Ponedeljak, 22.12.2014.

13:24

Prvi korak ka Marsu - iz prvog lica (VIDEO)

Izvor: technobuffalo.com

Prvi korak ka Marsu - iz prvog lica (VIDEO) IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

9 Komentari

Sortiraj po:

joca

pre 9 godina

tacno je, ovo je korak ka marsu, ali ujedno i medjuplanetarnom putovanju, uslediće još mnogo koraka i za 100 do 200 godina mozda i budemo imali koloniju na marsu, bas dal ce nasa tamo da ih posalje ili neka varijanta svetske kosmicke agencije nazna se ali da nece za naseg zivota biti mars kolonije nece, sve ostalo su bajke

milan-bgd

pre 9 godina

(Hvala!, 22.12. 15:27)
Sonda pocinje pad pod tacno odredjenim uglom u odnosu na "ivicu atmosfere", da bi pravilno iskoristila kombinaciju aerodinamickog kocenja i uzgona i smanjila brzinu dovoljno da moze da otvori padobrane. Ako je prilaz "plitak" uzgon ce prevladati i sonda ce odbiti nazad u svemir. Ako je prilaz previse strm, kocenje ce biti prejako i sonda ce se pregrejati. Pravilni prilazni koridor je veoma uzak! Kod efekta "gravitacione pracke" za ubrzavanje (ili usporavanje) medjuplanetarnih stanica, Vas rezon bi vazio kad bi planeta stajala u mestu - koliko dobijem priblizavanjem, toliko izgubim udaljavanjem. Ali planeta se KRECE OKO SUNCA velikom brzinom (Zemlja oko 30 km/s, Jupiter 13 km/s) ciji se jedan deo dodaje na brzinu stanice ako ona obidje planetu u istom smeru kao sto planeta kruzi oko Sunca. To dodavanje je vece ako stanica pridje blize, sto je problem ako planeta ima atmosferu. Posto se planeta krece oko Sunca, ovo dodavanje se vrsi na brzinu U ODNOSU NA SUNCE. Zato se samo Sunce ne moze iskoristiti za "gravitacionu pracku". Ako sonda pridje planeti tako da je obidje u suprotnom pravcu nego sto ona kruzi oko Sunca, dolazi do usporavanja, sto je vazno za ulazak u orbitu oko Merkura pa i Venere, jer se ne mora nositi gorivo za usporavanje. Primer za to je Merkurova sonda "Mesindzer". Misije "Apolo" su koristile ovaj manevar da pridju Mesecu i kasnije ga napuste, i stede gorivo za rad marsevskog motora, njihova putanja Zemlja-Mesec-Zemlja je oblika osmice.

Hvala!

pre 9 godina

Ako sam dobro video, ova sonda "pada" tangencijalno na povrs zemljine atmosfere.. A to je jelte i princip koji se koristi za ubrzavanje svemirskih letelica ka dalekom svemiru (kao sto je bila nedavno ona "Rozeta" koja je lovila onu kometu), da prolete blizu svemirskih tela (planeta i meseca) i pod njihovim gravit. uticajem dobiju na kraju ubrzanje, a da ne skoncaju na samom tom nebeskom telu (kao sto je ipak bio slucaj sa pomenutim "orionom") ili bivaju uhvacene kao sateliti.. Jedno me zanima samo, ako vec "prolete" tu tacku najblize udaljenosti do tog tela i nastave dalje da odmicu u kosmos, zar onda ne usporavaju u istoj meri, kao i kad su dobili ubrzanje zahvaceni gravitacijom tog tela!??
Dakle, nije mi bas najjasniji taj mehanizam svemirskog "katapulta". Znam da je tu kljucno razumevanje pojma tzv. 'kosmickih brzina' (prilican sam laik) ali opet bio bi zahvalan ako bi mi neko upuceniji objasnio sustinu cele stvari!?

milan

pre 9 godina

Lep 10 minutni video, taman da mi prodje vreme do 15 kada zavrsavam sa poslom.


Na osnovu teksta ocekivao sam supermena da se pojavi zadnjih 10 sekundi , mahne i nastavi dalje ali to je bila samo voda.

Washington

pre 9 godina

Sta ljudi rade... I onda ti dodje neki ljomber koji je uz pomoc roditelja zavrsio osnovnu skolu i prica kako je sve izmisljeno i izrezirano. Pogledaju jedan video snimak na YouTube i odma su eksperti u toj oblasti. Najgluplji ljudi obicno misle da su najpametniji.

Washington

pre 9 godina

Sta ljudi rade... I onda ti dodje neki ljomber koji je uz pomoc roditelja zavrsio osnovnu skolu i prica kako je sve izmisljeno i izrezirano. Pogledaju jedan video snimak na YouTube i odma su eksperti u toj oblasti. Najgluplji ljudi obicno misle da su najpametniji.

milan

pre 9 godina

Lep 10 minutni video, taman da mi prodje vreme do 15 kada zavrsavam sa poslom.


Na osnovu teksta ocekivao sam supermena da se pojavi zadnjih 10 sekundi , mahne i nastavi dalje ali to je bila samo voda.

milan-bgd

pre 9 godina

(Hvala!, 22.12. 15:27)
Sonda pocinje pad pod tacno odredjenim uglom u odnosu na "ivicu atmosfere", da bi pravilno iskoristila kombinaciju aerodinamickog kocenja i uzgona i smanjila brzinu dovoljno da moze da otvori padobrane. Ako je prilaz "plitak" uzgon ce prevladati i sonda ce odbiti nazad u svemir. Ako je prilaz previse strm, kocenje ce biti prejako i sonda ce se pregrejati. Pravilni prilazni koridor je veoma uzak! Kod efekta "gravitacione pracke" za ubrzavanje (ili usporavanje) medjuplanetarnih stanica, Vas rezon bi vazio kad bi planeta stajala u mestu - koliko dobijem priblizavanjem, toliko izgubim udaljavanjem. Ali planeta se KRECE OKO SUNCA velikom brzinom (Zemlja oko 30 km/s, Jupiter 13 km/s) ciji se jedan deo dodaje na brzinu stanice ako ona obidje planetu u istom smeru kao sto planeta kruzi oko Sunca. To dodavanje je vece ako stanica pridje blize, sto je problem ako planeta ima atmosferu. Posto se planeta krece oko Sunca, ovo dodavanje se vrsi na brzinu U ODNOSU NA SUNCE. Zato se samo Sunce ne moze iskoristiti za "gravitacionu pracku". Ako sonda pridje planeti tako da je obidje u suprotnom pravcu nego sto ona kruzi oko Sunca, dolazi do usporavanja, sto je vazno za ulazak u orbitu oko Merkura pa i Venere, jer se ne mora nositi gorivo za usporavanje. Primer za to je Merkurova sonda "Mesindzer". Misije "Apolo" su koristile ovaj manevar da pridju Mesecu i kasnije ga napuste, i stede gorivo za rad marsevskog motora, njihova putanja Zemlja-Mesec-Zemlja je oblika osmice.

Hvala!

pre 9 godina

Ako sam dobro video, ova sonda "pada" tangencijalno na povrs zemljine atmosfere.. A to je jelte i princip koji se koristi za ubrzavanje svemirskih letelica ka dalekom svemiru (kao sto je bila nedavno ona "Rozeta" koja je lovila onu kometu), da prolete blizu svemirskih tela (planeta i meseca) i pod njihovim gravit. uticajem dobiju na kraju ubrzanje, a da ne skoncaju na samom tom nebeskom telu (kao sto je ipak bio slucaj sa pomenutim "orionom") ili bivaju uhvacene kao sateliti.. Jedno me zanima samo, ako vec "prolete" tu tacku najblize udaljenosti do tog tela i nastave dalje da odmicu u kosmos, zar onda ne usporavaju u istoj meri, kao i kad su dobili ubrzanje zahvaceni gravitacijom tog tela!??
Dakle, nije mi bas najjasniji taj mehanizam svemirskog "katapulta". Znam da je tu kljucno razumevanje pojma tzv. 'kosmickih brzina' (prilican sam laik) ali opet bio bi zahvalan ako bi mi neko upuceniji objasnio sustinu cele stvari!?

joca

pre 9 godina

tacno je, ovo je korak ka marsu, ali ujedno i medjuplanetarnom putovanju, uslediće još mnogo koraka i za 100 do 200 godina mozda i budemo imali koloniju na marsu, bas dal ce nasa tamo da ih posalje ili neka varijanta svetske kosmicke agencije nazna se ali da nece za naseg zivota biti mars kolonije nece, sve ostalo su bajke

Washington

pre 9 godina

Sta ljudi rade... I onda ti dodje neki ljomber koji je uz pomoc roditelja zavrsio osnovnu skolu i prica kako je sve izmisljeno i izrezirano. Pogledaju jedan video snimak na YouTube i odma su eksperti u toj oblasti. Najgluplji ljudi obicno misle da su najpametniji.

milan

pre 9 godina

Lep 10 minutni video, taman da mi prodje vreme do 15 kada zavrsavam sa poslom.


Na osnovu teksta ocekivao sam supermena da se pojavi zadnjih 10 sekundi , mahne i nastavi dalje ali to je bila samo voda.

milan-bgd

pre 9 godina

(Hvala!, 22.12. 15:27)
Sonda pocinje pad pod tacno odredjenim uglom u odnosu na "ivicu atmosfere", da bi pravilno iskoristila kombinaciju aerodinamickog kocenja i uzgona i smanjila brzinu dovoljno da moze da otvori padobrane. Ako je prilaz "plitak" uzgon ce prevladati i sonda ce odbiti nazad u svemir. Ako je prilaz previse strm, kocenje ce biti prejako i sonda ce se pregrejati. Pravilni prilazni koridor je veoma uzak! Kod efekta "gravitacione pracke" za ubrzavanje (ili usporavanje) medjuplanetarnih stanica, Vas rezon bi vazio kad bi planeta stajala u mestu - koliko dobijem priblizavanjem, toliko izgubim udaljavanjem. Ali planeta se KRECE OKO SUNCA velikom brzinom (Zemlja oko 30 km/s, Jupiter 13 km/s) ciji se jedan deo dodaje na brzinu stanice ako ona obidje planetu u istom smeru kao sto planeta kruzi oko Sunca. To dodavanje je vece ako stanica pridje blize, sto je problem ako planeta ima atmosferu. Posto se planeta krece oko Sunca, ovo dodavanje se vrsi na brzinu U ODNOSU NA SUNCE. Zato se samo Sunce ne moze iskoristiti za "gravitacionu pracku". Ako sonda pridje planeti tako da je obidje u suprotnom pravcu nego sto ona kruzi oko Sunca, dolazi do usporavanja, sto je vazno za ulazak u orbitu oko Merkura pa i Venere, jer se ne mora nositi gorivo za usporavanje. Primer za to je Merkurova sonda "Mesindzer". Misije "Apolo" su koristile ovaj manevar da pridju Mesecu i kasnije ga napuste, i stede gorivo za rad marsevskog motora, njihova putanja Zemlja-Mesec-Zemlja je oblika osmice.

Hvala!

pre 9 godina

Ako sam dobro video, ova sonda "pada" tangencijalno na povrs zemljine atmosfere.. A to je jelte i princip koji se koristi za ubrzavanje svemirskih letelica ka dalekom svemiru (kao sto je bila nedavno ona "Rozeta" koja je lovila onu kometu), da prolete blizu svemirskih tela (planeta i meseca) i pod njihovim gravit. uticajem dobiju na kraju ubrzanje, a da ne skoncaju na samom tom nebeskom telu (kao sto je ipak bio slucaj sa pomenutim "orionom") ili bivaju uhvacene kao sateliti.. Jedno me zanima samo, ako vec "prolete" tu tacku najblize udaljenosti do tog tela i nastave dalje da odmicu u kosmos, zar onda ne usporavaju u istoj meri, kao i kad su dobili ubrzanje zahvaceni gravitacijom tog tela!??
Dakle, nije mi bas najjasniji taj mehanizam svemirskog "katapulta". Znam da je tu kljucno razumevanje pojma tzv. 'kosmickih brzina' (prilican sam laik) ali opet bio bi zahvalan ako bi mi neko upuceniji objasnio sustinu cele stvari!?

joca

pre 9 godina

tacno je, ovo je korak ka marsu, ali ujedno i medjuplanetarnom putovanju, uslediće još mnogo koraka i za 100 do 200 godina mozda i budemo imali koloniju na marsu, bas dal ce nasa tamo da ih posalje ili neka varijanta svetske kosmicke agencije nazna se ali da nece za naseg zivota biti mars kolonije nece, sve ostalo su bajke