Dejan
pre 7 godina
Cak postoji softver za automatsko generisanje naucnih radova, zove se SCIgen - An Automatic CS Paper Generator :)
Petak, 24.03.2017.
13:43
Izvor: Gizmodo.com
pre 7 godina
Cak postoji softver za automatsko generisanje naucnih radova, zove se SCIgen - An Automatic CS Paper Generator :)
pre 7 godina
Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.
Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).
pre 7 godina
Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.
pre 7 godina
Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.
Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.
Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.
A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!
To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!
Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!
pre 7 godina
Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.
pre 7 godina
To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...
Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....
Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.
pre 7 godina
Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.
Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.
Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.
A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!
To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!
Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!
pre 7 godina
Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.
pre 7 godina
To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...
Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....
Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.
pre 7 godina
Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.
pre 7 godina
Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.
Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).
pre 7 godina
Cak postoji softver za automatsko generisanje naucnih radova, zove se SCIgen - An Automatic CS Paper Generator :)
pre 7 godina
To je ono sto sam ja odje pisao odavno na.tim naucnim temama, pogotovo o globalnom zagrijavanju i sl pa dobijao minuse, jer boze moj, ne mozes ti nasim liberalno ostrascenim, da ne kazem sta, da dokazes nesto sto je lako dokazivo i tako ocigledno...
Ne samo u casopisima. U UN u timu koji se bavi globalnim zagrijavanjem (dovatio sam se sad ove teme) od nesto preko 2.000 clanova, nema svega 20ak naucnika, a i to je dislutabilno s' obzirom za koje institute rade tj ko ih fimamsira, sve ostalo su razlicite NVO i slicne neo-liberalna udruzenja....
Sve je to vrlo lako dokazivo, provjerljivo ali dzaba.
pre 7 godina
Opste poznata stvar, vecina nasih profesora u drustvenim naukama moze da publikuje svoja "naucna" dostignuca samo u takvim casopisima.
pre 7 godina
Ogroman biznis. U oblasti kojom se bavim ima jako mali broj casopisa 5-6 i da bi nesto objavio moras da platis, druge nema. Cifre su od 250 do par hiljada eura. Strasno. Ako ides na varijantu da neces da platis jednostavno ti ne objavljuju rad.
pre 7 godina
Pa tako je to kad se ceni BROJ objavljenih radova, a ne njihov kvalitet.
Takođe, više se vrednuje rad objavljen u časopisu koji je u svojoj oblasti rangiran na višoj poziciji, međutim uopšte ne znači da će taj rad imati proporcionalan uticaj na dalji razvoj nauke u toj oblasti.
Češće se dešava da neki patenti vodećih tehnoloških firmi dovode do značajnih unapređenja u nauci i tehnologiji nego ti radovi.
A većina časopisa koristi to što je naučnicima prioritet BROJ radova, a ne njihov kvalitet (jer se na delom i na osnovu toga vrši rangiranje pri njihovom konkurisanju za finansiranje projekata), pa nude naučnicima objavljivanje radova po ubrzanoj proceduri ako PLATE "troškove" obrade i objavljivanja rada - tada ne čekate po godinu i više na recenziju, već nekoliko sedmica, ali "troškovi" iznose i preko 1000€. Tome se priključio i jedan Springer, kome Narodna biblioteka Srbije plaća ogroman novac svake godine da bi Akademska mreža Srbije imala pristup radovima koje oni objavljuju.
I taj "Open Access" (što znači da rad mogu videti i oni koji ne plaćaju pretplatu za pristup) kod njih košta 3000€ po članku!!!
To je čista PLJAČKA, jer Springer, kao i svi drugi izdavači NE PLAĆAJU urednike i recenzente radova!
Zahvaljujući ovome je Hindawi, jedan privatni izdavač iz Njujorka, zaradio nekoliko STOTIAN MILIONA dolara samo od objavljivanja radova, jer objavljuje preko 280 časopisa, i svi se PLAĆAJU, neki i preko 2500€, a recenzente i urednike NE PLAĆAJU!
pre 7 godina
Ovde postoje 2 razlicita fenomena, prvi je placanje objavljivanja rada a drugi je los kvalitet radova. Objavljivanje se (uglavnom) placa i to nema veze sa kvalitetom vec sa principom rada izdavaca (namestili sebi sjajan model za uzimanje para). Vazi i za najbolje caspopise koji imaju odlican proces odabira (obicno 4 osobe iz iste oblasti citaju i daju ocenu jel rad vredan objavljivanja i da nema gresaka).
Drugi problem su casopisi gde objavljuju bilo sta samo da platis. To se lako resava posto svaki casopis ima svoj impact factor broj i ljudi iz struke znaju jel rad vredi ili ne vredi.
Mene najvise boli da iako je naucni rad finansiran od drzave, urednici i strucnjaci rade besplatno (pitanje je prestiza biti odbran za nesto od tog), vecina sistema je sad online i nema troskova papirnog stampanja, caspopisi naplacuju silne pare za radove. Ta glupa pohlepa ogranicava razvoj nauke. Mislim da ima neki crni sajt gde su prebacili arhivu i moze da se koristi besplatno (ja imam pristup preko posla ali ako neko zna mozda bi bilo korisno objaviti).
pre 7 godina
Cak postoji softver za automatsko generisanje naucnih radova, zove se SCIgen - An Automatic CS Paper Generator :)
6 Komentari
Sortiraj po: