vasilije knezevic
pre 8 godina
Mrznja je sveopsta.I samo zato sto se ne moze zapoceti neki novi
gradjanski rat,mrznja se ostavlja po strani da se razvija i raste do
nebeske velicine dok ne stigne do Boga koji je bio glavnokomandujuci
cak i Jugoslovenima.On,Bog,je digao ruke i ostavio nas da se mrzimo
do iscrpljenosti ili dok se ne postavi neki drugi Bog koji ce biti
odgovoran samo za nasa podrucja.Intelekt naseg covjeka nije uzak
ali je emocionalno isprepletan i religiozno definisan.Nas covjek nije
zatucano religiozan ali u religiji on vidi,izabira, nekakvo spasenje,
privilegiju,obecanje.Iako imamo zajednicki jezik,potpuno se
razumijemo,dusevno se ne razumiemo i zato se mrzimo.Mozda
u mrznji nalazimo snagu prezivljavanja iako se koljemo i ubijamo.
I kao da je Jugoslavija postala ruzna i pogrdna rijec pa se ne
smije pominjati i izgovarati a nacizam je postao blagi i prijatni
izraz.Dijete pocne da mrzi majku onda kada mu sisa vise nije
potrebna.Majka place i nesretna je pa odlucuje da ima drugo
dijete ili trece ,ko zna koje ce na kraju biti ljubimce.Kao da se
sva mrznja skocentrisala u jenom mjestu jer su ocekivanja
bila pevelika.Rijeci su bile velike,neskromne,pune obecanja.
Neko je iskoristio sva ta obecanja,neko,ne znamo ko je to.
Postali smo mali i neznacajni,jos mnogo manji nego sto smo
bili nekada a mrznja je postala ostrija i bice takva sve dok se
ne istazimo.Mozda ce ostati samo tri covjeka da pocnu trecu
Jugoslaviju.
vasilije knezevic 04 avg. 2015
15 Komentari
Sortiraj po: