Petak, 24.03.2017.

13:43

Koliko prave nauke ima u naučnim časopisima?

Izvor: Gizmodo.com

Koliko prave nauke ima u nauènim èasopisima? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

6 Komentari

Sortiraj po:

PhD

pre 7 godina

Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.

Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).

N4

pre 7 godina

Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.

Veliki brat

pre 7 godina

Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.

Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.

Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.

A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!

To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!


Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!

Dusko

pre 7 godina

Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.

Ah te teorije zavjera

pre 7 godina

To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...

Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....

Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.

Veliki brat

pre 7 godina

Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.

Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.

Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.

A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!

To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!


Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!

Dusko

pre 7 godina

Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.

Ah te teorije zavjera

pre 7 godina

To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...

Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....

Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.

N4

pre 7 godina

Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.

PhD

pre 7 godina

Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.

Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).

Ah te teorije zavjera

pre 7 godina

To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...

Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....

Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.

Dusko

pre 7 godina

Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.

N4

pre 7 godina

Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.

Veliki brat

pre 7 godina

Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.

Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.

Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.

A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!

To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!


Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!

PhD

pre 7 godina

Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.

Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).