiju, niko vas neće mrko pogledati na 95% hratskog primorja - kaže vam to čovek sa stranim papirima, ali, kad govori "SHB", veoma izraženim beogradskim naglaskom koji više i ne zna koliko je puta za poslednjih desetak godina boravio i letovao u Hrvatskoj), ali onaj ko krene da nekritički glorifikuje društveni i ekonomski sistem stare Jugoslavije u globalu, i, čak, da opeva njegovu superiornost u odnosu na razvijene, bogate i stabilne demokratske države, taj ne samo da otkriva da se na Zapadu nije najbolje snašao (ne mislim samo u najbanalnijem, materijalnom smislu, mislim da se dosta naoko uspešnih ljudi nikada nije zaista prilagodilo onome što je za mene lično čak i kada sam živeo u samoupravnoj Jugoslaviji oduvek bio jedini prirodan i normalan način života kome sam težio, to jest slobodi, demokratiji i kapitalizmu), već i da ga cela ova petnaestogodišnja tragedija apsolutno ničemu nije naučila i da bi, da neka ogromna ruka pritisne Rewind i vrati film negde u osamdesete, vrlo verovatno napravio jako slične greške i došao do jako sličnog ćorsokaka.

rade

pre 18 godina

Jugo nostalgicari, su ljudi koji zale za vremenom kada je vladao "voljeni" dozivotni predsednik. Ono sto se dogodilo posle njega i stanja koje je ostavio rezultiralo je u raspadu SFRJ. Jugo nostalgicari ne ulaze duboko u sustinu dogadjaja. Oni kroz fudbal i pice pokusavaju da nam kazu koliko je u vreme bravara bilo lepse nego sada. I sve to docaravaju bez pominjanja diktature ili demokratije, dugova ostavljenih buducim generacijama i Srbije svedene na minimum politickih prava.

Ženevljanin

pre 18 godina

Nisam siguran da je fudbal ogledalo društva, mada u slučaju poređenja SFRJ/Srbija sigurmo jeste. Mislim da je bolje biti malo pijan nego mnogo star, kao što mi se mi se čini da je blaga opijenost starih Jugoslavijom mnogo manje opasna od frapantnog neznanja mladih (čast izuzecima) o toj istoj SFRJ. Da je bravar bio bolji nemam nikakvu dilemu; porediti ga sa današnjim srpskim (hrvatskim, bosanskim...) vladarima je besmislenije nego porediti ondašnju Zvezdu (osvajača kupa šampiona) i današnju (osvajača 'duple krune'). Kad spomenuh krunu - ima li smešnije države od one koja je republika a na zastavi ima monarhistički simbol a u himni se zaziva bog i kralj? I koja je 'mudro' zamenila skoro sve antifašističke simbole s likovima iz monarhističko-feudalne prošlosti? Pa tako vođa najjačeg pokreta otpora u II svetskom ratu nema više ulicu u Beogradu i Srbiji... Moram ipak da kažem da ga za života nisam mnogo voleo, pre svega zbog kulta ličnosti i sklonosti ka raskoši, pa nisam ni suzu pustio kad je umro... ali da sam znao šta će biti posle njega, plakao bih kao kiša!:-). Uostalom, na njegovoj sahrani je bilo toliko svetskih državnika (svih političkih smerova) da je to samo po sebi dokaz njegove veličine. Niko, nijedan među šefovima daleko većih i značajnijih država nije imao takvu 'pratnju'..
Što se tiče demokratije tvrdim da je samopuravljanje (društveno i radničko) bilo najdemokratskiji sistem na svetu. Kada sam počeo da radim (1986) na Zapadu imao sam nekog mladog nadobudnog Amerikanca za šefa koji je voleo da mi priča o superiornosti američke demokratije nad komunističkom dikataturom u Jugoslaviji. Kaže on: "ja mogu da napišem o mom predsedniku da je idiot i neće mi faliti dlaka s glave; a šta bi se tebi desilo da si tako nešto rekao o Titu dok je bio živ?"
- Verovatno bih odležao godinu-dve u zatvoru! "Eto vidiš", likuje on. Ja onda skupim hrabrost i upitam, gledajući ga pravo u oči: - A da ja TEBI kažem da si usrani idiot, šta bi mi ti uradio?" Moj šef pocrveni, 'kao bulka' i besno, preteći krikne (tako da su se sekretarice koje su prisluškivale, uplašile: "OTPUSTIO bih te!!!" - E, vidiš, Džonatane, a ja sam bio malo veći šef od tebe u Jugi i mene je svaki radnik mogao da opsuje... ali ja njega zbog toga nisam mogao da otpustim. Lepo je što ti možeš da psuješ svog predesdnika, ali za 99% ljudi daleko je važnija sloboda u odnosu sa šefom i da niko ne ne može da ih otpusti s posla
zbog psovanja...

Ko je ovde pravi !

pre 18 godina

Svi su dobili neke svoje drzave, samo sam ja moju izgubio, ni kriv ni duzan.
Vi pod rednim brojevima 25 i 26, vi treba najvise da zalite za onom Jugom. U njoj ste dobili sve, ama bas sve. Ali ste medju prvima zeleli njen kraj. Gade mi se komentari poput Vasih.
A Srbi. Pa naravno da najvise oni kukaju za njom, pa kako i nebi, kada su u nju uneli i drzavnost i oreol sile pobednice iz I Sv. rata, a sta su dobili? Nista. Zato ne komentarisite nesto, jer Vi bezite od istine ?

JV

pre 18 godina

Ne znam, ja ne spadam u tu generaciju koju bi Blasevic nazvao: “U ime svih nas iz 60 i neke…”,i pomalo mi je vec smorna ta prica o zemlji koja se raspala pre vec petnaest godina. Cemu kuknjava za nogometom i ne znam vec kojim keksom,kad imamo mnogo ozbiljnijih problema od nedostatka neke oranzine na policama supermarketa.
Mene cela ta prica o staroj Jugoslaviji podseca na neku iluziju o sreci i demokratiji,ne treba zaboraviti da je jedan covek bio na vlasti 100 godina i da gotovo da nije bilo opozicije,iluzija koju volimo i koje se prisetimo u teskim nam trenucima.Mozda je cela ta ideja o jugoslovenstvu sa kojom je zapoceo kralj Petar bila teoretski dobra ideja, ali za sve nas se dogodila isuvise kasno, u XX-om veku, kad je vec svest o pripadnosti nekom narodu bila jaka i sve ono sto se dogodilo, bilo je mozda i neminovno…
I zato idemo dalje, sa onim sto nam je preostalo u rafovima magacina, ka mozda nekoj novoj buducnosti.

ne bojim se da kažem!

pre 18 godina

Da se razumemo - bravar, uopšte nije bio braver (više puta zaključeno)
A kad govorimo o SFRJ, bez obzira na predznak, i društveno uredjenje, moramo biti realni...
Daleko od toga da je moje ubedjenje "jugonostalgično", pre mislim da je realno...
To je bila zemlja, koja je spajanjem "sitnih" naroda uspela da postigne efekat regionalne sile ( pa čak i svetske, uključujući uticaj u Nesvrstanim )...
Što se tiče prezaduženosti bivše države - dug prema inostranstvu je bio 20 milijardi dolara, a stanovnika je bilo 20 milona.
Nije teško sračunati kolika je bila zaduženost zemlje po "glavi" stanovnika, i da li se mogao odbijanjem od jedne plate otplatiti taj dug...
SFRJ, ili tada FNRJ, je po završetku Drugog svetskog rata vojno bila treća sila u svetu!
A političke slobode u socijalističkoj zemlji koje su bile ugrožene, su nam sada u kapitalističkom sistemu toliko toga dobrog donele!?
Pa kakve koristi od mnogo partija ima "običan svet ", sem da je svima jasno da se partije i njhovi čelnici bore za fotelje (čitajte pristup novcu), a ne za dobrobit naroda od koga su izabrani...
Dakle, čiji je bio Jadran, ko je više izvozio na zapad, i ko je "izrabljivan", a ko "povlašćen" je zabluda devedesetih.
To je priča koju smo na žalost "popili", a onda nam se sve to ozbiljno "obilo o glavu".
Strašno je sve to što nam se dogodilo, i vrlo pogrešno.
Većina populacije novonastalih "minornih" (po političkom i ekonomskom uticaju) državica se "busa" u grudi svojim nacionalnim ponosom, a pred samo jednom Rumunijom mora da se pogne, u smislu populacione nadmoći...
Slovenija koja je jedina za sad uspela da udje u EU, je zaista vrlo minorna pojava tamo ( bez obzira na ista prava - ili slična - svih članica EU )
Mislite li da bi toj istoj Sloveniji bilo bolje da je u EU ušla u sastavu SFRJ...
Pa sigurno.
Kao i Hrvatskoj.
Pa i svim ostalim dršavicama.
Posebno sa aspekta procene tadašnjih glasnogovornika iz EU da je SFRJ zemlja iz socijalističkog bloka, koja je najbliže ( u smislu vladavine prava - zamislite - i ekonomske politike ulasku u EU )
Dakle greška za greškom, koje se nastavljaju i danas...
Mnogi od tih ljudi koji su bili zagovornici nacionalnog ponosa su sada bogati ljudi.
A propatio je i, i dalje pati "običan svet"...
Kada ćemo da shvatimo da je politika devedesetih bila pogrešna?
Verovatno - nikada ...

PRIZRENAC

pre 18 godina

Fantastican text i veliki kompliment za komentar pod brojem 13(Djure Jaksica)Necu puno da zauzimam mesta ovde al da nismo mi ljubimci one lepe SFRJ nebi nas u ovolikom broju bilo ovde.

Igipop

pre 18 godina

Odgovarajuci na tekst gospodina Branka Rosica koji sam sasvim slucajno vidio, upalo mi je u oci veliki broj komentara i to od ljudi iz razlicitih sredina sto moze da znaci da je SFRJ ipak ostavila veliki uticaj cak i na one koji imaju negativan stav prema istoj. Da nije tako, ne bi se svi ti ljudi trudili da daju svoj glas.SFRJ je najmanje od svega bila sm(ij)esna drzava, takvo sto mozemo tvrditi samo za novonastale banana republike poput Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore itd. Verovatno su mnogi u pravu kada kazu da treba trezniti mladu generaciju od svega sto se desilo i od tolikih godina informativne i edukativne torture.Trenutno ima na srecu dosta ljudi mlade generacije koji su spremni to nesebicno da rade i svakog dana ih je sve vise, a i ja pripadam relativno mladoj generaciji posto sam imao 14 godina kada se SFRJ raspala.U svetu je dovoljno reci samo Tito ili SFRJ i to je dovoljan pozitivan brand name. Ako kazete nesto drugo (srbija ili hrvatska npr.) ili vas nece shavatiti ili ce to biti asocijacija na rat, zlocine, losu politiku i los imidz.Hteli mi to prihvatiti ili ne cinjenica je da smo unistili nesto dobro, nesto sto je trebalo da se promeni, ali nikako da se unisti iz korena. I sad ne zelimo to nikako da priznamo ni sebi ni drugima, jer bi to znacilo da smo pogresili, a priznati sopstvene greske uvek je bilo jako tesko, ako ne i nemoguce za nesrecne juznoslovenske narode.

pero zivkovic

pre 18 godina

Zanimljivo je da su 'jugonostalgicari' uglavnom likovi iz urbanih sredina, koji su uzivali dosta toga u SFRJ. Pa je onda i logicno da im se drago sjetiti tih stvari, a i logicno je da im je i SFRJ malo draza.
Ali jos je zanimljivije da su za tu SFRJ najvise (80% do Staljingrada) ginuli Srbi iz Hrvatskih, Bosanskih i okolnih klisura i selendri. I najzanimljivije, na kraju su deca tih seljaka najgori izasli iz SFRJ. I najveca sirotinja, i najveci zlocinci. I onda je logicno i da nisu bas jednako nostalgicni.

Illyria

pre 18 godina

Jeste,jugonostalgija je okej,mislim na Titovu Jugoslaviju ali to je stvar iskjlučivo južnoslovenskih naroda gde mi kosovski albanci uopšte ne spadamo.
Srbi bi najviše trebali žaliti za tim vremenima pošto su oni ti koji su tada sto puta bolje živeli nego što im je recimo danas u Srbiji.Imali su more,planine,jezera,ravnice,radili su od Triglava pa do Vardara,od Horgoša pa do Dragaša,pa opet se oni najviše danas kobajagi žale na ta vremena,a znam da bi 99 odsto njih sada opet volelo da se vrati to vreme,ali neće,na njihovu veliku žalost.

noname

pre 18 godina

Istina, ziveo sam dobar deo zivota u toj SFRJ ali nekako ne mogu da kazem da sam nostalgican. I mislim da znam zasto, jer sam na odmor isao u instranstvo a u hrvatsku nisam hteo da idem zbog potencijalnih neprijatnosti. Crna Gora je uvek bila najgora vavarijanta u kojoj za svoje pare mozes da dobijes batine a u najboljem slucaju da ti nikad ne donesu naruceno jelo. Krace, nisam hteo da se na odmoru upoznajem sa znamenitostima turisticko-rodovske zajednice. Tako da za mene je SFRJ vise bio pojam vezan sa dobru muziku i kosarku, posebno onu iz Slovenije. By the way i dalje je slusam. Sve ostale kategorije koje su odrzavale tu smesnu drzavu ukljucujuci jedinstvo naroda nisu bile realne i zato se ta tvorevina raspala, na srecu ili ne. Jedino sto mi je zao, sto niko u toj smesnoj zemlji nije ni na tren naslutio vaznost ujedinjenja na ekonomskim principima. To je verovatno bio propusteni momenat da se izgradi novi sistem baziran na jasno definisanim ciljevima a ne na titoisticnim parolama.

Oltine

pre 18 godina

Radi se e cistoj nostalgiji sada vec prosle mladosti.I ja kao albanac osecam tu nostalogiju jer tada sam bio mlad i definitvno taj jupi koji sam pijo sa drustvom a posebno sa zenskim drustvom bio je 100 puta bolji(emotivniji) od bilo koje koka kole.Sa druge strane u ovoj tekstu oseca se politika.I to je u redu, ali da bi mogli barem teoretski razmisljati o nekoj novoj Jugi prvo bi trebalo da priznamo nase greske odnosno trebalo bi po meni ponajvise srbi da priznaju zasto su se penjali po tenkovima koji su picili prema Bosni,Hrvatskoj i na kraju Kosovo i pokazivali tri prsta.

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Pozdravljam Vas gospodine i druže Branko Rosiću.Nadam se da Vaš članak je uvod u jednu eru otrežnjenja.Nemislim da su pića koja pominjete bilo kome naškodila te se od njih i netreznim i ako mi je ove godine dva puta po trideset.Trezniti treba mladu generaciju od svih ovih zala koja su posijana na teritoriji zajedničke nam domovine SFRJ.Za istinske Jugoslovene a takvih je bilo od Vardara pa do Triglava jugonostalgija je neminovnost.Pri pogledu na geografsku kartu SFRJ je još uvjek tamo gdje je i bila ali ni dobrog fudbala,ni košarke ni vaterpola.Ni sam već nenavijam za splitski Hajduk jer crvenu zvjezdu zamjeniše šahovnicom.To sam nekako prežalio,ali pomiriti se sa ovim tihim genocidom u 21-om vijeku ,u srcu evrope,nad Jugoslovenima nemogu i neću ,baš kao što neću da govorim i pišem drukčije nego SRPSKO-HRVATSKI
Imam još jednu kvalitetnu deku“Vuteks“,ispod nje mi je najtoplije,pod kojom razmišljam o nesreći koja nam se dogodila,ali i o samoupravljanju,nesvrstanim kao i o ugledu te naše SFRJ.Bilo je krasno živjeti s Titom!

kosmoss

pre 18 godina

Jugoslavija -vjerojatno je imala najvecu na svijetu demokratiju...to sad tvrdim jer zivim godinama na skandinaviji koja se smatra vrhuncem demokratskih dostignuca..ali ako ovo oni zovu demokratijom onda smo mi superdemokrati...svi oni koji zive na zapadu shvatice na sta mislim..ovdje sve mozes reci..izreci..zaliti se ali koja vajda sve te lijepo salusaju ali opet po svome..nema zatvorskih kazni ali ima novcanih i psihickih tortura da nepovjerujes..sto te dovodo do ludila ,rastura ti familiju,djecu pogresno odgaja,otima,ubijate sistemom..mozes raditi 30 god ko konj sto bi rekli i sta na kraju imas ..mista..kupi prnje i nazad u jugu..koje vise nema..moze se gledati na hiljade nacina na yug ali jebes zemlju koje Bosne nema ..kaze brena,,velika istina..

Ivan

pre 18 godina

Svi koji su mladost doziveli u SFRJ osecaju se negde isto jer "mladost je zavicaj koji se nikada ne zaboravlja, kakva god da je bila i kakav god da je taj zavicaj bio".

Jugoslav S.H.J.

pre 18 godina

Bilo, ne ponovilo se.
Upravo tako. SFRJ bi trebalo da ostane uspomena - nekome ružna, nekome lepa. Kako god, ali neka bude uspomena.
Kada razmišljam o "tim" vremenima, kao pravi hedonista, ne mogu da zaobiđem gorčinu koju sam osetio kao dvadesetogodišnjak, kada sam mislio da sve može, kada su mi "oni" rekli: E, bato, ovdje više ne može. S pravom ili ne - bolelo je.
Sve svoje lepe utiske čuvam i povremeno ih se sećam, u tišini svoje srpske sadašnjosti. Samo ćutim svoju misao: NIKADA VIŠE!
Ali, da ne završim svoj komentar kao totalni defetista, moram priznati da se nadam kako ću odvesti svoju porodicu na sva "moja" mesta u SFRJ.

Armin

pre 18 godina

Za Paju :)

Rat u Bosni sam dozivio kao prilicno mali, ali opet znam da je u najgore vrijeme rata u "Skoli" (ako se to moze nazvati, kako je to tada izgledalo) bilo najmanje 10tak srba. Znam isto tako da su neki preko noci nestali (moj prvi komsija) kojem su kasnije u stanu nasli naoruzanje. Nekazem da ti ne vjerujem, ali me samo zanima gdje si ti zivio pa su te "Istjerali".

P.S. Kako bi bilo da pises Latinicom kao i sva evropa (tu valjda i hocemo) i ostali "Srbi" ovdje, ili ti moras biti malo veci da bi te prihvatili?

Pozdrav iz Frankfurta.

Stole

pre 18 godina

Rodjen sam '63. i "znam kako je"... Vecina mojih prijatelja je spretno izbjegla drogu i zaglavilo na alkoholu zahvaljujuci "desavanjima zadnjih godina" ali mislim da je sada vrijeme - za "nasu" generaciju - da pocnemo da se drogiramo da sve ovo podnesemo.

U filmu "Miss Sunshine" djed kaze:"Nisi valjda lud da se drogiras kada si mlad - kada ostaris, lud si ako se ne drogiras".

Prebrzo smo ostarili...

dragutin stojkovic

pre 18 godina

Nije lose, samo rec "bravar" (ako vec mora da se pomene) treba staviti pod navodnike: rec je o drzavniku svetskog formata koji je uradio mnogo - dobrog i manje dobrog.

Ruza

pre 18 godina

Ovo, u stvari, nije komentar vec samo jedan detalj o autobusu sa SP '74. Do pre neke dve godine mogao se videti kako napusten cami na jednom salasu tik uz pruzni prelaz na lokalnom putu Vrbas - Kucura... Mozda je u medjuvremenu negde odvezen, nisam skoro isao tim putem.

Bata Djora Sr.

pre 18 godina

Dugo mi je trebalo da se naviknem da Hajduk nije vise iz Splita nego iz Kule. Na ocajan fudbal tokom 90-ih a i onaj posle 2000-te nisam se navikao, ali ga gledam. Njagora generacija u istoriji Zvezde osvaja duplu krunu, dok ce je verovatno u Evropi isprasiti neki novi Liberec. U jedno sam siguran, ovi sto danas igraju ne bi mogli u doba Reala sa Nisave ili Zelje da budu deo publike. Mada, i dalje smo ubedjeni da smo nepobedivi i lako uvredljivi ako se nadje neko sa strane da nam kaze kako nam je fudbal ocajan. Cak je i najveci uspeh klupskog fudbala ostvaren u SFRJ, a balmiranja su ostavljena za nove drzave. A ako se pogleda taj sastav Zvezde, moze se reci Jugoslavija u malom. Ko ne veruje evo tih 11 iz Barija : Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić.
I boja pasosa moze se povezati sa fudbalom. Finale ovogodisnje Lige Sampiona igra se u Atini. Bez karte za utkamicu ne treba ni pomisljati da postoji neka sansa da se dobije viza. Crveni pasos bi se samo stavio na vidno mesto, uzela bi se tri-cetiri slobodna dana i pravac Atina. Na zalost, o tome mogu samo da mastam.
Ostaje nam nasa liga i razmisljanje o malo srece u zrebu za klupska takmicenja u Evropi. Jer samo sreca moze da nam pomogne. Ali ne kazu dzabe : kakva drzava takav i fudbal.

Djura Jaksic

pre 18 godina

Svi smo mi u poslednjih 16-17 godina izgubili nesto. Neki (mnogo) vise, a neki manje; neki su i lepo ucarili. Smesno je da uporedjujemo ono sto je nekad bilo (pocev od fudbala/nogometa pa na dalje) sa ovim danas: Evropa i svet udaraju packe Srbiji i prekrajaju joj granice; pro-ustaski orjentisan katolicki svestenik danas dobija nagradu u Hrvatskoj; BiH je prava kaubojska drzava u kojoj je jedna polovica stvorena uz svesrdnu pomoc bliskoistocnih dzihadista, a druga polovina zasnovana na etnickom ciscenju; da ne nabrajamo dalje. Svi sad imate svoje zastave i grbove, i svoje drzave, i svoje religije. I svi ste mahom otisli po belom svetu: onaj slavi pobedu na Evroviziji sa prijateljima Meksikancima, ovaj ima jako dobrog drugara Rumuna u Emiratima, onaj treci studira u Juznoj Africi, itd. Sta ce nam onaj glupi crveni pasos s kojim smo mogli samo do Trsta, kad sa ovim novim pasosima/putovnicama mozemo gde hocemo, pa za koju godinu dobijamo i novo drzavljanstvo. Uostalom, bolje je biti Austrijanac, Poljak, ili Kanadjanin nego Srbin/Hrvat! Bolje da mi za reprezentaciju igra pravi, cistokrvni Hrvat Eduardo da Silva nego neki tamo Svedjanin Zlatan Ibrahimovic. Kad smo vec kod toga, ne bi bilo lose razmotriti detaljnije da li je Dado Prso u stvari bio Srbin koji igra za Hrvatsku, ili je njegov necak, Zvezdin junior, Hrvat koji igra za Srbiju -- ne moze i jedno i drugo, a ne smemo dozvoliti da se tako kljucne stvari shvataju olako. Kad smo vec kod toga, Ivanu Ljubicicu je majka Muslimanka (kao i Dariju Srni otac), Drazenu i Acu Petrovicu otac Srbin, a Novaku Djokovicu otac Crnogorac a majka Hrvatica. Moze valjda neko nesto da uradi po ovim pitanjima; ovo je otislo predaleko. Mada, vremenom ce valjda stvari doci na svoje mesto - ipak su ovo sve proizvodi bivse, dekadentne, trule eseferjot, trag joj se satro dabogda. Isto tako, mada ne bilo previse bitno sada vise jer su vec odavno mrtvi, ja licno bih voleo da znam ciji je Ivo Andric pisac (Srbin katolicke vere, Hrvat iz Bosne, Bosanac, ili Jugosloven), te na kom jeziku je pisao Mesa Selimovic. Dok ne dobijem pouzdane odgovore na ta i slicna pitanja, bolje da citam samo "nase" pisce, za koje sam siguran. A i onaj Tesla, sta je sad pa on: Srbin iz Hrvatske, Srbin iz Austro-Ugarske, Austro-Ugar, Hrvat srpskog podrijetla, Marsovac? Ipak je mnogo, neuporedivo bolje sada. Svi mi tako kazu: i Delije, Grobari, BBB i Torcida; i veterani domovinskih i inih ratova; i onaj cetnik sto se doselio iz Australije i otvorio kafic; i decko iz ulice koji je upravo napunio 25 godina. A to su sve ljudi koji znaju! Vise je nego ocigledno da vi jugonostalgicari treba da se vratite u rupu iz koje ste dosli.

zlatko rajkov

pre 18 godina

Evo sad sam i ja ozedneo. Divan clanak i veoma zivopisan opis onog sto smo nekad imali dok smo sanjarali o onome sto nam se sada priblizava.

moje misljenje

pre 18 godina

SFRJ, Jugoslavija, jugonostalgija - uvek se ocekuje negativan predznak kada se ove reci pomenu. Ako se neko usudi da ih pomene u pozitivnom smislu, mora da se poprilicno potrudi da objasni zasto mu SFRJ budi pozitivne emocije. Ja u svakoj prilici govorim isto, pa cu i sada - SFRJ je bila najbolja opcija za narode sa ovih prostora. To jeste bila drzava sa puno mana, "nedovrsena drzava" sto bi rekao Djindjic, ali u ekonomskom, politickom, kuluroloskom smislu (i da ne nabrajam dalje) to je definitivno bila najbolja opcija za sve juznoslovenske narode.

Autoru velika hvala na predivnoj prici.

Рајо

pre 18 godina

Да, и мени је то првенство из 1974. прво које памтим. Сјећам се и утакмице Жељо-Видеотон, а како и не бих јер сам био тада на Грбавици и душом и тијелом. И навијао за њега док се национални састав навијачке групе није почињао драстично да мијења. Ја не могу да опет листам албуме "Фудбалери и тимови" које сам тако страствено сакупљао јер их нажалост више немам. Као и много других ствари које су нестале и изгориле у ратном вихору, у граду из којег смо моја породица и ја били истјерани.
Ето због чега само ви који сте рат доживили преко малих екрана, можете бити данас југоносталгични, или можда чланови којекаквих НВО и ултраљевичарских партија.
А можда је на крају, у ствари, све то жал за младошћу које више нема...

Danilo

pre 18 godina

Ne radi se samo o nostalgiji. Svako ko je sposoban da napravi posteno poredjenje izmedju zivota u SFRJ i zivota u nekoj drugoj drzavi, a narocito u poredjenju s drzavama koje su nasledile SFRJ, shvatice koliko je napredna SFRJ bila u svakom pogledu: prava, slobode, standard, sport itd. Sve sto se gradilo pola veka brzo je razruseno a sad treba graditi ponovo, ali bez poleta "obnove i izgradnje".
Navodno bili smo zaduzeni - sada su nam otpisali 60% tog duga. To je onda bila najbolja moguca investicija, zaduziti se na taj nacin, steta sto se nismo jos vise zaduzili!
Navodno nije bilo sloboda: Pitajte sta je Ginzberg rekao o tome (ne racunam prve godine kad je moralo da se obracuna s Staljinom)
A imali smo uspesnu ratnu, avio industriju, auto (nije bila samo zastava), turizam, veliki kulturni prostor (slusala se muzika iz Slovenije, Hrvatske a ne samo iz nase kasabe), dobru muziku itd.
Sad smo u svakom pogledu mediokriteti... Samo mladje generacije koje ne znaju sta je bila SFRJ mogu da je omalovazavaju, ali i bolje tako, da ne znaju sta su izgubili...

Buha

pre 18 godina

Nije istina da samo Srbi pate od Jugonostalgije. Zapravo bas takvi stavovi, da je jedino NAS SRBE brinula Juga, su korozivni. Znam dosta Hrvata, Makedonaca, Bosnjaka i Shiptara koji su Jugonostalgicni. Slovenci posecuju kucu cveca u BG. Mora se prestati sa misljenjem da su samo Srbi 'pali na Jugoslaviju' i dok su svi ostali kuvali protiv Juge... Ne zaboravite da je upravo SRPSKI nacionalizam bio taj koji je zakucao zadnji ekser u kovceg SFRJ.

goran

pre 18 godina

simpatican tekst, ako izuzmemo neuporediva poredjenja tipa "Lično, „Sopranose“ mnogo više volim od „Otpisanih“, „Očajne domaćice“ su mi zanimljivije od „Malog mista“" jer ne vidim nikakvu analogiju u istim... licno mnogo su mi draga ta neka "nogometna" vremena, ali je serija potpuni promasaj!

Uca, Nislija u Kvebeku

pre 18 godina

Branko, autobus o kojem govorite, posle Sv. prvenstva bio je na redovnoj liniji Beograd-Bihac. Vidjao sam ga svakog drugog ili treceg dana (Ziveo sam u Bihacu).
Ovaj tekst je jos jedan dokaz da stvari polako, ali sigurno idu na bolje. Ne zato sto mislim da treba (ili ne) da se ponovo udruzujemo u neku Yu, vec sto, ipak, razumevanje i ljubav pocinje da zauzima mesto koje im i pripada. Ovaj, i slican tekst na blogu Duleta Nedeljkovica, vracaju nadu da ima nade za sve sa ex-Yu prostora i da oni koji tvrde da ranije nista nije valjalo gube teren jer nemaju argumenata.
A Bleki Bogicevic... malo je reci da je legenda. Uostalom bio je u "Kosmosu" kapiten pravoj legendi - Bekenbaueru.

Nikola

pre 18 godina

Skoro sam bio u Nemackoj i na jednoj od televizija sam gledao Pcelicu Maju. Naravno bilo je sve na nemackom pa nista nisam razumeo, ali nema veze, meni je bilo lepo, setio sam se detinjstva. Takodje sam skoro gledao spot od Smashing Pumpkins iz 93 ili 94 i to mi je opet probudilo lepe uspomene kada sam poceo da studiram, iako je tada bilo ruzno vreme, ogromna inflacija i rat u Bosni i Hrvatskoj. Radim u Emiratima i ovde imam jednog kolegu Rumuna. Mnogo dobar lik. Jednom sam ga pitao kako je to bilo pod Causeskuom, posto smo mi u to vreme slusali jezive vesti o teskom zivotu u Rumuniji. On mi je rekao:"Meni je bilo lepo jer nisam znao za bolje." I isto mi je pricao kako ima lepe uspomene iz tog doba, jer je to doba njegove mladosti, ali da ne bi voleo da se tako nesto, kao sto je bio Causesku, ponovo desi u Rumuniji. Uspomene iz mladosti, tacnije bezbriznijeg dela zivota su uvek lepe i to nema veze sa tim gde se zivelo i pod kojim uslovima se zivelo. Jugonostalgija je glupost od koje patimo samo mi Srbi. Smuci mi se kad slusam kuknjavu starijih ljudi za crvenim pasosem sa kojim su mogli da idu gde hoce (a uglavnom su isli u Trst po farmerice) kako su imali radno vreme po meri coveka (malo radis, a malo vise hvatas krivinu) i imali smo nas plavi Jadran (iako su Hrvati uvek govorili da je to njihov a ne nas (srpski) plavi Jadran). A onda su neki Slovenci hteli da nam uvedu kapitalizam gde ce zli kapitalisti da nas izrabljuju i zaradjuju na nasoj muci. Takodje ti zli Slovenci su crtali karikature o voljenom nam drugu Titu. Ljubav prema Jugoslaviji i socijalizmu nas je i odvela u rat. Srbija se preko 10 godina posle raspada Jugoslavije krila iza tog imena. Da nije Solane i Mila Djukanovica verovatno bi se i dan danas tako zvala.

Najbolja parodija na temu jugonostalgije je epizoda "Praznici" serijala "Mile vs Tranzicija" TV B92. Obavezno pogledati, moze da se skine sa site-a B92.

tannja

pre 18 godina

Konacno jedan iskren text o vremenima iza nas. Kao svako ko je presao tridestu i ko se sjeca kako je to bilo nekad, moram da kazem svaka cast.

DM

pre 18 godina

I sam spadam u generaciju koja je odrasla na kokti, cokoladnim bananicama, jafa keksu itd., mada mi je nekako "Pipo" oranzada omakla. Ipak, uz svo duzno postovanje autoru teksta i njegovim rezmisljanjima, na ovim je prostorima nekih cetvrt miliona ljudi izgubilo zivote, manje ili vise, da ne zalazimo u "trivijalne" detalje. Koliko se god sa setom secam Istre, ne mogu zaboraviti ni Oluju, mada sam bio junior, secam se i Sarajeva '84 i mecava koje su nas zasule te zime, ali se isto tako secam i pucnjave po JNA koja je napustala to isto Sarajevo. Konacno, potpuno razumem i da ce 92-ka tesko objaviti ovakav komentar koji se tesko u uklapa u novokomponovano bratstvo, ali mi ostaje nada da cemo svi zajedno, sa obe strane Drine, koje god nacije bili, nesto pametno nauciti iz svojih gresaka.

DM

pre 18 godina

I sam spadam u generaciju koja je odrasla na kokti, cokoladnim bananicama, jafa keksu itd., mada mi je nekako "Pipo" oranzada omakla. Ipak, uz svo duzno postovanje autoru teksta i njegovim rezmisljanjima, na ovim je prostorima nekih cetvrt miliona ljudi izgubilo zivote, manje ili vise, da ne zalazimo u "trivijalne" detalje. Koliko se god sa setom secam Istre, ne mogu zaboraviti ni Oluju, mada sam bio junior, secam se i Sarajeva '84 i mecava koje su nas zasule te zime, ali se isto tako secam i pucnjave po JNA koja je napustala to isto Sarajevo. Konacno, potpuno razumem i da ce 92-ka tesko objaviti ovakav komentar koji se tesko u uklapa u novokomponovano bratstvo, ali mi ostaje nada da cemo svi zajedno, sa obe strane Drine, koje god nacije bili, nesto pametno nauciti iz svojih gresaka.

Igipop

pre 18 godina

Odgovarajuci na tekst gospodina Branka Rosica koji sam sasvim slucajno vidio, upalo mi je u oci veliki broj komentara i to od ljudi iz razlicitih sredina sto moze da znaci da je SFRJ ipak ostavila veliki uticaj cak i na one koji imaju negativan stav prema istoj. Da nije tako, ne bi se svi ti ljudi trudili da daju svoj glas.SFRJ je najmanje od svega bila sm(ij)esna drzava, takvo sto mozemo tvrditi samo za novonastale banana republike poput Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore itd. Verovatno su mnogi u pravu kada kazu da treba trezniti mladu generaciju od svega sto se desilo i od tolikih godina informativne i edukativne torture.Trenutno ima na srecu dosta ljudi mlade generacije koji su spremni to nesebicno da rade i svakog dana ih je sve vise, a i ja pripadam relativno mladoj generaciji posto sam imao 14 godina kada se SFRJ raspala.U svetu je dovoljno reci samo Tito ili SFRJ i to je dovoljan pozitivan brand name. Ako kazete nesto drugo (srbija ili hrvatska npr.) ili vas nece shavatiti ili ce to biti asocijacija na rat, zlocine, losu politiku i los imidz.Hteli mi to prihvatiti ili ne cinjenica je da smo unistili nesto dobro, nesto sto je trebalo da se promeni, ali nikako da se unisti iz korena. I sad ne zelimo to nikako da priznamo ni sebi ni drugima, jer bi to znacilo da smo pogresili, a priznati sopstvene greske uvek je bilo jako tesko, ako ne i nemoguce za nesrecne juznoslovenske narode.

Djura Jaksic

pre 18 godina

Svi smo mi u poslednjih 16-17 godina izgubili nesto. Neki (mnogo) vise, a neki manje; neki su i lepo ucarili. Smesno je da uporedjujemo ono sto je nekad bilo (pocev od fudbala/nogometa pa na dalje) sa ovim danas: Evropa i svet udaraju packe Srbiji i prekrajaju joj granice; pro-ustaski orjentisan katolicki svestenik danas dobija nagradu u Hrvatskoj; BiH je prava kaubojska drzava u kojoj je jedna polovica stvorena uz svesrdnu pomoc bliskoistocnih dzihadista, a druga polovina zasnovana na etnickom ciscenju; da ne nabrajamo dalje. Svi sad imate svoje zastave i grbove, i svoje drzave, i svoje religije. I svi ste mahom otisli po belom svetu: onaj slavi pobedu na Evroviziji sa prijateljima Meksikancima, ovaj ima jako dobrog drugara Rumuna u Emiratima, onaj treci studira u Juznoj Africi, itd. Sta ce nam onaj glupi crveni pasos s kojim smo mogli samo do Trsta, kad sa ovim novim pasosima/putovnicama mozemo gde hocemo, pa za koju godinu dobijamo i novo drzavljanstvo. Uostalom, bolje je biti Austrijanac, Poljak, ili Kanadjanin nego Srbin/Hrvat! Bolje da mi za reprezentaciju igra pravi, cistokrvni Hrvat Eduardo da Silva nego neki tamo Svedjanin Zlatan Ibrahimovic. Kad smo vec kod toga, ne bi bilo lose razmotriti detaljnije da li je Dado Prso u stvari bio Srbin koji igra za Hrvatsku, ili je njegov necak, Zvezdin junior, Hrvat koji igra za Srbiju -- ne moze i jedno i drugo, a ne smemo dozvoliti da se tako kljucne stvari shvataju olako. Kad smo vec kod toga, Ivanu Ljubicicu je majka Muslimanka (kao i Dariju Srni otac), Drazenu i Acu Petrovicu otac Srbin, a Novaku Djokovicu otac Crnogorac a majka Hrvatica. Moze valjda neko nesto da uradi po ovim pitanjima; ovo je otislo predaleko. Mada, vremenom ce valjda stvari doci na svoje mesto - ipak su ovo sve proizvodi bivse, dekadentne, trule eseferjot, trag joj se satro dabogda. Isto tako, mada ne bilo previse bitno sada vise jer su vec odavno mrtvi, ja licno bih voleo da znam ciji je Ivo Andric pisac (Srbin katolicke vere, Hrvat iz Bosne, Bosanac, ili Jugosloven), te na kom jeziku je pisao Mesa Selimovic. Dok ne dobijem pouzdane odgovore na ta i slicna pitanja, bolje da citam samo "nase" pisce, za koje sam siguran. A i onaj Tesla, sta je sad pa on: Srbin iz Hrvatske, Srbin iz Austro-Ugarske, Austro-Ugar, Hrvat srpskog podrijetla, Marsovac? Ipak je mnogo, neuporedivo bolje sada. Svi mi tako kazu: i Delije, Grobari, BBB i Torcida; i veterani domovinskih i inih ratova; i onaj cetnik sto se doselio iz Australije i otvorio kafic; i decko iz ulice koji je upravo napunio 25 godina. A to su sve ljudi koji znaju! Vise je nego ocigledno da vi jugonostalgicari treba da se vratite u rupu iz koje ste dosli.

Nikola

pre 18 godina

Skoro sam bio u Nemackoj i na jednoj od televizija sam gledao Pcelicu Maju. Naravno bilo je sve na nemackom pa nista nisam razumeo, ali nema veze, meni je bilo lepo, setio sam se detinjstva. Takodje sam skoro gledao spot od Smashing Pumpkins iz 93 ili 94 i to mi je opet probudilo lepe uspomene kada sam poceo da studiram, iako je tada bilo ruzno vreme, ogromna inflacija i rat u Bosni i Hrvatskoj. Radim u Emiratima i ovde imam jednog kolegu Rumuna. Mnogo dobar lik. Jednom sam ga pitao kako je to bilo pod Causeskuom, posto smo mi u to vreme slusali jezive vesti o teskom zivotu u Rumuniji. On mi je rekao:"Meni je bilo lepo jer nisam znao za bolje." I isto mi je pricao kako ima lepe uspomene iz tog doba, jer je to doba njegove mladosti, ali da ne bi voleo da se tako nesto, kao sto je bio Causesku, ponovo desi u Rumuniji. Uspomene iz mladosti, tacnije bezbriznijeg dela zivota su uvek lepe i to nema veze sa tim gde se zivelo i pod kojim uslovima se zivelo. Jugonostalgija je glupost od koje patimo samo mi Srbi. Smuci mi se kad slusam kuknjavu starijih ljudi za crvenim pasosem sa kojim su mogli da idu gde hoce (a uglavnom su isli u Trst po farmerice) kako su imali radno vreme po meri coveka (malo radis, a malo vise hvatas krivinu) i imali smo nas plavi Jadran (iako su Hrvati uvek govorili da je to njihov a ne nas (srpski) plavi Jadran). A onda su neki Slovenci hteli da nam uvedu kapitalizam gde ce zli kapitalisti da nas izrabljuju i zaradjuju na nasoj muci. Takodje ti zli Slovenci su crtali karikature o voljenom nam drugu Titu. Ljubav prema Jugoslaviji i socijalizmu nas je i odvela u rat. Srbija se preko 10 godina posle raspada Jugoslavije krila iza tog imena. Da nije Solane i Mila Djukanovica verovatno bi se i dan danas tako zvala.

Najbolja parodija na temu jugonostalgije je epizoda "Praznici" serijala "Mile vs Tranzicija" TV B92. Obavezno pogledati, moze da se skine sa site-a B92.

Buha

pre 18 godina

Nije istina da samo Srbi pate od Jugonostalgije. Zapravo bas takvi stavovi, da je jedino NAS SRBE brinula Juga, su korozivni. Znam dosta Hrvata, Makedonaca, Bosnjaka i Shiptara koji su Jugonostalgicni. Slovenci posecuju kucu cveca u BG. Mora se prestati sa misljenjem da su samo Srbi 'pali na Jugoslaviju' i dok su svi ostali kuvali protiv Juge... Ne zaboravite da je upravo SRPSKI nacionalizam bio taj koji je zakucao zadnji ekser u kovceg SFRJ.

Danilo

pre 18 godina

Ne radi se samo o nostalgiji. Svako ko je sposoban da napravi posteno poredjenje izmedju zivota u SFRJ i zivota u nekoj drugoj drzavi, a narocito u poredjenju s drzavama koje su nasledile SFRJ, shvatice koliko je napredna SFRJ bila u svakom pogledu: prava, slobode, standard, sport itd. Sve sto se gradilo pola veka brzo je razruseno a sad treba graditi ponovo, ali bez poleta "obnove i izgradnje".
Navodno bili smo zaduzeni - sada su nam otpisali 60% tog duga. To je onda bila najbolja moguca investicija, zaduziti se na taj nacin, steta sto se nismo jos vise zaduzili!
Navodno nije bilo sloboda: Pitajte sta je Ginzberg rekao o tome (ne racunam prve godine kad je moralo da se obracuna s Staljinom)
A imali smo uspesnu ratnu, avio industriju, auto (nije bila samo zastava), turizam, veliki kulturni prostor (slusala se muzika iz Slovenije, Hrvatske a ne samo iz nase kasabe), dobru muziku itd.
Sad smo u svakom pogledu mediokriteti... Samo mladje generacije koje ne znaju sta je bila SFRJ mogu da je omalovazavaju, ali i bolje tako, da ne znaju sta su izgubili...

moje misljenje

pre 18 godina

SFRJ, Jugoslavija, jugonostalgija - uvek se ocekuje negativan predznak kada se ove reci pomenu. Ako se neko usudi da ih pomene u pozitivnom smislu, mora da se poprilicno potrudi da objasni zasto mu SFRJ budi pozitivne emocije. Ja u svakoj prilici govorim isto, pa cu i sada - SFRJ je bila najbolja opcija za narode sa ovih prostora. To jeste bila drzava sa puno mana, "nedovrsena drzava" sto bi rekao Djindjic, ali u ekonomskom, politickom, kuluroloskom smislu (i da ne nabrajam dalje) to je definitivno bila najbolja opcija za sve juznoslovenske narode.

Autoru velika hvala na predivnoj prici.

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Pozdravljam Vas gospodine i druže Branko Rosiću.Nadam se da Vaš članak je uvod u jednu eru otrežnjenja.Nemislim da su pića koja pominjete bilo kome naškodila te se od njih i netreznim i ako mi je ove godine dva puta po trideset.Trezniti treba mladu generaciju od svih ovih zala koja su posijana na teritoriji zajedničke nam domovine SFRJ.Za istinske Jugoslovene a takvih je bilo od Vardara pa do Triglava jugonostalgija je neminovnost.Pri pogledu na geografsku kartu SFRJ je još uvjek tamo gdje je i bila ali ni dobrog fudbala,ni košarke ni vaterpola.Ni sam već nenavijam za splitski Hajduk jer crvenu zvjezdu zamjeniše šahovnicom.To sam nekako prežalio,ali pomiriti se sa ovim tihim genocidom u 21-om vijeku ,u srcu evrope,nad Jugoslovenima nemogu i neću ,baš kao što neću da govorim i pišem drukčije nego SRPSKO-HRVATSKI
Imam još jednu kvalitetnu deku“Vuteks“,ispod nje mi je najtoplije,pod kojom razmišljam o nesreći koja nam se dogodila,ali i o samoupravljanju,nesvrstanim kao i o ugledu te naše SFRJ.Bilo je krasno živjeti s Titom!

Ženevljanin

pre 18 godina

Nisam siguran da je fudbal ogledalo društva, mada u slučaju poređenja SFRJ/Srbija sigurmo jeste. Mislim da je bolje biti malo pijan nego mnogo star, kao što mi se mi se čini da je blaga opijenost starih Jugoslavijom mnogo manje opasna od frapantnog neznanja mladih (čast izuzecima) o toj istoj SFRJ. Da je bravar bio bolji nemam nikakvu dilemu; porediti ga sa današnjim srpskim (hrvatskim, bosanskim...) vladarima je besmislenije nego porediti ondašnju Zvezdu (osvajača kupa šampiona) i današnju (osvajača 'duple krune'). Kad spomenuh krunu - ima li smešnije države od one koja je republika a na zastavi ima monarhistički simbol a u himni se zaziva bog i kralj? I koja je 'mudro' zamenila skoro sve antifašističke simbole s likovima iz monarhističko-feudalne prošlosti? Pa tako vođa najjačeg pokreta otpora u II svetskom ratu nema više ulicu u Beogradu i Srbiji... Moram ipak da kažem da ga za života nisam mnogo voleo, pre svega zbog kulta ličnosti i sklonosti ka raskoši, pa nisam ni suzu pustio kad je umro... ali da sam znao šta će biti posle njega, plakao bih kao kiša!:-). Uostalom, na njegovoj sahrani je bilo toliko svetskih državnika (svih političkih smerova) da je to samo po sebi dokaz njegove veličine. Niko, nijedan među šefovima daleko većih i značajnijih država nije imao takvu 'pratnju'..
Što se tiče demokratije tvrdim da je samopuravljanje (društveno i radničko) bilo najdemokratskiji sistem na svetu. Kada sam počeo da radim (1986) na Zapadu imao sam nekog mladog nadobudnog Amerikanca za šefa koji je voleo da mi priča o superiornosti američke demokratije nad komunističkom dikataturom u Jugoslaviji. Kaže on: "ja mogu da napišem o mom predsedniku da je idiot i neće mi faliti dlaka s glave; a šta bi se tebi desilo da si tako nešto rekao o Titu dok je bio živ?"
- Verovatno bih odležao godinu-dve u zatvoru! "Eto vidiš", likuje on. Ja onda skupim hrabrost i upitam, gledajući ga pravo u oči: - A da ja TEBI kažem da si usrani idiot, šta bi mi ti uradio?" Moj šef pocrveni, 'kao bulka' i besno, preteći krikne (tako da su se sekretarice koje su prisluškivale, uplašile: "OTPUSTIO bih te!!!" - E, vidiš, Džonatane, a ja sam bio malo veći šef od tebe u Jugi i mene je svaki radnik mogao da opsuje... ali ja njega zbog toga nisam mogao da otpustim. Lepo je što ti možeš da psuješ svog predesdnika, ali za 99% ljudi daleko je važnija sloboda u odnosu sa šefom i da niko ne ne može da ih otpusti s posla
zbog psovanja...

tannja

pre 18 godina

Konacno jedan iskren text o vremenima iza nas. Kao svako ko je presao tridestu i ko se sjeca kako je to bilo nekad, moram da kazem svaka cast.

ne bojim se da kažem!

pre 18 godina

Da se razumemo - bravar, uopšte nije bio braver (više puta zaključeno)
A kad govorimo o SFRJ, bez obzira na predznak, i društveno uredjenje, moramo biti realni...
Daleko od toga da je moje ubedjenje "jugonostalgično", pre mislim da je realno...
To je bila zemlja, koja je spajanjem "sitnih" naroda uspela da postigne efekat regionalne sile ( pa čak i svetske, uključujući uticaj u Nesvrstanim )...
Što se tiče prezaduženosti bivše države - dug prema inostranstvu je bio 20 milijardi dolara, a stanovnika je bilo 20 milona.
Nije teško sračunati kolika je bila zaduženost zemlje po "glavi" stanovnika, i da li se mogao odbijanjem od jedne plate otplatiti taj dug...
SFRJ, ili tada FNRJ, je po završetku Drugog svetskog rata vojno bila treća sila u svetu!
A političke slobode u socijalističkoj zemlji koje su bile ugrožene, su nam sada u kapitalističkom sistemu toliko toga dobrog donele!?
Pa kakve koristi od mnogo partija ima "običan svet ", sem da je svima jasno da se partije i njhovi čelnici bore za fotelje (čitajte pristup novcu), a ne za dobrobit naroda od koga su izabrani...
Dakle, čiji je bio Jadran, ko je više izvozio na zapad, i ko je "izrabljivan", a ko "povlašćen" je zabluda devedesetih.
To je priča koju smo na žalost "popili", a onda nam se sve to ozbiljno "obilo o glavu".
Strašno je sve to što nam se dogodilo, i vrlo pogrešno.
Većina populacije novonastalih "minornih" (po političkom i ekonomskom uticaju) državica se "busa" u grudi svojim nacionalnim ponosom, a pred samo jednom Rumunijom mora da se pogne, u smislu populacione nadmoći...
Slovenija koja je jedina za sad uspela da udje u EU, je zaista vrlo minorna pojava tamo ( bez obzira na ista prava - ili slična - svih članica EU )
Mislite li da bi toj istoj Sloveniji bilo bolje da je u EU ušla u sastavu SFRJ...
Pa sigurno.
Kao i Hrvatskoj.
Pa i svim ostalim dršavicama.
Posebno sa aspekta procene tadašnjih glasnogovornika iz EU da je SFRJ zemlja iz socijalističkog bloka, koja je najbliže ( u smislu vladavine prava - zamislite - i ekonomske politike ulasku u EU )
Dakle greška za greškom, koje se nastavljaju i danas...
Mnogi od tih ljudi koji su bili zagovornici nacionalnog ponosa su sada bogati ljudi.
A propatio je i, i dalje pati "običan svet"...
Kada ćemo da shvatimo da je politika devedesetih bila pogrešna?
Verovatno - nikada ...

Рајо

pre 18 godina

Да, и мени је то првенство из 1974. прво које памтим. Сјећам се и утакмице Жељо-Видеотон, а како и не бих јер сам био тада на Грбавици и душом и тијелом. И навијао за њега док се национални састав навијачке групе није почињао драстично да мијења. Ја не могу да опет листам албуме "Фудбалери и тимови" које сам тако страствено сакупљао јер их нажалост више немам. Као и много других ствари које су нестале и изгориле у ратном вихору, у граду из којег смо моја породица и ја били истјерани.
Ето због чега само ви који сте рат доживили преко малих екрана, можете бити данас југоносталгични, или можда чланови којекаквих НВО и ултраљевичарских партија.
А можда је на крају, у ствари, све то жал за младошћу које више нема...

Ivan

pre 18 godina

Svi koji su mladost doziveli u SFRJ osecaju se negde isto jer "mladost je zavicaj koji se nikada ne zaboravlja, kakva god da je bila i kakav god da je taj zavicaj bio".

Oltine

pre 18 godina

Radi se e cistoj nostalgiji sada vec prosle mladosti.I ja kao albanac osecam tu nostalogiju jer tada sam bio mlad i definitvno taj jupi koji sam pijo sa drustvom a posebno sa zenskim drustvom bio je 100 puta bolji(emotivniji) od bilo koje koka kole.Sa druge strane u ovoj tekstu oseca se politika.I to je u redu, ali da bi mogli barem teoretski razmisljati o nekoj novoj Jugi prvo bi trebalo da priznamo nase greske odnosno trebalo bi po meni ponajvise srbi da priznaju zasto su se penjali po tenkovima koji su picili prema Bosni,Hrvatskoj i na kraju Kosovo i pokazivali tri prsta.

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Jednostavo bi trebalo osnovati t.j.obnoviti STRANKU JUGOSLAVENA i pojaviti se na demokratskim izborima u svim novonastalim državicama na teritoriji SFRJ a u program uvrstiti potpuno legalno obnovu zajedničke nam domovine.Vratiti se samoupravljanju i nesvrstanosi i pokazati svijetu da smo najdemokratskija multietnička zajednica .Nepozivam povratku jednopartiskog sistema ali bih želio da sa političke scene nestanu nacionalne stranke.

kosmoss

pre 18 godina

Jugoslavija -vjerojatno je imala najvecu na svijetu demokratiju...to sad tvrdim jer zivim godinama na skandinaviji koja se smatra vrhuncem demokratskih dostignuca..ali ako ovo oni zovu demokratijom onda smo mi superdemokrati...svi oni koji zive na zapadu shvatice na sta mislim..ovdje sve mozes reci..izreci..zaliti se ali koja vajda sve te lijepo salusaju ali opet po svome..nema zatvorskih kazni ali ima novcanih i psihickih tortura da nepovjerujes..sto te dovodo do ludila ,rastura ti familiju,djecu pogresno odgaja,otima,ubijate sistemom..mozes raditi 30 god ko konj sto bi rekli i sta na kraju imas ..mista..kupi prnje i nazad u jugu..koje vise nema..moze se gledati na hiljade nacina na yug ali jebes zemlju koje Bosne nema ..kaze brena,,velika istina..

igipop

pre 18 godina

Naravno da Jugoslavija nije bila idealna drzava, jer takva ne postoji nigde, ali i pored cinjenice da sam i dugo vremena mislio da se srusilo zato sto je bilo trulo iznutra, sad ne mogu da se slozim sa tim stavom. SFRJ se nije urusila sama od sebe, srusili su je nacionalisti koji su dosli na vlas 1990.Ti isti su nastavili da ruse i u sledecih 10 godina kad SFRJ vec uveliko nije postojala. godine. Posao im je mozda bio olaksan cinjenicom da neke stvari nisu funkcionisale najbolje, ali to nije nikakvo opravdanje za ono sto se desilo.Cehoslovacka npr.je bila u mnogo gorem polozaju kao drzava pa je nisu "srusili".Na kraju postojala je i opcija mirnog razilaska. Sto se tice formiranja nove Jugoslavije trenutno je to ideja koja je vise utopisticka, ali ce se i te kako ostvariti i to u vidu ulaska bivsih SFRJ republika u EU.Mozda ne u dogledno vreme, ali novi vid "prosirene" Jugoslavije u okviru EU ce zaista postojati, sto navodi na zakljucak da cemo, hteli mi to ili ne, imati ponovo zajednicku drzavu, doduse prosirenu. A zarad cega i koga smo ratovali i rusili, to je pitanje sa samo jednim ispravnim odgovorom: zarad nicega, jer jedini koji su profitirali cine sada vladajucu politicko-ekonomsku klasu ratnih profitera i to je naziv koji je blagi eufemizam za iste.

JV

pre 18 godina

Ne znam, ja ne spadam u tu generaciju koju bi Blasevic nazvao: “U ime svih nas iz 60 i neke…”,i pomalo mi je vec smorna ta prica o zemlji koja se raspala pre vec petnaest godina. Cemu kuknjava za nogometom i ne znam vec kojim keksom,kad imamo mnogo ozbiljnijih problema od nedostatka neke oranzine na policama supermarketa.
Mene cela ta prica o staroj Jugoslaviji podseca na neku iluziju o sreci i demokratiji,ne treba zaboraviti da je jedan covek bio na vlasti 100 godina i da gotovo da nije bilo opozicije,iluzija koju volimo i koje se prisetimo u teskim nam trenucima.Mozda je cela ta ideja o jugoslovenstvu sa kojom je zapoceo kralj Petar bila teoretski dobra ideja, ali za sve nas se dogodila isuvise kasno, u XX-om veku, kad je vec svest o pripadnosti nekom narodu bila jaka i sve ono sto se dogodilo, bilo je mozda i neminovno…
I zato idemo dalje, sa onim sto nam je preostalo u rafovima magacina, ka mozda nekoj novoj buducnosti.

Businessman

pre 18 godina

Kad čovek pročita ovaj članak i komentare, teško je oteti se utisku da još uvek patimo od nedostatka nečega što ni komunistička Jugoslavija, ni ove nove, komuno-klero-fašizoidne satrapije nisu mogle da nam daju, premda je reč o nečemu zaista nasušno potrebnom - osećaju za realnost. Kada je postojala, ja tu zemlju, iskreno, nisam uopšte voleo, i mislim da sam imao potpuno pravo: uvek sam hteo da živim normalno, slobodno i bogato kao što su živeli ljudi u zapadnoj Evropi i SAD, i kad god sam se sa sličnih destinacija morao da posle nekoliko nedelja ili meseci vratim u Beograd (da, onaj mitski, novotalasni Beograd, žurki i blagostanja, koji je u stvari i tada u poređenju sa svetskim gradovima bio jedna palanka puna hohštaplera i loših imitatora) muka mi je pripadala. Jugonostalgičari (tu ne računam komuniste i ostale slične likove, za takve nema pomoći, tolika nedokazanost kada se na sto primera pokaže da nešto ne samo da je tupavo i protivprirodno već jednostavno uopšte ne može da funkcioniše a oni uporno pričaju o svetskim zaverama ili zloj sreći je valjda neka vrsta mentalne bolesti, i ja se s takvima odavno više ne preganjam, već se prosto okrenem i odem) ili imaju veoma selektivnu memoriju, ili im stvarno nije smetao opšti, nekažnjeni i nekažnjivi javašluk i nerad koji je vladao skoro svuda, ozakonjeni primitivizam i negativna selekcija, osionost državnih službenika i policajaca i svemoć države, veličanje polupismenih, razne besmislene zabrane u svakodnevnom životu i ogromne administrativne prepreke za svaki normalan privatan posao (ne računam one koji su još onda biznis shvatali kao krađu, ti su, naravno, u takvoj zemlji odlično prolazili), sveopšte udaranje po ušima za razne poreze i doprinose koji su nestajali po kojekakvim crnim rupama, stalno laganje, lupetanje, fraziranje i friziranje, suludo protraćene milijarde, bratimljenje i šurovanje sa najgorim zemljama i režimima ovog sveta, nemogućnost da se skoro bilo šta normalno osim domaćih produkata kupi po prodavnicama (mali broj tih domaćih proizvoda je zaista bio vrhunski u svakom pogledu, ali džabe je meni bilo što su, recimo, "Smoki" ili "Jaffa" bili u relativnom smislu sjajni u svojoj kategoriji jeftinih i bezveznih grickalica ili slatkiša, kada ja nikada nisam voleo čitavu tu kategoriju, i uvek sam se nervirao što u našim prodavnicama nema dobrih zapadnih slatkiša ili nekakvih normalnijih grickalica - i najobičniji pistaći ili kešu orasi su se iz nekog samoupravno-socijalističkog razloga smatrali za neopevan luksuz koji se mogao dobiti samo ponekad i u nekakvim izabranim prodavnicama, a i tada nekog budibogsnama kvaliteta), i, uopšte, čitav sindrom socijalističke materijalne, moralne i mentalne bede. S druge strane, ako izuzmemo činjenicu da smo svi bili petnaestak godina mlađi (ima jedna dobra, ili možda pre poučna nego dobra knjiga o tom fenomenu, "Polet naše mladosti" Aleksandra Zinovjeva, o odrastanju u najcrnjem i najdubljem staljinizmu i razlozima zbog kojih je i tako grozno vreme u onima koji su kroz njega iz te perspektive prošli budilo nostalgična osećanja), ono što je nesretnu Šloserovu (u mojoj porodici se nemački oblik češće upotrebljavao od srpskog :) ) Jugoslaviju zamenilo, uglavnom je, osim u Sloveniji, gde gorespomenuti osećaj za realnost nije bio toliko deficitaran i koja je danas jedna veoma prijatna i cool zemlja koju rado posećujem kad god mogu, toliko ispod nivoa čak i te nekadašnje loše države, da ljudi s pravom osećaju izvesnu nostalgiju. I ne samo to: nacionalistička atomizacija jedne velike zemlje i jednog jedinstvenog jezičkog prostora zbog kojekakvih pseudoistorijskih ili pseudoreligijskih razlika je toliko neefektivna, neprirodna i iracionalna, da to samo po sebi, i bez viza, siromaštva i karikature parlamentarne demokratije i kapitalizma koja uglavnom vlada u tim zemljicama predstavlja idealno tlo za demokratiju. Što, naravno, nije nikakav problem, i sam se nekad setim lepih stvari iz onih vremena, pustim CD nekog starog benda, otvorim flašu hrvatskog vina, pomislim na Akademiju, Zvezdu i vračarske i dorćolske žurke ili psujem sve po spisku onom anonimnom kretenu koji je odlučio da se prekine sa proizvodnjom "Kinder-lade", čovek sasvim sigurno ne treba da dozvoli da ružne stvari ubiju sve što je bilo lepo. Međutim, isto tako, iz vrlo praktičnih razloga, da ne bismo stalno ponavljali iste greške (a to se još uvek dešava i u Srbiji, i u Bosni, i u Hrvatskoj) treba posmatrati tu državu i njen sistem realno, i biti svestan toga da je ona glupost, primitivizam i fanatizam ne samo širokih narodnih masa već i nominalno obrazovanih ljudi koja je izazvala onako malouman, ružan i tragičan kraj te Jugoslavije i ima lavovski udeo u niskom kulturnom, društvenom i ekonomskom nivou na kome se skoro sve države-naslednice nalaze, nije ništa drugo doli proizvod titoističkog sistema, nerealne ekonomije, guranja najgorih na vrh i stalnog ispiranja mozga ljudima, dok nisu totalno izgubili bilo kakvu vezu sa realnošću, i, koliko ja vidim prilikom kratkih posetama ex-Yu državicama, naročito u Bosni i Srbiji, ali u velikoj meri čak i u Hrvatskoj, još uvek nisu uspeli da je povrate. Odnosno, nostalgija je sasvim OK kada se tiče muzike, bezalkoholnih pića naše i vaše mladosti, Radeta Paprice ili odmora na Jadranu (eno vam ga, uostalom, Jadran, ljudi, živ i zdrav, i, ako sa sobom već ne ponesete neku frustraciju ili negativnu energiju, niko vas neće mrko pogledati na 95% hratskog primorja - kaže vam to čovek sa stranim papirima, ali, kad govori "SHB", veoma izraženim beogradskim naglaskom koji više i ne zna koliko je puta za poslednjih desetak godina boravio i letovao u Hrvatskoj), ali onaj ko krene da nekritički glorifikuje društveni i ekonomski sistem stare Jugoslavije u globalu, i, čak, da opeva njegovu superiornost u odnosu na razvijene, bogate i stabilne demokratske države, taj ne samo da otkriva da se na Zapadu nije najbolje snašao (ne mislim samo u najbanalnijem, materijalnom smislu, mislim da se dosta naoko uspešnih ljudi nikada nije zaista prilagodilo onome što je za mene lično čak i kada sam živeo u samoupravnoj Jugoslaviji oduvek bio jedini prirodan i normalan način života kome sam težio, to jest slobodi, demokratiji i kapitalizmu), već i da ga cela ova petnaestogodišnja tragedija apsolutno ničemu nije naučila i da bi, da neka ogromna ruka pritisne Rewind i vrati film negde u osamdesete, vrlo verovatno napravio jako slične greške i došao do jako sličnog ćorsokaka.

