Radovan
pre 12 godina
književnost u Srbuji ne počinje od Basare & ekipe, ali još manje počinje od Matije, Dobrice i Brane Crnčevića. Dotične "književne veličine" su dospeli tu gde jesu ne zbog vrednosti svog dela nego kao "istaknuti nacionalni radenici" koji ne zaslužuju ni da nose vodu istinskim veličinama srpske (i svetske) književnosti - Kišu, Pekiću, Tišmi, Davidu Albahariju, Radomiru Konstantinoviću, Vidosavu Stevanoviću, Dragoslavu Mihailoviću, Bori Ćosiću, Mirku Kovaču, Pavlu Ugrinovu, Borislavu Mihajloviću Mihizu itd. - da ne idem dalje u prošlost, a da nabrojim samo Matijine & Dobricine savremenike koji su mi pali na pamet u prve tri sekunde...
(Lyoo, 24. novembar 2011 17:37)
Oni su "postali svetski" i "dobili nagrade", jer su "pisali tekstove" za "određenu čitalačku publiku". Novine su pisale o njihovim ranim radovima.
Nije da se ne zna šta je ko radio.
Čudan ovaj naš svet. Drvlje i kamenje po komunizmu, a hvali njihove pripadnike (salonske disidente).
Delo "Duh palanke" od Konstantinovića, na pravi način, baš njih prikazuje kakvi zapravo jesu.
Basara i kompani su duhovni i materijalni naslednici ovih gore navedenih.
Vi bi da zalepite etiketu Andriću i Crnjanskom, koji su došli iz palanke i postigli veliki uspeh svojim radom, a ne cinkarenjem.
13 Komentari
Sortiraj po: