Angelina
pre 10 godina
Najprije, kačamak je tucanik, a ne tučanik, a to otuda što se za njegovo spremanje koristi tucanj ili tučak.
Recept nije dobar i nije ni čudo ako nekoga od njega zaboli stomak, jer se kačamak ne kuva desetak minuta.
Tacno je da se koriste razne vrste brašna i da je na sjeveru popularniji bijeli, ali da bi bio kačamak postupak mora biti ovakav. U sud, najbolje bakarni ili aluminijumski, nešto širi nego viši, stavi se oljušten brašnjav krompir isječen na kriške u posoljenoj vodi. Kad se krompir dobro skuva i počne raspadati, pregrštima se doda brašno (kukuruzno, pšenično, ječmeno, heljdino pomiješano sa pšeničnim), poravna po površini i onda u njemu nožem ili prevrnutom kašikom izbuše rupe kroz koje će odozdo voda obliti brašno. Nastavi se sa kuvanjem na tihoj vatri bar 45 minuta, da se brašno skuva ili zapari, kako neko reče.
Onda se kačamak tuče, drvenim posebno napravljenim tucnjem. Tucanj se razlikuje od onog koji se koristi za kuvanje kačamaka od kukuruznog brašna bez krompira. Najprije se u manji sud odlije višak skroba, a nije naodmet imati i kipucu vodu u drugom sudicu ukoliko je potrebno da se doda umjesto vode koja je isparila prilikom kuvanja. Dok se tuče, kačamak se tucnjem obrće kroz sud, za šta je potrebno dosta snage, pa nije naodmet prepustiti taj posao muškarcu. Najprije se tuče na vatri, a onda i nakon što se sud skine s nje i to traje dok smjesa ne bude kompaktna i ne lijepi se za prste. Vadi se kašikom u takozvane guke.
14 Komentari
Sortiraj po: