Perla
pre 17 godina
Nemam nista protiv ovakvih "teoretskih" napisa, ali je stvar mnogo jednostavnija i prostija u stvarnom zivotu.
Prvo i pre svega, u Srbiji ne postoji normalno privredno okruzenje, nema velikih proizvodjaca (u najrazlicitijim oblastima) kojima bi mladi ili novi preduzetnici bili potrebni za izradu sitnijih komponenti ili pruzanje bilo kakvih usluga (intelektualnih ili proizvodnih). U takvom okruzenju i sa vrlo niskom plateznom moci stanovnistva ili drugih preduzetnika (koji bi takodje mogli da budu kupci proizvoda ili usluga novih preduzetnika) jako je naci segment koji nije pokriven, a za koji se procenjuje da bi mogao da uspesno posluje. Vrlo intenzivano pratim ovu oblast poslednjih 15-tak godina i uglavnom se uspesan posao moze napraviti u oblasti hrane i/ili zadovoljavanja drugih osnovnih potreba stanovnistva. Pri tome mislim na proizvodnju hrane (voce, povrce, meso, jaja i sl.), trgovinu i neki nizi nivo prerade ovih proizvoda. Tu se moze napraviti neki dinar, ali to zahteva i odredjena ulaganja na pocetku koji mnogi nemaju. Mnogo hvaljeni krediti su opasna omca za pocetnika (pod uslovom da ga i dobije jer banke u principu ne daju kredite pocetnicima) i ne bih savetovala pokretanje biznisa uz zaduzenje. Treba krenuti na sitno, sa onim sto imas (neko strucno znanje, parce obradivog zemljista ili neki postojeci objekat) i pokusati da se od toga nesto napravi. Ako je procena dobra i posao krene, lako je na to dodati "glanc", prosiriti ga i uljuditi, ali ako se pogresi u proceni onda je i gubitak manji i podnosljiv. Drugo, u privatnom biznisu nema zavaravanja i cekanja. Mora se stalno biti "na gotovs" i odmah reagovati ako stvari ne idu kako treba. U tom slucaju prosiriti ili promeniti delatnost, raditi za drugog i pokusati da se na taj nacin prezivi krizni period. Ako i to ne da rezultat, o d m a h
zatvarati - ne praviti dalje troskove i ne cekati cudo. Znam neke koji su cekali i doslovce su se nasli na ulici: izgubili su sve, ukljucivo i krov nad glavom.
Privatni biznis podrazumeva jaku i snalazljivu licnost spremnu na velike napore, kompromise i skromnu zaradu sa nadom da ce vremenom stvari krenuti bolje. Onaj ko se nada velikom novcu, odmah i bez napora - bolje da ne krece. Toga nema. Odnosno, ima ga ali to nema veze sa preduzetnistvom o kome pricamo.
Osecaj nezavisnosti i to da sve (u najvecoj meri) zavisi od tebe je velika privilegija ali istovremeno i velika odgovornost i teret koji mora stalno da se nosi.
5 Komentari
Sortiraj po: