Uspon na Everest je uvek rizičan

ponosan sam sto poznajem par alpinista. hrabri i posteni ljudi,stalizeni i iskreni. sto rece ljubo:"ja spavam,a sepas je sisao po jos jedan tovar. ide s opremom do vrha,i ja se kao hvalim,osvojio sam vrh, a pretovareni serpas je isao dva put do vrha". dovoljno poucno. eh,da smo svi tako iskreni...

Pusta zelja....

Mislim da je poanta članka promašena. Nesreća koja se dogodila prošli tjedan na Everestu rezultat je pomame bogatih adrenalinskih avanturista za glavnim zgoditkom. Uspon na Everest već dugo nema veze s onim što pravo planinarstvo, odnosno pravi alpinizam podrazumijeva. To je jedna avanturističko-komercijalna papazjanija, jedna predstava u kojoj pomoćno scensko osoblje (a to su Šerpe) priprema kulisu za stampedo bogatih alpinističkih turista s ciljem da ih sudjeluje što više, odonsno da ostave što više para. Pa se onda u tu svrhu postavljaju kilometri i kilometri fiksnih užeta i svakakvih mogućih osiguranja kako bi klijenti svakako došli na vrh, ako je to ikako moguće... To više, kao što rekoh, nema veze s pravim alpinizmom! I naravno, budući da je svake godine sve više klijenata, Šerpe (koji su strahovito sposobni alpinisti) moraju sve ranije postavljati sve više opreme za osiguravanje pa se, što je sasvim logično, izlažu sve većim rizicima, te se ponekad nužno mora dogoditi ovakva katastrofa! To je stvar zakona vjerojatnosti. Kog bi vraga radili u travnju na lavinoznom opasnom ledenjaku i to u takvom broju a da ne moraju postavljati tu vražju fiksnu užad da se razmaženi kvazialpinist može lijepo prištekati i žimarirati skroz do gore bez da mora uopće i o čemu razmišljati?

Pusta zelja....

ponosan sam sto poznajem par alpinista. hrabri i posteni ljudi,stalizeni i iskreni. sto rece ljubo:"ja spavam,a sepas je sisao po jos jedan tovar. ide s opremom do vrha,i ja se kao hvalim,osvojio sam vrh, a pretovareni serpas je isao dva put do vrha". dovoljno poucno. eh,da smo svi tako iskreni...

Mislim da je poanta članka promašena. Nesreća koja se dogodila prošli tjedan na Everestu rezultat je pomame bogatih adrenalinskih avanturista za glavnim zgoditkom. Uspon na Everest već dugo nema veze s onim što pravo planinarstvo, odnosno pravi alpinizam podrazumijeva. To je jedna avanturističko-komercijalna papazjanija, jedna predstava u kojoj pomoćno scensko osoblje (a to su Šerpe) priprema kulisu za stampedo bogatih alpinističkih turista s ciljem da ih sudjeluje što više, odonsno da ostave što više para. Pa se onda u tu svrhu postavljaju kilometri i kilometri fiksnih užeta i svakakvih mogućih osiguranja kako bi klijenti svakako došli na vrh, ako je to ikako moguće... To više, kao što rekoh, nema veze s pravim alpinizmom! I naravno, budući da je svake godine sve više klijenata, Šerpe (koji su strahovito sposobni alpinisti) moraju sve ranije postavljati sve više opreme za osiguravanje pa se, što je sasvim logično, izlažu sve većim rizicima, te se ponekad nužno mora dogoditi ovakva katastrofa! To je stvar zakona vjerojatnosti. Kog bi vraga radili u travnju na lavinoznom opasnom ledenjaku i to u takvom broju a da ne moraju postavljati tu vražju fiksnu užad da se razmaženi kvazialpinist može lijepo prištekati i žimarirati skroz do gore bez da mora uopće i o čemu razmišljati?