dragutin stojkovic

pre 18 godina

Nije lose, samo rec "bravar" (ako vec mora da se pomene) treba staviti pod navodnike: rec je o drzavniku svetskog formata koji je uradio mnogo - dobrog i manje dobrog.

noname

pre 18 godina

Istina, ziveo sam dobar deo zivota u toj SFRJ ali nekako ne mogu da kazem da sam nostalgican. I mislim da znam zasto, jer sam na odmor isao u instranstvo a u hrvatsku nisam hteo da idem zbog potencijalnih neprijatnosti. Crna Gora je uvek bila najgora vavarijanta u kojoj za svoje pare mozes da dobijes batine a u najboljem slucaju da ti nikad ne donesu naruceno jelo. Krace, nisam hteo da se na odmoru upoznajem sa znamenitostima turisticko-rodovske zajednice. Tako da za mene je SFRJ vise bio pojam vezan sa dobru muziku i kosarku, posebno onu iz Slovenije. By the way i dalje je slusam. Sve ostale kategorije koje su odrzavale tu smesnu drzavu ukljucujuci jedinstvo naroda nisu bile realne i zato se ta tvorevina raspala, na srecu ili ne. Jedino sto mi je zao, sto niko u toj smesnoj zemlji nije ni na tren naslutio vaznost ujedinjenja na ekonomskim principima. To je verovatno bio propusteni momenat da se izgradi novi sistem baziran na jasno definisanim ciljevima a ne na titoisticnim parolama.

Illyria

pre 18 godina

Jeste,jugonostalgija je okej,mislim na Titovu Jugoslaviju ali to je stvar iskjlučivo južnoslovenskih naroda gde mi kosovski albanci uopšte ne spadamo.
Srbi bi najviše trebali žaliti za tim vremenima pošto su oni ti koji su tada sto puta bolje živeli nego što im je recimo danas u Srbiji.Imali su more,planine,jezera,ravnice,radili su od Triglava pa do Vardara,od Horgoša pa do Dragaša,pa opet se oni najviše danas kobajagi žale na ta vremena,a znam da bi 99 odsto njih sada opet volelo da se vrati to vreme,ali neće,na njihovu veliku žalost.

Bata Djora Sr.

pre 18 godina

Dugo mi je trebalo da se naviknem da Hajduk nije vise iz Splita nego iz Kule. Na ocajan fudbal tokom 90-ih a i onaj posle 2000-te nisam se navikao, ali ga gledam. Njagora generacija u istoriji Zvezde osvaja duplu krunu, dok ce je verovatno u Evropi isprasiti neki novi Liberec. U jedno sam siguran, ovi sto danas igraju ne bi mogli u doba Reala sa Nisave ili Zelje da budu deo publike. Mada, i dalje smo ubedjeni da smo nepobedivi i lako uvredljivi ako se nadje neko sa strane da nam kaze kako nam je fudbal ocajan. Cak je i najveci uspeh klupskog fudbala ostvaren u SFRJ, a balmiranja su ostavljena za nove drzave. A ako se pogleda taj sastav Zvezde, moze se reci Jugoslavija u malom. Ko ne veruje evo tih 11 iz Barija : Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić.
I boja pasosa moze se povezati sa fudbalom. Finale ovogodisnje Lige Sampiona igra se u Atini. Bez karte za utkamicu ne treba ni pomisljati da postoji neka sansa da se dobije viza. Crveni pasos bi se samo stavio na vidno mesto, uzela bi se tri-cetiri slobodna dana i pravac Atina. Na zalost, o tome mogu samo da mastam.
Ostaje nam nasa liga i razmisljanje o malo srece u zrebu za klupska takmicenja u Evropi. Jer samo sreca moze da nam pomogne. Ali ne kazu dzabe : kakva drzava takav i fudbal.

Jugoslav S.H.J.

pre 18 godina

Bilo, ne ponovilo se.
Upravo tako. SFRJ bi trebalo da ostane uspomena - nekome ružna, nekome lepa. Kako god, ali neka bude uspomena.
Kada razmišljam o "tim" vremenima, kao pravi hedonista, ne mogu da zaobiđem gorčinu koju sam osetio kao dvadesetogodišnjak, kada sam mislio da sve može, kada su mi "oni" rekli: E, bato, ovdje više ne može. S pravom ili ne - bolelo je.
Sve svoje lepe utiske čuvam i povremeno ih se sećam, u tišini svoje srpske sadašnjosti. Samo ćutim svoju misao: NIKADA VIŠE!
Ali, da ne završim svoj komentar kao totalni defetista, moram priznati da se nadam kako ću odvesti svoju porodicu na sva "moja" mesta u SFRJ.

pero zivkovic

pre 18 godina

Zanimljivo je da su 'jugonostalgicari' uglavnom likovi iz urbanih sredina, koji su uzivali dosta toga u SFRJ. Pa je onda i logicno da im se drago sjetiti tih stvari, a i logicno je da im je i SFRJ malo draza.
Ali jos je zanimljivije da su za tu SFRJ najvise (80% do Staljingrada) ginuli Srbi iz Hrvatskih, Bosanskih i okolnih klisura i selendri. I najzanimljivije, na kraju su deca tih seljaka najgori izasli iz SFRJ. I najveca sirotinja, i najveci zlocinci. I onda je logicno i da nisu bas jednako nostalgicni.

PRIZRENAC

pre 18 godina

Fantastican text i veliki kompliment za komentar pod brojem 13(Djure Jaksica)Necu puno da zauzimam mesta ovde al da nismo mi ljubimci one lepe SFRJ nebi nas u ovolikom broju bilo ovde.

goran

pre 18 godina

simpatican tekst, ako izuzmemo neuporediva poredjenja tipa "Lično, „Sopranose“ mnogo više volim od „Otpisanih“, „Očajne domaćice“ su mi zanimljivije od „Malog mista“" jer ne vidim nikakvu analogiju u istim... licno mnogo su mi draga ta neka "nogometna" vremena, ali je serija potpuni promasaj!

Stole

pre 18 godina

Rodjen sam '63. i "znam kako je"... Vecina mojih prijatelja je spretno izbjegla drogu i zaglavilo na alkoholu zahvaljujuci "desavanjima zadnjih godina" ali mislim da je sada vrijeme - za "nasu" generaciju - da pocnemo da se drogiramo da sve ovo podnesemo.

U filmu "Miss Sunshine" djed kaze:"Nisi valjda lud da se drogiras kada si mlad - kada ostaris, lud si ako se ne drogiras".

Prebrzo smo ostarili...

Ko je ovde pravi !

pre 18 godina

Svi su dobili neke svoje drzave, samo sam ja moju izgubio, ni kriv ni duzan.
Vi pod rednim brojevima 25 i 26, vi treba najvise da zalite za onom Jugom. U njoj ste dobili sve, ama bas sve. Ali ste medju prvima zeleli njen kraj. Gade mi se komentari poput Vasih.
A Srbi. Pa naravno da najvise oni kukaju za njom, pa kako i nebi, kada su u nju uneli i drzavnost i oreol sile pobednice iz I Sv. rata, a sta su dobili? Nista. Zato ne komentarisite nesto, jer Vi bezite od istine ?

Borko

pre 18 godina

@igipop:
Nacionalisti nisu dosli 90-e nego su postojali i 60-ih, 70-ih. Ko je srusio JAT-ov avion, ko je podmetnuo bombu u bioskopu "20. oktobar" u centru Beograda? Zasto se cuti o tome, i to je deo Titove Jugoslavije.

Uca, Nislija u Kvebeku

pre 18 godina

Branko, autobus o kojem govorite, posle Sv. prvenstva bio je na redovnoj liniji Beograd-Bihac. Vidjao sam ga svakog drugog ili treceg dana (Ziveo sam u Bihacu).
Ovaj tekst je jos jedan dokaz da stvari polako, ali sigurno idu na bolje. Ne zato sto mislim da treba (ili ne) da se ponovo udruzujemo u neku Yu, vec sto, ipak, razumevanje i ljubav pocinje da zauzima mesto koje im i pripada. Ovaj, i slican tekst na blogu Duleta Nedeljkovica, vracaju nadu da ima nade za sve sa ex-Yu prostora i da oni koji tvrde da ranije nista nije valjalo gube teren jer nemaju argumenata.
A Bleki Bogicevic... malo je reci da je legenda. Uostalom bio je u "Kosmosu" kapiten pravoj legendi - Bekenbaueru.

zlatko rajkov

pre 18 godina

Evo sad sam i ja ozedneo. Divan clanak i veoma zivopisan opis onog sto smo nekad imali dok smo sanjarali o onome sto nam se sada priblizava.

igipop

pre 18 godina

Pa nacionalisti su postojali ne samo 60-tih i 70-tih nego i 30-tih, 20-tih, i u 19 veku, pa i ranije. A dosli su na vlast 90-tih naravno.Neki pod oreolom socijalista, a velika vecina kao odranije dokazeni ekstremisti i sovinisti. I to je deo ne samo bivse Jugoslavije,nego stvarnost i proslost svih drzava na balkanu i nesto sto je ovde oduvek postojalo i donosilo nista osim problema.

Armin

pre 18 godina

Za Paju :)

Rat u Bosni sam dozivio kao prilicno mali, ali opet znam da je u najgore vrijeme rata u "Skoli" (ako se to moze nazvati, kako je to tada izgledalo) bilo najmanje 10tak srba. Znam isto tako da su neki preko noci nestali (moj prvi komsija) kojem su kasnije u stanu nasli naoruzanje. Nekazem da ti ne vjerujem, ali me samo zanima gdje si ti zivio pa su te "Istjerali".

P.S. Kako bi bilo da pises Latinicom kao i sva evropa (tu valjda i hocemo) i ostali "Srbi" ovdje, ili ti moras biti malo veci da bi te prihvatili?

Pozdrav iz Frankfurta.

rade

pre 18 godina

Jugo nostalgicari, su ljudi koji zale za vremenom kada je vladao "voljeni" dozivotni predsednik. Ono sto se dogodilo posle njega i stanja koje je ostavio rezultiralo je u raspadu SFRJ. Jugo nostalgicari ne ulaze duboko u sustinu dogadjaja. Oni kroz fudbal i pice pokusavaju da nam kazu koliko je u vreme bravara bilo lepse nego sada. I sve to docaravaju bez pominjanja diktature ili demokratije, dugova ostavljenih buducim generacijama i Srbije svedene na minimum politickih prava.

suza-jugoslovenka

pre 18 godina

jedna od mojih omiljenih tema.Kada god sam u prilici pricam kako je nekada bilo,pa ma kako me gledali"ispod oka."Nikada,ali ni u vreme najveceg nacionalizma kod nas,nije mi bilo neprijatno da isticem kako se lepo zivelo u Jugi.
Ne znam nista o fudbalu(sem sto se tu i tamo secam nekih tadasnjih fudbalera-zahvaljujuci igri"par-nepar."
O raznoraznim proizvodima bih tek mogla da pisem-secam se NEGRO,KIKI,BRONHI bonbona,keksa MOTO,cokolada-ZLATNI KLJUC,BATA i SEKA itd.Ja stvarno jos uvek nemam problema sa svojim godinama da bi se moja nostalgija mogla pripisati"zal za mladoscu." Mene mnogo vise boli cinjenica da sve ono sto je bilo i sto treba da bude dobro u ovim vremenima nema pravu vrednost.Ne postoji pravi sistem vrednosti,zivimo stihijski od danas do sutra.Mozemo da se"uhvatimo"za bilo koju temu iz obicnog zivota,da napravimo paralelu izmedju ONOG i OVOG vremena i da odmah shvatimo sta je to sto nam fali.Mozda je nekome lakse da kaze da je sve to bila bajka,da nam je nametnuto bratstvo i jedinstvo,da zato sada ispastamo-pa ako vam je tako lakse na dusi-neka vam bude!Mislim da cinjenice ne mozemo da sakrijemo,cinjenicu da smo nekada svi bili dobronamerniji,covecniji,skromniji,ljubazniji,pozrtvovaniji-imali smo izgradjenu kolektivnu svest,bili brizniji.Izgleda da smo prodali dusu djavolu-zarad cega? Jedino me tesi to sto mladje generacije nisu opterecene tom nekom pricom i ne znaju za bolje,tako da je njima lakse u tom smislu.U svakom slucaju-svet grabi velikim koracima napred i mi bi trebali da im se pridruzimo-neka nama starijima ostane u srcu zal za boljim vremenima,a nasoj deci pozelimo da sto pre udju u Evropu.

Ruza

pre 18 godina

Ovo, u stvari, nije komentar vec samo jedan detalj o autobusu sa SP '74. Do pre neke dve godine mogao se videti kako napusten cami na jednom salasu tik uz pruzni prelaz na lokalnom putu Vrbas - Kucura... Mozda je u medjuvremenu negde odvezen, nisam skoro isao tim putem.

Illyria

pre 18 godina

Jeste,jugonostalgija je okej,mislim na Titovu Jugoslaviju ali to je stvar iskjlučivo južnoslovenskih naroda gde mi kosovski albanci uopšte ne spadamo.
Srbi bi najviše trebali žaliti za tim vremenima pošto su oni ti koji su tada sto puta bolje živeli nego što im je recimo danas u Srbiji.Imali su more,planine,jezera,ravnice,radili su od Triglava pa do Vardara,od Horgoša pa do Dragaša,pa opet se oni najviše danas kobajagi žale na ta vremena,a znam da bi 99 odsto njih sada opet volelo da se vrati to vreme,ali neće,na njihovu veliku žalost.

Nikola

pre 18 godina

Skoro sam bio u Nemackoj i na jednoj od televizija sam gledao Pcelicu Maju. Naravno bilo je sve na nemackom pa nista nisam razumeo, ali nema veze, meni je bilo lepo, setio sam se detinjstva. Takodje sam skoro gledao spot od Smashing Pumpkins iz 93 ili 94 i to mi je opet probudilo lepe uspomene kada sam poceo da studiram, iako je tada bilo ruzno vreme, ogromna inflacija i rat u Bosni i Hrvatskoj. Radim u Emiratima i ovde imam jednog kolegu Rumuna. Mnogo dobar lik. Jednom sam ga pitao kako je to bilo pod Causeskuom, posto smo mi u to vreme slusali jezive vesti o teskom zivotu u Rumuniji. On mi je rekao:"Meni je bilo lepo jer nisam znao za bolje." I isto mi je pricao kako ima lepe uspomene iz tog doba, jer je to doba njegove mladosti, ali da ne bi voleo da se tako nesto, kao sto je bio Causesku, ponovo desi u Rumuniji. Uspomene iz mladosti, tacnije bezbriznijeg dela zivota su uvek lepe i to nema veze sa tim gde se zivelo i pod kojim uslovima se zivelo. Jugonostalgija je glupost od koje patimo samo mi Srbi. Smuci mi se kad slusam kuknjavu starijih ljudi za crvenim pasosem sa kojim su mogli da idu gde hoce (a uglavnom su isli u Trst po farmerice) kako su imali radno vreme po meri coveka (malo radis, a malo vise hvatas krivinu) i imali smo nas plavi Jadran (iako su Hrvati uvek govorili da je to njihov a ne nas (srpski) plavi Jadran). A onda su neki Slovenci hteli da nam uvedu kapitalizam gde ce zli kapitalisti da nas izrabljuju i zaradjuju na nasoj muci. Takodje ti zli Slovenci su crtali karikature o voljenom nam drugu Titu. Ljubav prema Jugoslaviji i socijalizmu nas je i odvela u rat. Srbija se preko 10 godina posle raspada Jugoslavije krila iza tog imena. Da nije Solane i Mila Djukanovica verovatno bi se i dan danas tako zvala.

Najbolja parodija na temu jugonostalgije je epizoda "Praznici" serijala "Mile vs Tranzicija" TV B92. Obavezno pogledati, moze da se skine sa site-a B92.

Buha

pre 18 godina

Nije istina da samo Srbi pate od Jugonostalgije. Zapravo bas takvi stavovi, da je jedino NAS SRBE brinula Juga, su korozivni. Znam dosta Hrvata, Makedonaca, Bosnjaka i Shiptara koji su Jugonostalgicni. Slovenci posecuju kucu cveca u BG. Mora se prestati sa misljenjem da su samo Srbi 'pali na Jugoslaviju' i dok su svi ostali kuvali protiv Juge... Ne zaboravite da je upravo SRPSKI nacionalizam bio taj koji je zakucao zadnji ekser u kovceg SFRJ.

Djura Jaksic

pre 18 godina

Svi smo mi u poslednjih 16-17 godina izgubili nesto. Neki (mnogo) vise, a neki manje; neki su i lepo ucarili. Smesno je da uporedjujemo ono sto je nekad bilo (pocev od fudbala/nogometa pa na dalje) sa ovim danas: Evropa i svet udaraju packe Srbiji i prekrajaju joj granice; pro-ustaski orjentisan katolicki svestenik danas dobija nagradu u Hrvatskoj; BiH je prava kaubojska drzava u kojoj je jedna polovica stvorena uz svesrdnu pomoc bliskoistocnih dzihadista, a druga polovina zasnovana na etnickom ciscenju; da ne nabrajamo dalje. Svi sad imate svoje zastave i grbove, i svoje drzave, i svoje religije. I svi ste mahom otisli po belom svetu: onaj slavi pobedu na Evroviziji sa prijateljima Meksikancima, ovaj ima jako dobrog drugara Rumuna u Emiratima, onaj treci studira u Juznoj Africi, itd. Sta ce nam onaj glupi crveni pasos s kojim smo mogli samo do Trsta, kad sa ovim novim pasosima/putovnicama mozemo gde hocemo, pa za koju godinu dobijamo i novo drzavljanstvo. Uostalom, bolje je biti Austrijanac, Poljak, ili Kanadjanin nego Srbin/Hrvat! Bolje da mi za reprezentaciju igra pravi, cistokrvni Hrvat Eduardo da Silva nego neki tamo Svedjanin Zlatan Ibrahimovic. Kad smo vec kod toga, ne bi bilo lose razmotriti detaljnije da li je Dado Prso u stvari bio Srbin koji igra za Hrvatsku, ili je njegov necak, Zvezdin junior, Hrvat koji igra za Srbiju -- ne moze i jedno i drugo, a ne smemo dozvoliti da se tako kljucne stvari shvataju olako. Kad smo vec kod toga, Ivanu Ljubicicu je majka Muslimanka (kao i Dariju Srni otac), Drazenu i Acu Petrovicu otac Srbin, a Novaku Djokovicu otac Crnogorac a majka Hrvatica. Moze valjda neko nesto da uradi po ovim pitanjima; ovo je otislo predaleko. Mada, vremenom ce valjda stvari doci na svoje mesto - ipak su ovo sve proizvodi bivse, dekadentne, trule eseferjot, trag joj se satro dabogda. Isto tako, mada ne bilo previse bitno sada vise jer su vec odavno mrtvi, ja licno bih voleo da znam ciji je Ivo Andric pisac (Srbin katolicke vere, Hrvat iz Bosne, Bosanac, ili Jugosloven), te na kom jeziku je pisao Mesa Selimovic. Dok ne dobijem pouzdane odgovore na ta i slicna pitanja, bolje da citam samo "nase" pisce, za koje sam siguran. A i onaj Tesla, sta je sad pa on: Srbin iz Hrvatske, Srbin iz Austro-Ugarske, Austro-Ugar, Hrvat srpskog podrijetla, Marsovac? Ipak je mnogo, neuporedivo bolje sada. Svi mi tako kazu: i Delije, Grobari, BBB i Torcida; i veterani domovinskih i inih ratova; i onaj cetnik sto se doselio iz Australije i otvorio kafic; i decko iz ulice koji je upravo napunio 25 godina. A to su sve ljudi koji znaju! Vise je nego ocigledno da vi jugonostalgicari treba da se vratite u rupu iz koje ste dosli.

Armin

pre 18 godina

Za Paju :)

Rat u Bosni sam dozivio kao prilicno mali, ali opet znam da je u najgore vrijeme rata u "Skoli" (ako se to moze nazvati, kako je to tada izgledalo) bilo najmanje 10tak srba. Znam isto tako da su neki preko noci nestali (moj prvi komsija) kojem su kasnije u stanu nasli naoruzanje. Nekazem da ti ne vjerujem, ali me samo zanima gdje si ti zivio pa su te "Istjerali".

P.S. Kako bi bilo da pises Latinicom kao i sva evropa (tu valjda i hocemo) i ostali "Srbi" ovdje, ili ti moras biti malo veci da bi te prihvatili?

Pozdrav iz Frankfurta.

DM

pre 18 godina

I sam spadam u generaciju koja je odrasla na kokti, cokoladnim bananicama, jafa keksu itd., mada mi je nekako "Pipo" oranzada omakla. Ipak, uz svo duzno postovanje autoru teksta i njegovim rezmisljanjima, na ovim je prostorima nekih cetvrt miliona ljudi izgubilo zivote, manje ili vise, da ne zalazimo u "trivijalne" detalje. Koliko se god sa setom secam Istre, ne mogu zaboraviti ni Oluju, mada sam bio junior, secam se i Sarajeva '84 i mecava koje su nas zasule te zime, ali se isto tako secam i pucnjave po JNA koja je napustala to isto Sarajevo. Konacno, potpuno razumem i da ce 92-ka tesko objaviti ovakav komentar koji se tesko u uklapa u novokomponovano bratstvo, ali mi ostaje nada da cemo svi zajedno, sa obe strane Drine, koje god nacije bili, nesto pametno nauciti iz svojih gresaka.

Рајо

pre 18 godina

Да, и мени је то првенство из 1974. прво које памтим. Сјећам се и утакмице Жељо-Видеотон, а како и не бих јер сам био тада на Грбавици и душом и тијелом. И навијао за њега док се национални састав навијачке групе није почињао драстично да мијења. Ја не могу да опет листам албуме "Фудбалери и тимови" које сам тако страствено сакупљао јер их нажалост више немам. Као и много других ствари које су нестале и изгориле у ратном вихору, у граду из којег смо моја породица и ја били истјерани.
Ето због чега само ви који сте рат доживили преко малих екрана, можете бити данас југоносталгични, или можда чланови којекаквих НВО и ултраљевичарских партија.
А можда је на крају, у ствари, све то жал за младошћу које више нема...

Ženevljanin

pre 18 godina

Nisam siguran da je fudbal ogledalo društva, mada u slučaju poređenja SFRJ/Srbija sigurmo jeste. Mislim da je bolje biti malo pijan nego mnogo star, kao što mi se mi se čini da je blaga opijenost starih Jugoslavijom mnogo manje opasna od frapantnog neznanja mladih (čast izuzecima) o toj istoj SFRJ. Da je bravar bio bolji nemam nikakvu dilemu; porediti ga sa današnjim srpskim (hrvatskim, bosanskim...) vladarima je besmislenije nego porediti ondašnju Zvezdu (osvajača kupa šampiona) i današnju (osvajača 'duple krune'). Kad spomenuh krunu - ima li smešnije države od one koja je republika a na zastavi ima monarhistički simbol a u himni se zaziva bog i kralj? I koja je 'mudro' zamenila skoro sve antifašističke simbole s likovima iz monarhističko-feudalne prošlosti? Pa tako vođa najjačeg pokreta otpora u II svetskom ratu nema više ulicu u Beogradu i Srbiji... Moram ipak da kažem da ga za života nisam mnogo voleo, pre svega zbog kulta ličnosti i sklonosti ka raskoši, pa nisam ni suzu pustio kad je umro... ali da sam znao šta će biti posle njega, plakao bih kao kiša!:-). Uostalom, na njegovoj sahrani je bilo toliko svetskih državnika (svih političkih smerova) da je to samo po sebi dokaz njegove veličine. Niko, nijedan među šefovima daleko većih i značajnijih država nije imao takvu 'pratnju'..
Što se tiče demokratije tvrdim da je samopuravljanje (društveno i radničko) bilo najdemokratskiji sistem na svetu. Kada sam počeo da radim (1986) na Zapadu imao sam nekog mladog nadobudnog Amerikanca za šefa koji je voleo da mi priča o superiornosti američke demokratije nad komunističkom dikataturom u Jugoslaviji. Kaže on: "ja mogu da napišem o mom predsedniku da je idiot i neće mi faliti dlaka s glave; a šta bi se tebi desilo da si tako nešto rekao o Titu dok je bio živ?"
- Verovatno bih odležao godinu-dve u zatvoru! "Eto vidiš", likuje on. Ja onda skupim hrabrost i upitam, gledajući ga pravo u oči: - A da ja TEBI kažem da si usrani idiot, šta bi mi ti uradio?" Moj šef pocrveni, 'kao bulka' i besno, preteći krikne (tako da su se sekretarice koje su prisluškivale, uplašile: "OTPUSTIO bih te!!!" - E, vidiš, Džonatane, a ja sam bio malo veći šef od tebe u Jugi i mene je svaki radnik mogao da opsuje... ali ja njega zbog toga nisam mogao da otpustim. Lepo je što ti možeš da psuješ svog predesdnika, ali za 99% ljudi daleko je važnija sloboda u odnosu sa šefom i da niko ne ne može da ih otpusti s posla
zbog psovanja...

pero zivkovic

pre 18 godina

Zanimljivo je da su 'jugonostalgicari' uglavnom likovi iz urbanih sredina, koji su uzivali dosta toga u SFRJ. Pa je onda i logicno da im se drago sjetiti tih stvari, a i logicno je da im je i SFRJ malo draza.
Ali jos je zanimljivije da su za tu SFRJ najvise (80% do Staljingrada) ginuli Srbi iz Hrvatskih, Bosanskih i okolnih klisura i selendri. I najzanimljivije, na kraju su deca tih seljaka najgori izasli iz SFRJ. I najveca sirotinja, i najveci zlocinci. I onda je logicno i da nisu bas jednako nostalgicni.

Ko je ovde pravi !

pre 18 godina

Svi su dobili neke svoje drzave, samo sam ja moju izgubio, ni kriv ni duzan.
Vi pod rednim brojevima 25 i 26, vi treba najvise da zalite za onom Jugom. U njoj ste dobili sve, ama bas sve. Ali ste medju prvima zeleli njen kraj. Gade mi se komentari poput Vasih.
A Srbi. Pa naravno da najvise oni kukaju za njom, pa kako i nebi, kada su u nju uneli i drzavnost i oreol sile pobednice iz I Sv. rata, a sta su dobili? Nista. Zato ne komentarisite nesto, jer Vi bezite od istine ?

goran

pre 18 godina

simpatican tekst, ako izuzmemo neuporediva poredjenja tipa "Lično, „Sopranose“ mnogo više volim od „Otpisanih“, „Očajne domaćice“ su mi zanimljivije od „Malog mista“" jer ne vidim nikakvu analogiju u istim... licno mnogo su mi draga ta neka "nogometna" vremena, ali je serija potpuni promasaj!

Danilo

pre 18 godina

Ne radi se samo o nostalgiji. Svako ko je sposoban da napravi posteno poredjenje izmedju zivota u SFRJ i zivota u nekoj drugoj drzavi, a narocito u poredjenju s drzavama koje su nasledile SFRJ, shvatice koliko je napredna SFRJ bila u svakom pogledu: prava, slobode, standard, sport itd. Sve sto se gradilo pola veka brzo je razruseno a sad treba graditi ponovo, ali bez poleta "obnove i izgradnje".
Navodno bili smo zaduzeni - sada su nam otpisali 60% tog duga. To je onda bila najbolja moguca investicija, zaduziti se na taj nacin, steta sto se nismo jos vise zaduzili!
Navodno nije bilo sloboda: Pitajte sta je Ginzberg rekao o tome (ne racunam prve godine kad je moralo da se obracuna s Staljinom)
A imali smo uspesnu ratnu, avio industriju, auto (nije bila samo zastava), turizam, veliki kulturni prostor (slusala se muzika iz Slovenije, Hrvatske a ne samo iz nase kasabe), dobru muziku itd.
Sad smo u svakom pogledu mediokriteti... Samo mladje generacije koje ne znaju sta je bila SFRJ mogu da je omalovazavaju, ali i bolje tako, da ne znaju sta su izgubili...

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Pozdravljam Vas gospodine i druže Branko Rosiću.Nadam se da Vaš članak je uvod u jednu eru otrežnjenja.Nemislim da su pića koja pominjete bilo kome naškodila te se od njih i netreznim i ako mi je ove godine dva puta po trideset.Trezniti treba mladu generaciju od svih ovih zala koja su posijana na teritoriji zajedničke nam domovine SFRJ.Za istinske Jugoslovene a takvih je bilo od Vardara pa do Triglava jugonostalgija je neminovnost.Pri pogledu na geografsku kartu SFRJ je još uvjek tamo gdje je i bila ali ni dobrog fudbala,ni košarke ni vaterpola.Ni sam već nenavijam za splitski Hajduk jer crvenu zvjezdu zamjeniše šahovnicom.To sam nekako prežalio,ali pomiriti se sa ovim tihim genocidom u 21-om vijeku ,u srcu evrope,nad Jugoslovenima nemogu i neću ,baš kao što neću da govorim i pišem drukčije nego SRPSKO-HRVATSKI
Imam još jednu kvalitetnu deku“Vuteks“,ispod nje mi je najtoplije,pod kojom razmišljam o nesreći koja nam se dogodila,ali i o samoupravljanju,nesvrstanim kao i o ugledu te naše SFRJ.Bilo je krasno živjeti s Titom!

noname

pre 18 godina

Istina, ziveo sam dobar deo zivota u toj SFRJ ali nekako ne mogu da kazem da sam nostalgican. I mislim da znam zasto, jer sam na odmor isao u instranstvo a u hrvatsku nisam hteo da idem zbog potencijalnih neprijatnosti. Crna Gora je uvek bila najgora vavarijanta u kojoj za svoje pare mozes da dobijes batine a u najboljem slucaju da ti nikad ne donesu naruceno jelo. Krace, nisam hteo da se na odmoru upoznajem sa znamenitostima turisticko-rodovske zajednice. Tako da za mene je SFRJ vise bio pojam vezan sa dobru muziku i kosarku, posebno onu iz Slovenije. By the way i dalje je slusam. Sve ostale kategorije koje su odrzavale tu smesnu drzavu ukljucujuci jedinstvo naroda nisu bile realne i zato se ta tvorevina raspala, na srecu ili ne. Jedino sto mi je zao, sto niko u toj smesnoj zemlji nije ni na tren naslutio vaznost ujedinjenja na ekonomskim principima. To je verovatno bio propusteni momenat da se izgradi novi sistem baziran na jasno definisanim ciljevima a ne na titoisticnim parolama.

PRIZRENAC

pre 18 godina

Fantastican text i veliki kompliment za komentar pod brojem 13(Djure Jaksica)Necu puno da zauzimam mesta ovde al da nismo mi ljubimci one lepe SFRJ nebi nas u ovolikom broju bilo ovde.

JV

pre 18 godina

Ne znam, ja ne spadam u tu generaciju koju bi Blasevic nazvao: “U ime svih nas iz 60 i neke…”,i pomalo mi je vec smorna ta prica o zemlji koja se raspala pre vec petnaest godina. Cemu kuknjava za nogometom i ne znam vec kojim keksom,kad imamo mnogo ozbiljnijih problema od nedostatka neke oranzine na policama supermarketa.
Mene cela ta prica o staroj Jugoslaviji podseca na neku iluziju o sreci i demokratiji,ne treba zaboraviti da je jedan covek bio na vlasti 100 godina i da gotovo da nije bilo opozicije,iluzija koju volimo i koje se prisetimo u teskim nam trenucima.Mozda je cela ta ideja o jugoslovenstvu sa kojom je zapoceo kralj Petar bila teoretski dobra ideja, ali za sve nas se dogodila isuvise kasno, u XX-om veku, kad je vec svest o pripadnosti nekom narodu bila jaka i sve ono sto se dogodilo, bilo je mozda i neminovno…
I zato idemo dalje, sa onim sto nam je preostalo u rafovima magacina, ka mozda nekoj novoj buducnosti.

rade

pre 18 godina

Jugo nostalgicari, su ljudi koji zale za vremenom kada je vladao "voljeni" dozivotni predsednik. Ono sto se dogodilo posle njega i stanja koje je ostavio rezultiralo je u raspadu SFRJ. Jugo nostalgicari ne ulaze duboko u sustinu dogadjaja. Oni kroz fudbal i pice pokusavaju da nam kazu koliko je u vreme bravara bilo lepse nego sada. I sve to docaravaju bez pominjanja diktature ili demokratije, dugova ostavljenih buducim generacijama i Srbije svedene na minimum politickih prava.

mirsad dizdarević

pre 18 godina

Jednostavo bi trebalo osnovati t.j.obnoviti STRANKU JUGOSLAVENA i pojaviti se na demokratskim izborima u svim novonastalim državicama na teritoriji SFRJ a u program uvrstiti potpuno legalno obnovu zajedničke nam domovine.Vratiti se samoupravljanju i nesvrstanosi i pokazati svijetu da smo najdemokratskija multietnička zajednica .Nepozivam povratku jednopartiskog sistema ali bih želio da sa političke scene nestanu nacionalne stranke.

moje misljenje

pre 18 godina

SFRJ, Jugoslavija, jugonostalgija - uvek se ocekuje negativan predznak kada se ove reci pomenu. Ako se neko usudi da ih pomene u pozitivnom smislu, mora da se poprilicno potrudi da objasni zasto mu SFRJ budi pozitivne emocije. Ja u svakoj prilici govorim isto, pa cu i sada - SFRJ je bila najbolja opcija za narode sa ovih prostora. To jeste bila drzava sa puno mana, "nedovrsena drzava" sto bi rekao Djindjic, ali u ekonomskom, politickom, kuluroloskom smislu (i da ne nabrajam dalje) to je definitivno bila najbolja opcija za sve juznoslovenske narode.

Autoru velika hvala na predivnoj prici.

dragutin stojkovic

pre 18 godina

Nije lose, samo rec "bravar" (ako vec mora da se pomene) treba staviti pod navodnike: rec je o drzavniku svetskog formata koji je uradio mnogo - dobrog i manje dobrog.

Jugoslav S.H.J.

pre 18 godina

Bilo, ne ponovilo se.
Upravo tako. SFRJ bi trebalo da ostane uspomena - nekome ružna, nekome lepa. Kako god, ali neka bude uspomena.
Kada razmišljam o "tim" vremenima, kao pravi hedonista, ne mogu da zaobiđem gorčinu koju sam osetio kao dvadesetogodišnjak, kada sam mislio da sve može, kada su mi "oni" rekli: E, bato, ovdje više ne može. S pravom ili ne - bolelo je.
Sve svoje lepe utiske čuvam i povremeno ih se sećam, u tišini svoje srpske sadašnjosti. Samo ćutim svoju misao: NIKADA VIŠE!
Ali, da ne završim svoj komentar kao totalni defetista, moram priznati da se nadam kako ću odvesti svoju porodicu na sva "moja" mesta u SFRJ.

Oltine

pre 18 godina

Radi se e cistoj nostalgiji sada vec prosle mladosti.I ja kao albanac osecam tu nostalogiju jer tada sam bio mlad i definitvno taj jupi koji sam pijo sa drustvom a posebno sa zenskim drustvom bio je 100 puta bolji(emotivniji) od bilo koje koka kole.Sa druge strane u ovoj tekstu oseca se politika.I to je u redu, ali da bi mogli barem teoretski razmisljati o nekoj novoj Jugi prvo bi trebalo da priznamo nase greske odnosno trebalo bi po meni ponajvise srbi da priznaju zasto su se penjali po tenkovima koji su picili prema Bosni,Hrvatskoj i na kraju Kosovo i pokazivali tri prsta.

Borko

pre 18 godina

@igipop:
Nacionalisti nisu dosli 90-e nego su postojali i 60-ih, 70-ih. Ko je srusio JAT-ov avion, ko je podmetnuo bombu u bioskopu "20. oktobar" u centru Beograda? Zasto se cuti o tome, i to je deo Titove Jugoslavije.

tannja

pre 18 godina

Konacno jedan iskren text o vremenima iza nas. Kao svako ko je presao tridestu i ko se sjeca kako je to bilo nekad, moram da kazem svaka cast.

Uca, Nislija u Kvebeku

pre 18 godina

Branko, autobus o kojem govorite, posle Sv. prvenstva bio je na redovnoj liniji Beograd-Bihac. Vidjao sam ga svakog drugog ili treceg dana (Ziveo sam u Bihacu).
Ovaj tekst je jos jedan dokaz da stvari polako, ali sigurno idu na bolje. Ne zato sto mislim da treba (ili ne) da se ponovo udruzujemo u neku Yu, vec sto, ipak, razumevanje i ljubav pocinje da zauzima mesto koje im i pripada. Ovaj, i slican tekst na blogu Duleta Nedeljkovica, vracaju nadu da ima nade za sve sa ex-Yu prostora i da oni koji tvrde da ranije nista nije valjalo gube teren jer nemaju argumenata.
A Bleki Bogicevic... malo je reci da je legenda. Uostalom bio je u "Kosmosu" kapiten pravoj legendi - Bekenbaueru.

zlatko rajkov

pre 18 godina

Evo sad sam i ja ozedneo. Divan clanak i veoma zivopisan opis onog sto smo nekad imali dok smo sanjarali o onome sto nam se sada priblizava.

kosmoss

pre 18 godina

Jugoslavija -vjerojatno je imala najvecu na svijetu demokratiju...to sad tvrdim jer zivim godinama na skandinaviji koja se smatra vrhuncem demokratskih dostignuca..ali ako ovo oni zovu demokratijom onda smo mi superdemokrati...svi oni koji zive na zapadu shvatice na sta mislim..ovdje sve mozes reci..izreci..zaliti se ali koja vajda sve te lijepo salusaju ali opet po svome..nema zatvorskih kazni ali ima novcanih i psihickih tortura da nepovjerujes..sto te dovodo do ludila ,rastura ti familiju,djecu pogresno odgaja,otima,ubijate sistemom..mozes raditi 30 god ko konj sto bi rekli i sta na kraju imas ..mista..kupi prnje i nazad u jugu..koje vise nema..moze se gledati na hiljade nacina na yug ali jebes zemlju koje Bosne nema ..kaze brena,,velika istina..

ne bojim se da kažem!

pre 18 godina

Da se razumemo - bravar, uopšte nije bio braver (više puta zaključeno)
A kad govorimo o SFRJ, bez obzira na predznak, i društveno uredjenje, moramo biti realni...
Daleko od toga da je moje ubedjenje "jugonostalgično", pre mislim da je realno...
To je bila zemlja, koja je spajanjem "sitnih" naroda uspela da postigne efekat regionalne sile ( pa čak i svetske, uključujući uticaj u Nesvrstanim )...
Što se tiče prezaduženosti bivše države - dug prema inostranstvu je bio 20 milijardi dolara, a stanovnika je bilo 20 milona.
Nije teško sračunati kolika je bila zaduženost zemlje po "glavi" stanovnika, i da li se mogao odbijanjem od jedne plate otplatiti taj dug...
SFRJ, ili tada FNRJ, je po završetku Drugog svetskog rata vojno bila treća sila u svetu!
A političke slobode u socijalističkoj zemlji koje su bile ugrožene, su nam sada u kapitalističkom sistemu toliko toga dobrog donele!?
Pa kakve koristi od mnogo partija ima "običan svet ", sem da je svima jasno da se partije i njhovi čelnici bore za fotelje (čitajte pristup novcu), a ne za dobrobit naroda od koga su izabrani...
Dakle, čiji je bio Jadran, ko je više izvozio na zapad, i ko je "izrabljivan", a ko "povlašćen" je zabluda devedesetih.
To je priča koju smo na žalost "popili", a onda nam se sve to ozbiljno "obilo o glavu".
Strašno je sve to što nam se dogodilo, i vrlo pogrešno.
Većina populacije novonastalih "minornih" (po političkom i ekonomskom uticaju) državica se "busa" u grudi svojim nacionalnim ponosom, a pred samo jednom Rumunijom mora da se pogne, u smislu populacione nadmoći...
Slovenija koja je jedina za sad uspela da udje u EU, je zaista vrlo minorna pojava tamo ( bez obzira na ista prava - ili slična - svih članica EU )
Mislite li da bi toj istoj Sloveniji bilo bolje da je u EU ušla u sastavu SFRJ...
Pa sigurno.
Kao i Hrvatskoj.
Pa i svim ostalim dršavicama.
Posebno sa aspekta procene tadašnjih glasnogovornika iz EU da je SFRJ zemlja iz socijalističkog bloka, koja je najbliže ( u smislu vladavine prava - zamislite - i ekonomske politike ulasku u EU )
Dakle greška za greškom, koje se nastavljaju i danas...
Mnogi od tih ljudi koji su bili zagovornici nacionalnog ponosa su sada bogati ljudi.
A propatio je i, i dalje pati "običan svet"...
Kada ćemo da shvatimo da je politika devedesetih bila pogrešna?
Verovatno - nikada ...

Businessman

pre 18 godina

Kad čovek pročita ovaj članak i komentare, teško je oteti se utisku da još uvek patimo od nedostatka nečega što ni komunistička Jugoslavija, ni ove nove, komuno-klero-fašizoidne satrapije nisu mogle da nam daju, premda je reč o nečemu zaista nasušno potrebnom - osećaju za realnost. Kada je postojala, ja tu zemlju, iskreno, nisam uopšte voleo, i mislim da sam imao potpuno pravo: uvek sam hteo da živim normalno, slobodno i bogato kao što su živeli ljudi u zapadnoj Evropi i SAD, i kad god sam se sa sličnih destinacija morao da posle nekoliko nedelja ili meseci vratim u Beograd (da, onaj mitski, novotalasni Beograd, žurki i blagostanja, koji je u stvari i tada u poređenju sa svetskim gradovima bio jedna palanka puna hohštaplera i loših imitatora) muka mi je pripadala. Jugonostalgičari (tu ne računam komuniste i ostale slične likove, za takve nema pomoći, tolika nedokazanost kada se na sto primera pokaže da nešto ne samo da je tupavo i protivprirodno već jednostavno uopšte ne može da funkcioniše a oni uporno pričaju o svetskim zaverama ili zloj sreći je valjda neka vrsta mentalne bolesti, i ja se s takvima odavno više ne preganjam, već se prosto okrenem i odem) ili imaju veoma selektivnu memoriju, ili im stvarno nije smetao opšti, nekažnjeni i nekažnjivi javašluk i nerad koji je vladao skoro svuda, ozakonjeni primitivizam i negativna selekcija, osionost državnih službenika i policajaca i svemoć države, veličanje polupismenih, razne besmislene zabrane u svakodnevnom životu i ogromne administrativne prepreke za svaki normalan privatan posao (ne računam one koji su još onda biznis shvatali kao krađu, ti su, naravno, u takvoj zemlji odlično prolazili), sveopšte udaranje po ušima za razne poreze i doprinose koji su nestajali po kojekakvim crnim rupama, stalno laganje, lupetanje, fraziranje i friziranje, suludo protraćene milijarde, bratimljenje i šurovanje sa najgorim zemljama i režimima ovog sveta, nemogućnost da se skoro bilo šta normalno osim domaćih produkata kupi po prodavnicama (mali broj tih domaćih proizvoda je zaista bio vrhunski u svakom pogledu, ali džabe je meni bilo što su, recimo, "Smoki" ili "Jaffa" bili u relativnom smislu sjajni u svojoj kategoriji jeftinih i bezveznih grickalica ili slatkiša, kada ja nikada nisam voleo čitavu tu kategoriju, i uvek sam se nervirao što u našim prodavnicama nema dobrih zapadnih slatkiša ili nekakvih normalnijih grickalica - i najobičniji pistaći ili kešu orasi su se iz nekog samoupravno-socijalističkog razloga smatrali za neopevan luksuz koji se mogao dobiti samo ponekad i u nekakvim izabranim prodavnicama, a i tada nekog budibogsnama kvaliteta), i, uopšte, čitav sindrom socijalističke materijalne, moralne i mentalne bede. S druge strane, ako izuzmemo činjenicu da smo svi bili petnaestak godina mlađi (ima jedna dobra, ili možda pre poučna nego dobra knjiga o tom fenomenu, "Polet naše mladosti" Aleksandra Zinovjeva, o odrastanju u najcrnjem i najdubljem staljinizmu i razlozima zbog kojih je i tako grozno vreme u onima koji su kroz njega iz te perspektive prošli budilo nostalgična osećanja), ono što je nesretnu Šloserovu (u mojoj porodici se nemački oblik češće upotrebljavao od srpskog :) ) Jugoslaviju zamenilo, uglavnom je, osim u Sloveniji, gde gorespomenuti osećaj za realnost nije bio toliko deficitaran i koja je danas jedna veoma prijatna i cool zemlja koju rado posećujem kad god mogu, toliko ispod nivoa čak i te nekadašnje loše države, da ljudi s pravom osećaju izvesnu nostalgiju. I ne samo to: nacionalistička atomizacija jedne velike zemlje i jednog jedinstvenog jezičkog prostora zbog kojekakvih pseudoistorijskih ili pseudoreligijskih razlika je toliko neefektivna, neprirodna i iracionalna, da to samo po sebi, i bez viza, siromaštva i karikature parlamentarne demokratije i kapitalizma koja uglavnom vlada u tim zemljicama predstavlja idealno tlo za demokratiju. Što, naravno, nije nikakav problem, i sam se nekad setim lepih stvari iz onih vremena, pustim CD nekog starog benda, otvorim flašu hrvatskog vina, pomislim na Akademiju, Zvezdu i vračarske i dorćolske žurke ili psujem sve po spisku onom anonimnom kretenu koji je odlučio da se prekine sa proizvodnjom "Kinder-lade", čovek sasvim sigurno ne treba da dozvoli da ružne stvari ubiju sve što je bilo lepo. Međutim, isto tako, iz vrlo praktičnih razloga, da ne bismo stalno ponavljali iste greške (a to se još uvek dešava i u Srbiji, i u Bosni, i u Hrvatskoj) treba posmatrati tu državu i njen sistem realno, i biti svestan toga da je ona glupost, primitivizam i fanatizam ne samo širokih narodnih masa već i nominalno obrazovanih ljudi koja je izazvala onako malouman, ružan i tragičan kraj te Jugoslavije i ima lavovski udeo u niskom kulturnom, društvenom i ekonomskom nivou na kome se skoro sve države-naslednice nalaze, nije ništa drugo doli proizvod titoističkog sistema, nerealne ekonomije, guranja najgorih na vrh i stalnog ispiranja mozga ljudima, dok nisu totalno izgubili bilo kakvu vezu sa realnošću, i, koliko ja vidim prilikom kratkih posetama ex-Yu državicama, naročito u Bosni i Srbiji, ali u velikoj meri čak i u Hrvatskoj, još uvek nisu uspeli da je povrate. Odnosno, nostalgija je sasvim OK kada se tiče muzike, bezalkoholnih pića naše i vaše mladosti, Radeta Paprice ili odmora na Jadranu (eno vam ga, uostalom, Jadran, ljudi, živ i zdrav, i, ako sa sobom već ne ponesete neku frustraciju ili negativnu energiju, niko vas neće mrko pogledati na 95% hratskog primorja - kaže vam to čovek sa stranim papirima, ali, kad govori "SHB", veoma izraženim beogradskim naglaskom koji više i ne zna koliko je puta za poslednjih desetak godina boravio i letovao u Hrvatskoj), ali onaj ko krene da nekritički glorifikuje društveni i ekonomski sistem stare Jugoslavije u globalu, i, čak, da opeva njegovu superiornost u odnosu na razvijene, bogate i stabilne demokratske države, taj ne samo da otkriva da se na Zapadu nije najbolje snašao (ne mislim samo u najbanalnijem, materijalnom smislu, mislim da se dosta naoko uspešnih ljudi nikada nije zaista prilagodilo onome što je za mene lično čak i kada sam živeo u samoupravnoj Jugoslaviji oduvek bio jedini prirodan i normalan način života kome sam težio, to jest slobodi, demokratiji i kapitalizmu), već i da ga cela ova petnaestogodišnja tragedija apsolutno ničemu nije naučila i da bi, da neka ogromna ruka pritisne Rewind i vrati film negde u osamdesete, vrlo verovatno napravio jako slične greške i došao do jako sličnog ćorsokaka.

igipop

pre 18 godina

Pa nacionalisti su postojali ne samo 60-tih i 70-tih nego i 30-tih, 20-tih, i u 19 veku, pa i ranije. A dosli su na vlast 90-tih naravno.Neki pod oreolom socijalista, a velika vecina kao odranije dokazeni ekstremisti i sovinisti. I to je deo ne samo bivse Jugoslavije,nego stvarnost i proslost svih drzava na balkanu i nesto sto je ovde oduvek postojalo i donosilo nista osim problema.

Bata Djora Sr.

pre 18 godina

Dugo mi je trebalo da se naviknem da Hajduk nije vise iz Splita nego iz Kule. Na ocajan fudbal tokom 90-ih a i onaj posle 2000-te nisam se navikao, ali ga gledam. Njagora generacija u istoriji Zvezde osvaja duplu krunu, dok ce je verovatno u Evropi isprasiti neki novi Liberec. U jedno sam siguran, ovi sto danas igraju ne bi mogli u doba Reala sa Nisave ili Zelje da budu deo publike. Mada, i dalje smo ubedjeni da smo nepobedivi i lako uvredljivi ako se nadje neko sa strane da nam kaze kako nam je fudbal ocajan. Cak je i najveci uspeh klupskog fudbala ostvaren u SFRJ, a balmiranja su ostavljena za nove drzave. A ako se pogleda taj sastav Zvezde, moze se reci Jugoslavija u malom. Ko ne veruje evo tih 11 iz Barija : Stojanović, Jugović, Marović, Šabanadžović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević, Binić.
I boja pasosa moze se povezati sa fudbalom. Finale ovogodisnje Lige Sampiona igra se u Atini. Bez karte za utkamicu ne treba ni pomisljati da postoji neka sansa da se dobije viza. Crveni pasos bi se samo stavio na vidno mesto, uzela bi se tri-cetiri slobodna dana i pravac Atina. Na zalost, o tome mogu samo da mastam.
Ostaje nam nasa liga i razmisljanje o malo srece u zrebu za klupska takmicenja u Evropi. Jer samo sreca moze da nam pomogne. Ali ne kazu dzabe : kakva drzava takav i fudbal.

Ruza

pre 18 godina

Ovo, u stvari, nije komentar vec samo jedan detalj o autobusu sa SP '74. Do pre neke dve godine mogao se videti kako napusten cami na jednom salasu tik uz pruzni prelaz na lokalnom putu Vrbas - Kucura... Mozda je u medjuvremenu negde odvezen, nisam skoro isao tim putem.

Stole

pre 18 godina

Rodjen sam '63. i "znam kako je"... Vecina mojih prijatelja je spretno izbjegla drogu i zaglavilo na alkoholu zahvaljujuci "desavanjima zadnjih godina" ali mislim da je sada vrijeme - za "nasu" generaciju - da pocnemo da se drogiramo da sve ovo podnesemo.

U filmu "Miss Sunshine" djed kaze:"Nisi valjda lud da se drogiras kada si mlad - kada ostaris, lud si ako se ne drogiras".

Prebrzo smo ostarili...

Ivan

pre 18 godina

Svi koji su mladost doziveli u SFRJ osecaju se negde isto jer "mladost je zavicaj koji se nikada ne zaboravlja, kakva god da je bila i kakav god da je taj zavicaj bio".

Igipop

pre 18 godina

Odgovarajuci na tekst gospodina Branka Rosica koji sam sasvim slucajno vidio, upalo mi je u oci veliki broj komentara i to od ljudi iz razlicitih sredina sto moze da znaci da je SFRJ ipak ostavila veliki uticaj cak i na one koji imaju negativan stav prema istoj. Da nije tako, ne bi se svi ti ljudi trudili da daju svoj glas.SFRJ je najmanje od svega bila sm(ij)esna drzava, takvo sto mozemo tvrditi samo za novonastale banana republike poput Srbije, Hrvatske, BiH, Crne Gore itd. Verovatno su mnogi u pravu kada kazu da treba trezniti mladu generaciju od svega sto se desilo i od tolikih godina informativne i edukativne torture.Trenutno ima na srecu dosta ljudi mlade generacije koji su spremni to nesebicno da rade i svakog dana ih je sve vise, a i ja pripadam relativno mladoj generaciji posto sam imao 14 godina kada se SFRJ raspala.U svetu je dovoljno reci samo Tito ili SFRJ i to je dovoljan pozitivan brand name. Ako kazete nesto drugo (srbija ili hrvatska npr.) ili vas nece shavatiti ili ce to biti asocijacija na rat, zlocine, losu politiku i los imidz.Hteli mi to prihvatiti ili ne cinjenica je da smo unistili nesto dobro, nesto sto je trebalo da se promeni, ali nikako da se unisti iz korena. I sad ne zelimo to nikako da priznamo ni sebi ni drugima, jer bi to znacilo da smo pogresili, a priznati sopstvene greske uvek je bilo jako tesko, ako ne i nemoguce za nesrecne juznoslovenske narode.

igipop

pre 18 godina

Naravno da Jugoslavija nije bila idealna drzava, jer takva ne postoji nigde, ali i pored cinjenice da sam i dugo vremena mislio da se srusilo zato sto je bilo trulo iznutra, sad ne mogu da se slozim sa tim stavom. SFRJ se nije urusila sama od sebe, srusili su je nacionalisti koji su dosli na vlas 1990.Ti isti su nastavili da ruse i u sledecih 10 godina kad SFRJ vec uveliko nije postojala. godine. Posao im je mozda bio olaksan cinjenicom da neke stvari nisu funkcionisale najbolje, ali to nije nikakvo opravdanje za ono sto se desilo.Cehoslovacka npr.je bila u mnogo gorem polozaju kao drzava pa je nisu "srusili".Na kraju postojala je i opcija mirnog razilaska. Sto se tice formiranja nove Jugoslavije trenutno je to ideja koja je vise utopisticka, ali ce se i te kako ostvariti i to u vidu ulaska bivsih SFRJ republika u EU.Mozda ne u dogledno vreme, ali novi vid "prosirene" Jugoslavije u okviru EU ce zaista postojati, sto navodi na zakljucak da cemo, hteli mi to ili ne, imati ponovo zajednicku drzavu, doduse prosirenu. A zarad cega i koga smo ratovali i rusili, to je pitanje sa samo jednim ispravnim odgovorom: zarad nicega, jer jedini koji su profitirali cine sada vladajucu politicko-ekonomsku klasu ratnih profitera i to je naziv koji je blagi eufemizam za iste.

suza-jugoslovenka

pre 18 godina

jedna od mojih omiljenih tema.Kada god sam u prilici pricam kako je nekada bilo,pa ma kako me gledali"ispod oka."Nikada,ali ni u vreme najveceg nacionalizma kod nas,nije mi bilo neprijatno da isticem kako se lepo zivelo u Jugi.
Ne znam nista o fudbalu(sem sto se tu i tamo secam nekih tadasnjih fudbalera-zahvaljujuci igri"par-nepar."
O raznoraznim proizvodima bih tek mogla da pisem-secam se NEGRO,KIKI,BRONHI bonbona,keksa MOTO,cokolada-ZLATNI KLJUC,BATA i SEKA itd.Ja stvarno jos uvek nemam problema sa svojim godinama da bi se moja nostalgija mogla pripisati"zal za mladoscu." Mene mnogo vise boli cinjenica da sve ono sto je bilo i sto treba da bude dobro u ovim vremenima nema pravu vrednost.Ne postoji pravi sistem vrednosti,zivimo stihijski od danas do sutra.Mozemo da se"uhvatimo"za bilo koju temu iz obicnog zivota,da napravimo paralelu izmedju ONOG i OVOG vremena i da odmah shvatimo sta je to sto nam fali.Mozda je nekome lakse da kaze da je sve to bila bajka,da nam je nametnuto bratstvo i jedinstvo,da zato sada ispastamo-pa ako vam je tako lakse na dusi-neka vam bude!Mislim da cinjenice ne mozemo da sakrijemo,cinjenicu da smo nekada svi bili dobronamerniji,covecniji,skromniji,ljubazniji,pozrtvovaniji-imali smo izgradjenu kolektivnu svest,bili brizniji.Izgleda da smo prodali dusu djavolu-zarad cega? Jedino me tesi to sto mladje generacije nisu opterecene tom nekom pricom i ne znaju za bolje,tako da je njima lakse u tom smislu.U svakom slucaju-svet grabi velikim koracima napred i mi bi trebali da im se pridruzimo-neka nama starijima ostane u srcu zal za boljim vremenima,a nasoj deci pozelimo da sto pre udju u Evropu.