Tuzno Ali Istinito
pre 9 godina
@Vase ime
Vidite, dete isto tako moze biti centar sveta svojim roditeljima, omiljena igracka i pesma od samog rodjenja, svaka priredba je za to malo dete velika stvar, jer je i ono malo, a kada jos malo poraste, svako odgovaranje, takmicenje, dodela nagrada, diploma, svedocanstava - je samo jos jedan ogroman korak za to isuvise samosvesno bice koje nikad zapravo nije doraslo zadatku, vec je uceno da ide uzlaznom putanjom i ne postavlja pitanje: Dokle cemo?
Namerno sa naglaskom na 'cemo', jer ne zelimo da izneverimo mamu i tatu, koji su neosporivo priustili sve uslove za taj put.
A onda dete dodje do fakulteta i bukvalno PRSNE pod pritiskom. Prsne kao balon, koji je prezasicen i koji nema kud, jer naravno da to nije "bilo koji fakultet", niti je to " bilo cije dete". Suoceno sa obavezama koje on nosi, sa svakodnevnim zadacima koji se cine nesagledivi, sa svom nepravdom koja vlada svuda oko njega, i najteze od svega - suocavanje sa sobom kao NEUSPEHOM. I najmanji prekid kontinuiteta za njega je fatalan. Svi glasovi kritike bivaju sve jaci, bude se novi, sve je vise izazova, a sve manje snage i volje da se sa njima, ovako ostecen kakvim sebe vidi - bori.
Bledilo, mucnina, prekid u govoru, zadihanost, gubitak daha, "mesanje" gradiva, izgubljenost - nazovite to kako hocete.
Ali ne mozete reci da roditelji nisu bili tu za njega. Mozda i previse.
12 Komentari
Sortiraj po: