Igre čije bismo nastavke voleli da vidimo

Kada od 29 godina života, video igre čine sastavi deo dobrih 25-26, onda one prestaju da budu samo zabava u slobodno vreme i nešto čime ćete da popunite dosadu...

Tehnopolis

Izvor: play.co.rs

Subota, 12.08.2017.

16:15

Igre čije bismo nastavke voleli da vidimo

Piše: Nikola Savić

Izvor: play.co.rs


Igre postaju vaša inspiracija i okupacija, nešto i čijem svakom malo detalju naučite da uživate i da ga volite ili mrzite, postaju uspomene kojih se sećate sa nostalgijom, a trenuci koje u njima proživite postaju i vaši doživljaji, ne samo avanture imaginarih digitalnih karaktera.

Da ne dužimo previše, pominjem sve ovo zato što sam kroz svoju skoro trodecenijsku igračku karijeru zaista obrnuo neverovatno veliki broj igara od kojih mnoge sjajne igre, koje su mi bile ljubav na prvi pogled, nažalost danas ostale samo na tome i iz ovih ili onih razloga još uvek nemamo njihove nastavke ili nove delove u serijalu.

Pre nego što pređemo na listu dole, veoma je velika verovatnoća da sam neku od igara koje sam želeo da pomenem i zaboravio, ali one koje su se našle na listi su to definitivno zalužile. Imajte na umu da je ovo moja lična lista, i verujemo da i vi imate vaše omiljene igre koje još nisu dobile nastavke, pa to slobodno podelite u komentarima (pa čak i ako ponavljate horski Half-Life 3, koji sam stavio kao naslovnu sliku ovog teksta, ali je previše očigledan da bi ga stavio na ovu listu, naravno da svi želimo HL3).

Aladdin

Aladdin za tadašnji Sega Mega Drive je za mnoge rođene krajem 80-ih jedna od najupečatljivijih igara ranog detinjstva. Izašao je 1993. godine i doneo nam ga je studio Virgin Games, a kasnije 1994. su stigle i verzije igre za druge popularne konzole tog vremena, poput NES-a.

Ono zbog čega je igra tako kristalno jasno i vividno ostala u sećanju nas koji smo tad bili deca jeste neverovatno dobra i kvalitetna audio-vizuelna prezentacija igre. Dizajn zvuka je vanserijski i činio je da su sve akcije u igri jasno naglašene i definisane upravo tonovima koji ih prate, a koje i danas tako jasno imam u sećanju, iako igru praktično nisam upalio sigurno preko 20 godina. Ka-čing koje se čuje prilikom pronalaska dijamanta, tupi zvuci skakanja o kamilu ili tendu trgovine, zvuk zadovoljnog gutanja jabuke ili oštar zamah kroz vazduh kada nekog gađate.

Isto važi i za vizuelni aspekt igre koji je izvlačio maksimum iz tadašnjih tehničkih mogućnosti. Jasne i živopisne boje, sitni detalji koji čine prostor živim i “stvarnim”, velika raznolikost lokacija i levela, animacije… jednostavno, igra vas je hiponotisala i uvlačila u njen orijentalni svet sa lakoćom.

Krem svemu tome je i sjajna i zarazna muzika koju i danas stavljam na liste nekih od najboljih originalnih soundtrackova igara ikada.

Naravno, igra ne bi bila igra ako ne bi imala dobar gejmplej, a kod Aladina on je bio veoma, veoma težak i neverovatno zarazan. Školski primer dobro dizajniranog platformera sa teškim ali “pravednim” nivoima, umesto nekih današnjih platformera koji ponekad neke deonce prave čisto da budu teške, težine radi.

Nastavak Aladina nikada nismo imali. Istina, bio je Disney’s Aladdin in Nasira’s Revenge za PlayStation 1, ali ta igra je objektivno loša i ne želimo da je se sećamo. U vreme povratka popularnosti klasičnih platformera, jedna kvalitetno napravljena Aladin igra bi mogla da bude pravi hit, ukoliko bar malo uhvati onu magiju koju je imao originalni Aladin.

Pepsiman

Verovatno za mnoge pomalo iznenađujuće na listi, ali ovaj mali PlayStation biser je bio neverovatno zarazna i nedovoljno cenjena igra. Pepsiman je igra “praotac” svih onih popularnih “trči bez stajanja” igara koje su danas poprilično popularne na mobilnim telefonima, samo što za razliku od njih Pepsiman je zapravo izuzetno zabavna igra i pritom vas ne uvlači u svet odvratnih mikrotransakcija kao što čine te igre za mobilne telefone.

Lepota ove igre leži u njenoj jednostavnosti i suvoj akciji, u kombinaciji sa sjajnim prigušenim humorom čija je odlika suptilno ismejavanje i satira američkih vrednosti i načina života. Sve je toliko preterano izraženo i naglašeno da je igra praktično parodija same sebe, do te mere da čak i sam Pepsi kao brend nije pošteđen, sa scenama poput one gde američkom vojniku na samrti u pustinji vi spašavate život tako što mu donosite konzervu pepsija.

Ono što je posebno fascinantno jeste koliko je mali budžet ove igre bio, i na koje su se sve načine developeri dovijali i snalazili kako bi pokrpili rupe. Glavni pisac i dizajner igre, Kotaro Učikoši, još uvek je u biznisu i mislimo da je u ovo vreme pravi trenutak da se Pepsi i on udruže i vrate nam Pepsimena na ekrane, samo da to ne bude mobilna igra.

Što reče neko na internetu “Ova igra je razlog zašto će Pepsi uvek biti bolji od Koka-Kole” i mi ćemo se sa tim složiti.

Hogs of War

Iako su u ovom podžanru neprikosnoveni kraljevi bili Worms serijal, za vašeg autora će Hogs of War zauvek biti najbolja potezna taktička borba. Igra kod koje ne znate šta više da volite, da li njen naizgled prosti, a zapravo veoma kompleksan i razrađeni strateški gejmplej, da li njenu vizuelnu prezentaciju, ili možda njen prenaglašeni humor koji otvoreno ismejava stereotipe mnogih svetskih nacija, posebno onih koje su bile ključne u drugom svetskom ratu.

Šest frakcija u igri zapravo predstavlja šest svetskih sila, Rusiju, SAD, Japan, Francusku, Nemačku i Veliku Britaniju. Svinjčići će svoje duhovite opaske uvek govoriti sa naglašeno izarežnim akcentom koji je karakterističan za tu naciju, i sam asortiman linija koje izgovaraju je mahom otvoreno ismejavanje stereotipa.

U gejmplej smislu imali ste četiri tipa specijalizovanih klasa, Heavy Gunner koji barata velikim i bučnim oružjem, Inženjer koji koristi mine, granate i dinamite, Špijun sa snajperom koji je nevidljiv na mini mapi i Medic koji je orijentisan na lečenje vaših boraca. Svi oni zajedno su kroz činove i “izbor karijere” mogli da napreduju i postanu nove klase sa boljim opcijama i većim arsenalom naoružanja i trikova kojima su se mogli koristiti.

Jednostavno, ova igra je imala sve: duboki strateški gejmplej koji je pritom bio neverovatno zabavan, sjajan humor i odličnu audio-vizuelni prezentaciju koja vam je lako izmamljivala osmeh na lice.

Hogs of War 2 je zapravo bio najavljen 2008. godine na radost svih fanova, ali je u godinama nakon toga Infogrames studio, koji je bio razvojni tim i izdavač igre, zapao u finansijke poteškoće i propao, pa je samim tim propala i nada da ćemo ikada videti nastavak ove legende sa PlayStation 1.

Arcanum

Sada smo došli i do malo ozbiljnijih stvari. Po skromnom mišljenju vašeg autora, jedna od najboljih RPG igara svih vremena, izjava sa kojom će se složiti svako ko je ikada odigrao Arcanum. Istina, igra je patila od raznih teških bagova i određene nebalansiranosti u razvoju likova, ali je njena srž bila nešto što je jako teško ponoviti.

Atmosfera industrijske revolucije i viktorijanskog doba ukombinovana sa fantazisjkim elementima je u ono vreme bila nešto potpuno novo, a način na koji je to vizuelno predstavljeno je čitav taj svet učinio još mračnijim i depresivnijim, sa nekom čudnom nostalgijom koja se provlači dok igrate igru. Priča igre se bavi ozbiljnim temama koje su i u ono i u ovo vreme bile aktuelne, uticaj teške industrije na životnu sredinu, prava radnika, korupcija i prljavi kapitalizam.

Ono što je Arcanum tada imao u smislu bogatstva sadržajem mislimo da ni do dan danas ni jedna igra nije uspela da ponovi, osim eventualno Skyrim i Witcehr 3. Ono što je međutim Arcanum imao jeste potpuno odustvo bilo kakvog vođenja za ruku, što je stvaralo efekat prave avanture i odlaska u nepoznato. Vaš autor je ovu igru prešao dobrih desetak puta i ni dan danas nisam siguran da sam otkrio sav sadržaj koji igra nudi i neki kvestovi su i dalje ostali misterija. To je zato jer vam se mnogi zadaci otvaraju bez ikakvih naznaka kako dalje, već više po principu “snađi se”.

Soundtrack ove igre takođe ima posebno mesto u svetu fantazijskih igara jer je čitav komponovan za gudački kvartet, umesto tradicionalnih generičkih epskih numera u izvedbi simfonijskih orkestra, što je i dan danas klasika za rpg igre. Mi vam obavezno preporučujemo da ga poslušate na ovom linku, kako biste najbolje razumeli kakav je to set remek-dela, ali vas upozoravamo, ovo je muzika sete i melanhonije. Svakako vrhunac karijere za kompozitora Ben Hauča (Ben Houge).

Nastavak Arcanuma na kome bi radio provereni skup kvalitetnih ljudi bio bi pravo ostvarenje snova za svakog RPG fana. Ako znamo da Tim Kejn (Tim Cain), idejni tvorac Arcanuma, trenutno u Obsidianu radi na nekom “tajnom projektu”, naše nade bar na trenutak mogu da zasvetle da ćemo dobiti nastavak ovog bisera.

WarCraft 4

Po želji fanova da neka igra dobije novi nastavak, WarCarft 3 je defnitivno u samom vrhu te liste, rame uz rame sa Half-Life. WarCraft III je igra koja zauzima posebno mesto u mom životu, kojoj sam dao godine i godine mojih tinejdžerskih dana.

Kampanja koju nam je doneo WarCraft 3 i dan danas se može smatratati za jednu od najboljih singlplejer kampanja u istoriji žanra strategija, a i šire. Reign of Chaos + The Frozen Throne kampanje nam zajedno donose dobrih 50-60 sati materijala za igranje, a ono što je kampanju učinilo posebno upečatljivom jeste akcenat na na rpg momentima i stvaranju nezaboravnih ličnosti čije smo sudbine pratili kroz misije igre. Arthas, Illidan, Jaina, Thrall, Sylvanas, Grommash, Kael’thas, Anub’arak, Cairne Bloodhoof, Maiev Shadowsong i mnogi drugi legendarni karakteri koje smo upoznali u WarCraft III, su veličine sa kojima malo koja igra i malo koji univerzum mogu da se pohvale.

Gejmplej je tek priča za sebe, i strateška raznovrsnost koju je donelo uvođenje 4 rasa učinilo je igru neverovatno zabavnim multiplejer iskustvom čija popularnost ni danas je jenjava. Uz sve to WarCraft 3 je ostareo poprilično lepo, pa i danas izgleda veoma ugodno oku, iako naravno sa poprilično zastarelom grafkim, koja čak ni u ono vreme nije bila “poslednji krik” 3D tehnologije.

Nažalost, potencijalni WarCraft 4 nalazi se negde između vrlo neverovatnog i nikada, kada su u pitanju šanse da se igra pojavi. RTS žanr kao takav je u odumiranju, veoma malo ljudi danas ima vremena i pažnje da se poseti strategijama i nove generacije uglavom preferiraju MOBA igre. Druga stvar, i trenutno najpopularniji RTS je Blizzardova igra StarCraft 2, a ovih dana očekujemo i izlazak StarCraft Remastered, tako da bi Blizzard sam sebi skočio u usta sa još jednom strategijom u skorije vreme.

Na kraju, ne treba zaboraviti ni WoW koji i dalje veoma uspešno funkcioniše i koji je i dalje jedan od Blizzardovih glavnih izvora prihoda, a dokle god je WoW-a, teško da će se WarCraft univerzum ikada vratiti u RTS žanr. U najboljem slučaju najavu WarCraft 4 možemo čuti na nekom BlizzConu 2019. ili 2020. godine, a samu igru da dočekamo na dvadesetogodišnjicu WarCraft 3, 2022. godine.

Star Wars: Knights of the Old Republic

Ah, dobri stari KotOR, igra zbog koje su i ljubitelji RPG igara koji ne vole Ratove Zvezda zavoleli ovu franšizu. Bez imalo premišljanja možemo i dan danas reći da su KotOR 1 i 2, najbolje Star Wars igre koja su ikada ugledale svetlost dana. Igra koja je te 2003. osvojila preko 40 priznanja za igru godine, računajući i onu koju dodeljuje The Game Developers Choice Awards.

Ono što je ovu igru činilo toliko dobrom jeste neverovatno bogat svet igre i priča koja je kao nikada do tada proširila svet Star Warsa. BioWare je tada sa Lukas Artsom dogovorio da priča igre bude smeštena hiljadama godina pre događaja iz filmova, kako bi pri razvoju igre imali što veću slobodu i mogućnost da razvijaju priču onako kako oni žele, što je i bio veliki deo uspeha igre, činjenica da je razvojni tim imao veliku slobodu u kreativnom procesu.

Lucas Art je bio zadužen ekskluzivno za audio komponentu igre, i preko 15 000 linija teksta u igri je “ozvučeno”, odnosno angažovano je preko 100 profesionalnih glumaca kako bi oglasovili brojne likove u igri, što je čitavom projektu dao još više imerzije i života.

Iako su nedavno prohujale glasine da se radi na novoj KotOR igri, one su ubrzo i opovrgnute, ali nada i dalje ostaje realtivno otvorena. Dizni je kupio LucasArts i sada praktično sav posao oko Star Wars igara je poveren Electronic Artsu, koji je opet vlasnik BioWarea, a to budi neke nade. Ovde se javlja sličan problem kao i kod WarCraft 4, a to je što je trenutno aktuelni MMO Star Wars: The Old Republic poprilično uspešan, a on je direktni naslednik KotOR igara, baš kao što je to WoW nakon WarCraft 3.

Glad za novom KotOR igrom i te kako postoji, a da li će EA to prepoznati, ostaje da se vidi.

Alien: Isolation

Stigli smo i do poslednje igre na ovom spisku, koja je ujedno i najnovijeg datuma, Alien: Isolation.

U pitanju je igra koja ozbiljno pretenduje da ponese titulu najbolje igre ove decenije što je neverovatan uspeh ako se samo setimo prethodnih promašaja u Alien franšizi kao što su Aliens: Colonial Marines (pu, pu, ne ponovilo se).

The Creative Assembly, studio poznat po Total War serijalu, je sa ovim remek-delom pokazao da nikako nisu “one trick pony”, već da i te kako umeju da rasture sa igrom i u za njih do tada neistraženom žanru. Alien: Isolation je igra čija je atmosfera praktično 1/1 prenela onu iz orignalnih filmova.

Počev od fenomenalnog izgleda igre, koja je pritom odlično optimizovana. Dizajner enterijera je proveo mesece proučavajući estetiku i retrofuturizam 80-ih kako bi to što vernije preneo u Isolation. Korišćena je tehnika hromatskih aberacija kako bi igra kvalitetom slike imala taj blagi nenapadni retro šmek starih kamera.

Ono što je apsolutno glavni adut ove igre jesu sami tuđini. Alien: Isolation je nadaleko hvaljen kao igra sa jednim od najboljih AI (veštačka inteligencija) sistema ikada i to sa razlogom. Ponašanje ksenomorfa je zastrašujuće prirodno i instiktivno, u svakom trenutku imate osećaj da vas zaista lovi, kao da je stvorenje iz igre oživelo i postalo svesno, a ne samo programirana skripta.

Nažalost, iako je ovo igra koja je jednoglasno ponela pohvale i novinara i širokih igračkih masa, nastavak teško da ćemo imati prilike da vidimo. Razlog je, nažalost, veoma prost. Igra se jednostavno nije dobro prodavala i SEGA (koja je vlasnik licence) smatra da ulaganje novca i resursa u rad na drugom delu prosto nije isplativo sa finansijske strane. Tužna i surova istina, ali SEGA je na kraju krajeva ipak i pre svega biznis kompanija.

Verovatno sam još dosta igara zaboravio, ali ovo je prvih 7 za koje znam da bi momentalno platio da im vidim nastavke. Nastavke kojih igara biste vi voleli da vidite?

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

44 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: