BeograDZanin
pre 9 godina
И нисмо очекивали да нам држава реши проблеме, него смо се трудили колико смо могли. Не у име вере и нације, него за себе и своју породицу.
(Зоки, 7. januar 2015 06:51)
Tacno tako. Svako se trudio za sebe, gradio svoju kucu, zanatsku radnju, zgradu, imanje, fabriku ... Otac je to posle smrti ostavljao sinu, a ovaj svom sinu i tako redom, s kolena na koleno. A onda je dosla 1945 i u sve te silne objekte su upali neki besni psi, ukucane oterali u zatvore, a neke cak i u smrt. Samo zato sto su im dedovi i pradedovi izgradili sve to. A onda su rekli da je drzava narodna, zemlja seljacka, fabrike radnicke ... I da svi mi samoupravljamo, i direktor i kuvar i konobar i baba-sera, svi su samoupravljaci, a samoradnik nije niko. I bilo je ono - oteto-prokleto, svacije-nicije. Pa je bilo: ne talasaj, druze, Tito s partijom na celu (ili obrnuto?) ce resiti sve tvoje probleme. Tvoje je samo da cutis, drzava ce da ti da platu, regres, topli i hladni obrok, markicu, minuli rad, boracki staz, radni staz, penziju ... da imas da ides na more leti a na planinu zimi (nikako obrnuto). Radio ne radio, svira ti radio. Ne mozes ti mene toliko malo da platis koliko malo ja mogu da radim. Pa onda oni vicevi - SSSR = sedam sedi sedam radi, CSSR = cetiri sede sedmorica rade, a SFRJ = svi filozofiraju radi jedan. Nestali su cestiti srpski domacini, urusile su se porodice, sve je zamenjeno nerealnim sistemom vrednosti. A onda je dosla 1989, taj sistem vrednosti se urusio ... i imamo ovo danas. Eto.
89 Komentari
Sortiraj po: