MIlan R.
pre 10 godina
@ odgovor Milanu R.
(moje ime, 7. oktobar 2013 10:58)
To što napisah da su u demokratskom društvu prava većine ograničena pravima manjina nije moja konstrukcija već opšte poznata stvar već isprobana i primenjena u demokratskim društvima ali bez namere da ulazim u raspravu u nedogled: spomenuo si zakone i Ustav. Verovatno ćemo se složiti da se isti moraju poštovati (što ovde nije slučaj) bez obzira na hipotetičko referendumsko opredeljenje građana.
Šta misliš kako bi se građani izjasnili na referendumu na pitanje treba li proterati ili asimilovati recimo Mađare koji žive u Srbiji ili prevesti u Pravoslavlje sve koji nisu u njemu? Ili štagod? Da li to znači da bi tako trebalo i postupiti? Valjda svi uviđamo razliku između odgovorne vlasti i (psihologije) mase. Sprovođenje volje većine koja nije bila ograničena pravima manjina se desilo u nacističkoj Nemačkoj.
Ali (ponavljam) održavanje prajda je prestalo da bude (samo) pitanje prava seksualnih manjina. Mi sada imamo problem nasilja kao sredstva za ostvarenje cilja zahvaljujući neodgovornoj vlasti i autističnoj većini u društvu ili onoj koja ne vidi dalje od tuđeg kreveta. Ovo je tipičan domino efekat. Postali smo divlje društvo u kome je postalo OK prosuti nekom zube zato što ti se može, u kome je svako ko je drugačiji, dakle manjina (nacionalna, verska, seksualna, rasna...) legitimna meta. Ovom društvu je prajd potrebniji više nego što je potreban LGBT osobama.
28 Komentari
Sortiraj po: