Vukomanov
pre 4 godine
Od kada je zivor postao nesto sto se moze uciti, to je pitanje koje treba postaviti. Lajf koucing i psihoterapija pocivaju na pretpostavci da ljudima nesto nedostaje kako bi normalno ili bolje ziveli - njihova pocetna tacka su "osteceni ljudi". A psihoterapija je pocela od toga kako smo svi mi nasim detinjstvom bili osteceni, nasim roditeljima i porodicama. Naravno, oni su se malo pomakli od tih pretpostavki, ali psihoterapija i lajf-koucing su najvise uspeli na skrenu paznju coveka na sebe, nikada vise pokusavajuci da probleme politicke vlasti i sistema predstave kao unutarpsihicke. Kada ste videli nekog psihoterapeuta koji javno kritikuje neoliberalizam? Ako ste ga videli, on je verovatno istog dana izgubio licencu jer njima nije dozvoljeno da se politicki deklarisu. Ubedenje da "svako od nas moze da uspe, samo ako radi na sebi" je najveca glupost u koju su lajf-koucevi mogli da nas ubede. Za njih ne postoje besni sefovi, male plate i izrabljivanje na poslu, vec samo stidljivi radnici, losi poslovi koje treba napustiti (a oni ce nam dati snage za to) i manjak unutarpsihicke snage.
Da sumiram, lajf-koucing je idiotizam. I dok je to nesto sto ce mnogi reci, malo njih ce reci i ovo: i psihoterapija (koje god vrste je isto tako). I sigurno ce se mnogi uvrediti zbog toga, jer njihova praksa nije tu da se kritikuje. Za njih, oni su spasioci koji nas izbavljuju od babaroga iz detinjstva. Njihov najveci doprinos je u tome sto su te babaroge izmislili da bi na njima zaradjivali.
64 Komentari
Sortiraj po: