neutralni felsh
pre 7 godina
@ Neutralni felš
Prvo, hvala na komplimentu u vezi sa godinama :)
Drugo, uzeli, kuće i šume. A i ubili ponekog. Posle rata.
(Žena zelena, 26. maj 2016 13:38)
zao mi je, nisam znao, mislio sam da govorite uopsteno.
sudbine su vazda razlicite. narocito u mutnim vremenima velikog previranja.
meni nikog nisu ubili, a djed po majci bio u kraljevoj gardi kao rezerva, pa zavrsio u zarobljenistvu kod nemaca. kad se vratio posle rata, komunisti mu oduzmu zemlju radi tzv. komasacije. pre rata je imao oko 20 "ektara", drugovi odlucili da mu je mnogo, ostao sa 3. on onda ode u lokalni komitet pa zatrazi da mu uzmu jos zemlje, samo da mu vrate stolarsku radnju od pokojnog oca. taj bese najbolji stolar u okolini, a djed u svemu na njega. tako je cesto kuluk-sirotinji pre rata klepao sekire i motike i ostrio nozeve za par jabuka - "da ne misle da ih unizavam milostinjom, i oni su isti ljudi ko i ja". komitet ga odbije, ali skoro celo selo posle par nedelja napise peticiju (u to doba!) da je ko covek bio posten, i cela porodica, i da mu vrate radnju... i oni nekako pristanu, ali jos 2 hektara mu uzmu zbog toga. dakle ostao hektar, za njega, zenu i dvoje dece. seljaci, njegovi susedi u lugu se dogovore da mu ustupe po desetak ari da ima dovoljno "i za decu i za otkup" (otkup, ako ko ne zna: tada obavezna dazbina seljacima u7 posleratnim vremenima gladi u gradovima) pa se nekako preziveko. alat je i dalje klepao, ali sada besplatno, da mu ne zamere iz komiteta da je profiter.
tokom 60-ih stege malo popustile, a djed malo pomalo poceo odlaziti sa zivcima. tita nikako nije voleo, umeo je da stane na sred dvorista i na sav glas psuje tita i jovanku jer se vozaju brodom a zemlja posustaje. to je vec doba razvitla lokalnih skorojevica, laznih prvoboraca i lokalnih zadrugarskih mesetara. nikad mu dlaka s glave nije falila.
negde sredinom devedesetih, pre nego sto ce da umre, cesto je govorio "bogami ja sam psovao tita, ali kad vidim ko ga je zamenio, odseko bih sebi jezik zbog toga sam sve pric'o".
kazem, ima raznih sudbina, neka nam svaka posluzi kao kamen u mozaiku slike koju stvaramo celog zivota, i koja nikad nije samo nasa, da je samo mi tumacimo i pripovedamo.
19 Komentari
Sortiraj po: