Pola veka od Andrićevog Nobela

Ivo Andric je rodjen u Travniku, u Bosni i Hercegovini.
Rodjen je u hrvatskoj obitelji (otac Antun, majka Katarina).
U Sarajevu je zavrsio Prvu gimnaziju.
Studirao je u Zagrebu, Becu i Krakovu.

Slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik - hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.

Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao).

Mislim da je na osnovu svih ovih gore navedenih podataka jasno da samo luda osoba moze s jednom arogantnom nadobudnoscu tvrditi sigurno kojoj je nacionalnosti pripadao Ivo Andric. Isto tako, onaj ko zna ko je Ivo Andric, isto tako zna koliko je njegov knjizevni rad vazan za ove prostore, i za BiH i za Hrvatsku i za Srbiju. Isto tako, onaj ko nije lud da tek tako olako tvrdi koje je nacionalnosti Andric, zna da je Andric se zalagao za jugoslavenstvo, dakle, on se kao osoba nikako ne moze svrstavati tako lako u samo jednu kategoriju. I jos jedna stvar. Onaj ko razumije knjizevnost, onaj ko razumije umjetnost zna da ona spaja ljude a ne razdvaja ih. I isto tako zna da je Ivo Andric pravi most izmedju istoka i zapada, pravi most koji povezuje dvije u dubini toliko slicne stvari. Pogledajte samo njegove opise jednog obicnog bosanskog covjeka, pa cete shvatiti koliki je Andric umjetnik. A te nacionalisticke izjave i samouvjerena svojatanja samo pokazuju da mu niste nikako kompetentni da "odlucujete" koje je nacionalnosti ovaj veliki nobelovac.

Ivo Andrić je nesumnjivo velikan jugoslovenske književnosti. Njegovo delo je od neprocenjive vrednosti. Hvala mu za sve što je uradio!

Sećam se, bila sam devojčica kojoj se otvarao svet. Sećam se dragog, ozbiljno i gospodstvenog lika našeg pisca i ljupkih lica Lucija sa svećama u rukama. "Ilustrovana Politika" je objavila na prvoj strani svečanu, prisnu sliku našeg Ive sa Lucijama. I pun tekst sa nizom slika. Bila je to svečanost, bilo je to otkriće i ponos za celu zemlju i sve njene ljude.
I još ta energija traje i još se čitaju dobra dela Andrićeva. Još njegove misli i emocija nose Promene i Smisao ovog našeg života balkanskog, ljudi...
Neka je slava i hvala piscu i čoveku ivi Andriću!

Opet ja , vec sam ostavila komentar i moram opet, moram da kazem da je strasno, uzasno i vrlo potresno cime se ljudi opterecuju!! Koje je on nacionalnosti?!? Potpuno nebitno!!! Gde je isao u skolu i sta je kome morao da dokazuje?!? Ljudi , on je jednostavno bio potpuno svoj,okrenut sebi i svojoj umetnosti i talentu!!I za to je bio nagradjen, a nama ostaje da se ponosimo sa njim i da budemo srecni sto govorimo maternjim jezikom kao i on i da smo sva njegova dela mogli da citamo u originalu. SVE OSTALO JE NEBITNO!!!

Jedan jedini, velicanstveni, neprevazidjeni, savrseni, besmrtni- IVO ANDRIC!!!

Ono sto su Dostojevski za Rusiju, Hemingvej, Fidzerald za Ameriku, to je Andric za nasu malu zemlju, bivsu i sadasnju. Gromada Balkanske kulture. Idol hiljada nas rasutih po svetu. Niko nas nikad nece opisivati kao sto je on znao. I nasu muku, i nase patnje, i nasa tumaranja, nase Znakove pored puta. Za svakog coveka od duha sa onih prostora, na vrhu je Bog, pa Andric pa onda miljama ispod - sve drugo. I zato, koliko god je svaka Andriceva rec bila mudra, na kraju ce sam opovrgnuti kraj Proklete Avlije, kad odgovara na pitanje sta ostaje posle smrti? "Niceg nema. Samo sneg i prosta cinjenica da se umire i odlazi pod zemlju".
Jednom kad onih naroda sa tih prostora vise nema, kad nas svi zaborave, kad nas neki novi narodi, novi svetovi budu iskopavali, naci ce Avliju, Travnicku Hroniku, naci ce "Na Drini cupriju", i kroz te knjige saznace nesto o nama, davno nestalima. Ako sam necim ponosan, ponosan sam sto sam ponikao sa prostora koji su iznedrili jednog jedinog, najveceg, Ivu Andrica.

"poznavajuci karakter Nobelove nagrade naime da je ona prilicno ispolitizirana"
Nagrada za mir jeste ispolitizirana, nju dodeljuje norveška organizacija (komitet), a ne švedska akademija.

Ivo Andrić je bez sumnje bio izuzetan književnik. Ovaj jubilej je lepo podsećanje na vreme kada se nismo svađali čiji je Ivo Andrić (hrvatski, srpski, bosanskohercegovački) jer je on bio naš zajednički, jugoslovenski pisac.

Ruzicka, Chemistry, 1939
Vladimir Prelog, Chemistry, 1975
Zar to nisu nobelovci ?
Ah da, to nisu Srbi pa se ne računa

Fantastično je što je Ivo Andrić - Hrvat, iz Bosne i Hercegovine (kojoj je posvetio gotovo ceo svoj opus) a većim delom pripada srspskoj književnosti i u svemu tome je jedinstveno "NAŠ" - grandiozan čovek sa ovih prostora koji nas rastavlja i zbližava.

Andric je rodjen u pokatolicenoj srpskoj porodici, kasnije je saznao svoje prave korene i nakon toga se izjasnjavao kao Srbin i pisao cirilicom. Imate na wikipediji sliku njegovog pasosa ako mi ne verujete...

… srecni sto govorimo maternjim jezikom kao i on i da smo sva njegova dela mogli da citamo u originalu. SVE OSTALO JE NEBITNO!!!
(Milica, 10. decembar 2011 19:04) ... kojim to nasim jezikom?! Pa Andric je pisao univerzalnim jezikom naroda i manjina.Pogledajte nasta lice nasi prevodi engleskih autora. Preporucujem da podhitno nabavite jednu od onih elektronskih sprava za citanje pa danlodujete stotinak naslova, besplano, od Bokaca pa do Ibsena a pride i oksford recnik pa da onda popricamo o delu druga Tita, pardon, Ive Andrica..

Sada kada je proslo toliko vremena a poznavajuci karakter Nobelove nagrade naime da je ona prilicno ispolitizirana, mislim da je veliku ulogu u odluci da se Andricu dodjeli nagrada bila cinjenica da je on bio zadrti pristalica monarhije kao drustvenog uredjenja...Svedska je kao sto je poznato kraljevina a ti akademici sto sjede u njihovoj akademiji su daleko blizi kralju i njegovoj sviti nego obicnom narodu. Andricev knjizevni opus nije imao skoro nikakav uticaj na drustvena zbivanja u bivsoj Jugoslaviji sto se ne bi moglo reci za Krlezu, Kisa i neke druge...da je bio fantastican pripovjedac povijesti stoji.. nista vise
od toga. Da ga je tadasnji rezim koristio u "propagandne" svrhe prema okruzenju koristilo je i Andricu i Partiji/Savezu..

Samo treba posteno obaviti svoj posao, pa se lepo informisati o temi kojom se bavi.

Sa prostora SFRJ imamo DVA nobelovca, doduse prvi je u Austriji dosao do svoje metode u hemijskoj analizi umesto na ovim prostorima.
Rec je o coveku rodjenom u Ljubljani (tada jos Austrougarskoj) pod imenom Friderik Pregl.

Informisanost je majka.

DADO ne lupetaj. Ne kaze se poznavajuci, vec poznajuci.

Sada kada je proslo toliko vremena a poznavajuci karakter Nobelove nagrade naime da je ona prilicno ispolitizirana, mislim da je veliku ulogu u odluci da se Andricu dodjeli nagrada bila cinjenica da je on bio zadrti pristalica monarhije kao drustvenog uredjenja...Svedska je kao sto je poznato kraljevina a ti akademici sto sjede u njihovoj akademiji su daleko blizi kralju i njegovoj sviti nego obicnom narodu. Andricev knjizevni opus nije imao skoro nikakav uticaj na drustvena zbivanja u bivsoj Jugoslaviji sto se ne bi moglo reci za Krlezu, Kisa i neke druge...da je bio fantastican pripovjedac povijesti stoji.. nista vise
od toga. Da ga je tadasnji rezim koristio u "propagandne" svrhe prema okruzenju koristilo je i Andricu i Partiji/Savezu..

Andric je rodjen u pokatolicenoj srpskoj porodici, kasnije je saznao svoje prave korene i nakon toga se izjasnjavao kao Srbin i pisao cirilicom. Imate na wikipediji sliku njegovog pasosa ako mi ne verujete...

Ruzicka, Chemistry, 1939
Vladimir Prelog, Chemistry, 1975
Zar to nisu nobelovci ?
Ah da, to nisu Srbi pa se ne računa

Fantastično je što je Ivo Andrić - Hrvat, iz Bosne i Hercegovine (kojoj je posvetio gotovo ceo svoj opus) a većim delom pripada srspskoj književnosti i u svemu tome je jedinstveno "NAŠ" - grandiozan čovek sa ovih prostora koji nas rastavlja i zbližava.

Ivo Andric je rodjen u Travniku, u Bosni i Hercegovini.
Rodjen je u hrvatskoj obitelji (otac Antun, majka Katarina).
U Sarajevu je zavrsio Prvu gimnaziju.
Studirao je u Zagrebu, Becu i Krakovu.

Slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog (Mudroslovnog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (desno), koju je Ivo Andrić kao dvadesetogodišnjak, vlastoručno potpisao u Zagrebu 14. listopada 1912., svjedoči da mu je materinji jezik - hrvatski. Identično se izjasnio i prilikom upisa na Sveučilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.

Nakon nastanka zajedničke države Andrić se počinje izjašnjavati kao Srbin [1] i tu nacionalnu identifikaciju on će održati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao).

Mislim da je na osnovu svih ovih gore navedenih podataka jasno da samo luda osoba moze s jednom arogantnom nadobudnoscu tvrditi sigurno kojoj je nacionalnosti pripadao Ivo Andric. Isto tako, onaj ko zna ko je Ivo Andric, isto tako zna koliko je njegov knjizevni rad vazan za ove prostore, i za BiH i za Hrvatsku i za Srbiju. Isto tako, onaj ko nije lud da tek tako olako tvrdi koje je nacionalnosti Andric, zna da je Andric se zalagao za jugoslavenstvo, dakle, on se kao osoba nikako ne moze svrstavati tako lako u samo jednu kategoriju. I jos jedna stvar. Onaj ko razumije knjizevnost, onaj ko razumije umjetnost zna da ona spaja ljude a ne razdvaja ih. I isto tako zna da je Ivo Andric pravi most izmedju istoka i zapada, pravi most koji povezuje dvije u dubini toliko slicne stvari. Pogledajte samo njegove opise jednog obicnog bosanskog covjeka, pa cete shvatiti koliki je Andric umjetnik. A te nacionalisticke izjave i samouvjerena svojatanja samo pokazuju da mu niste nikako kompetentni da "odlucujete" koje je nacionalnosti ovaj veliki nobelovac.

… srecni sto govorimo maternjim jezikom kao i on i da smo sva njegova dela mogli da citamo u originalu. SVE OSTALO JE NEBITNO!!!
(Milica, 10. decembar 2011 19:04) ... kojim to nasim jezikom?! Pa Andric je pisao univerzalnim jezikom naroda i manjina.Pogledajte nasta lice nasi prevodi engleskih autora. Preporucujem da podhitno nabavite jednu od onih elektronskih sprava za citanje pa danlodujete stotinak naslova, besplano, od Bokaca pa do Ibsena a pride i oksford recnik pa da onda popricamo o delu druga Tita, pardon, Ive Andrica..

Opet ja , vec sam ostavila komentar i moram opet, moram da kazem da je strasno, uzasno i vrlo potresno cime se ljudi opterecuju!! Koje je on nacionalnosti?!? Potpuno nebitno!!! Gde je isao u skolu i sta je kome morao da dokazuje?!? Ljudi , on je jednostavno bio potpuno svoj,okrenut sebi i svojoj umetnosti i talentu!!I za to je bio nagradjen, a nama ostaje da se ponosimo sa njim i da budemo srecni sto govorimo maternjim jezikom kao i on i da smo sva njegova dela mogli da citamo u originalu. SVE OSTALO JE NEBITNO!!!

Jedan jedini, velicanstveni, neprevazidjeni, savrseni, besmrtni- IVO ANDRIC!!!

"poznavajuci karakter Nobelove nagrade naime da je ona prilicno ispolitizirana"
Nagrada za mir jeste ispolitizirana, nju dodeljuje norveška organizacija (komitet), a ne švedska akademija.

Ivo Andrić je bez sumnje bio izuzetan književnik. Ovaj jubilej je lepo podsećanje na vreme kada se nismo svađali čiji je Ivo Andrić (hrvatski, srpski, bosanskohercegovački) jer je on bio naš zajednički, jugoslovenski pisac.

Ivo Andrić je nesumnjivo velikan jugoslovenske književnosti. Njegovo delo je od neprocenjive vrednosti. Hvala mu za sve što je uradio!

Samo treba posteno obaviti svoj posao, pa se lepo informisati o temi kojom se bavi.

Sa prostora SFRJ imamo DVA nobelovca, doduse prvi je u Austriji dosao do svoje metode u hemijskoj analizi umesto na ovim prostorima.
Rec je o coveku rodjenom u Ljubljani (tada jos Austrougarskoj) pod imenom Friderik Pregl.

Informisanost je majka.

Ono sto su Dostojevski za Rusiju, Hemingvej, Fidzerald za Ameriku, to je Andric za nasu malu zemlju, bivsu i sadasnju. Gromada Balkanske kulture. Idol hiljada nas rasutih po svetu. Niko nas nikad nece opisivati kao sto je on znao. I nasu muku, i nase patnje, i nasa tumaranja, nase Znakove pored puta. Za svakog coveka od duha sa onih prostora, na vrhu je Bog, pa Andric pa onda miljama ispod - sve drugo. I zato, koliko god je svaka Andriceva rec bila mudra, na kraju ce sam opovrgnuti kraj Proklete Avlije, kad odgovara na pitanje sta ostaje posle smrti? "Niceg nema. Samo sneg i prosta cinjenica da se umire i odlazi pod zemlju".
Jednom kad onih naroda sa tih prostora vise nema, kad nas svi zaborave, kad nas neki novi narodi, novi svetovi budu iskopavali, naci ce Avliju, Travnicku Hroniku, naci ce "Na Drini cupriju", i kroz te knjige saznace nesto o nama, davno nestalima. Ako sam necim ponosan, ponosan sam sto sam ponikao sa prostora koji su iznedrili jednog jedinog, najveceg, Ivu Andrica.

Sećam se, bila sam devojčica kojoj se otvarao svet. Sećam se dragog, ozbiljno i gospodstvenog lika našeg pisca i ljupkih lica Lucija sa svećama u rukama. "Ilustrovana Politika" je objavila na prvoj strani svečanu, prisnu sliku našeg Ive sa Lucijama. I pun tekst sa nizom slika. Bila je to svečanost, bilo je to otkriće i ponos za celu zemlju i sve njene ljude.
I još ta energija traje i još se čitaju dobra dela Andrićeva. Još njegove misli i emocija nose Promene i Smisao ovog našeg života balkanskog, ljudi...
Neka je slava i hvala piscu i čoveku ivi Andriću!

DADO ne lupetaj. Ne kaze se poznavajuci, vec poznajuci.