po svom izboru
pre 9 godina
A sta je sa zenama koje su svesno izabrale da budu same? (ima i muskaraca konji su to odabrali). Ubrajam se u jednu od njih, i sebe ne vidim ni kao ocajnicu ni nekoga ko je bolestan. Razlog, bar u mom slucaju, je da su se moje trenutne potrebe i planovi razilazili sa muskarcima koje sam sretala. Zahtevalo je da ili ja ili oni odustaju od svojih zelja i planova, a samim tim i da se odricu sebe. Smatram da prava ljubav se dogodi ili ne, ali da se na pravoj ljubavi ne mora raditi, ona je tu, posebna i drugacija, iz partnera izvlaci sama po sebi ono najbolje. Meni se kao takva nije dogodila, a nisam zelela da budem lazljiva sebi ili tom nekome. Da li sam nesto propustila? Mislim da nisam, imam divno dete, stabilne-roditeljske odnose sa ocem deteta, dobar posao...Izlazim koliko mi vreme dozvoli (mada mi je draze da vreme provedem s detetom, nego da nesto pokusavam na silu) i koliko nadjem za shodno. Muskarci me smatraju privlacnom, sposobnom i nezavisnom zenom koja ima svoju karijeru (nikada nisam tretirana kao neko ko je jadan...jer sebe ne vidim tako). Zato...mislim da je postenije prema sebi pre svega biti sam(a) nego u vezi u kojoj se trpi, siluju osecanja, zelje,..smo zarad nekih nametnutih standarda, tipa moras da imas partnera...ne, ne moras, mozes ako zelis i sretnes nekoga ko zeli da te ima kao partnera (isticem partner zahteva postovanje pre svega kao osobe).
76 Komentari
Sortiraj po: