Pogled iz druge perspektive
pre 9 godina
Meni je trpezarijski sto uvek bio centar svake frustracije. To je jedino mesto gde smo svi na okupu, i onda pocne preslisavanje: sta je bilo u skoli, sta je ko uradio, sta treba da se uradi, zasto si ovo uradio ovako ili onako, sta si kome rekao, sta kome nisi rekao, sta si zaboravio da uradis... uglavnom, da covek dobije cir! Zato trazim da se za stolom prica o hrani i vremenu, ili da se cuti! Ako ne, stavim svoju hranu na posluzavnik i pobegnem u sobu.
Tako i sa Bozicem, slavom i ostalim prilikama u kojima se porodica okuplja za stolom imam isti problem - nemogucnost postizanja prave praznicne atmosfere i u stvari poente Bozica - mira i sloge.
Ali, evo jedne odlicne pesme koja utesno pokazuje da svaka porodica ima slicne probleme:
http://tamoiovde.wordpress.com/2011/02/16/kao-pticice-nemojte-da-me-zasmejavate/
34 Komentari
Sortiraj po: