zoran stokic
pre 6 godina
Marijana Mijanović je postigla u operi ono što je Novak u tenisu. Znači reč je o svetskog "casta-divi". Prava je šteta što publika nije u Orfeju slušala neponovljiv kontra-alt Marijane. Mijanovićkina karjera započinje baš s Monteverdijem. 2000. g. - Penelopa u Monteverdijevom "Il Ritorno d'Ulisse" s Villiamom Christiejem i njegovim ansamblom Les Arts Florissants. Pored Kristija i ostali vrhunski dirigenti baroka kao što su: Nikolaus Harnoncourt, Alan Curtis, Paul McCreesh i Marc Minkovski uzimali su je za naslovne uloge u operama Hendla, Vivaldija....u Juliju Cezaru, Agripini, Orlandu....Bajazitu. Već i činjenica da je Mijanovićka ( i slični) potpuno nepoznata u Srbiji može da posluži kao paradigma antikulturne matrice koja vlada decenijama, jer kao što reče Aristotel: kakva u državi muzika, takva je i njena srednja klasa a to znači takva je i država. Primarni elemnti kulture gde spadaju i kriterijumi "vrednosti" kod nas su decenijama potpuno nestali. Umesto vrednosti i struka vlada politikanstvo i laicizam.
1 Komentari
Sortiraj po: