čovek od papira
pre 10 godina
Kakva god dželate presuda da zadesi, proći će bolje od svojih žrtava. Ima raznih načina da se skonča, neki su bolji, neki gori, umreti nasilnom smrću sputan u ponižavajućem položaju pokraj đubreta u kom znaš da će tvoje telo završiti nije baš visoko na rang listi mada je u tom ratu bilo i gorih - na primer, umreti u nejakom dobu u plamenu zapaljene kuće, uz svoje rođene koji, očigledno, ne mogu da te slažu kako će sve biti u redu. U ubrzanom postupku naučiš i šta je egzistencijalni strah od smrti i užas bezizlaza i bol vatre i smrt. Zato što si očigledno već kriv što je nekom ludaku poginuo brat u borbi.
Za neke ljude (da li samo) neki drugi ljudi su kao papirne lutke ljudi - nije im ništa poderati ih, spaliti ih, prekopati ih ... na tabake. I onda se neko javi i kaže "da, ali nisu ti naši JEDINI takvi" (kao, to je valjda NORMALNO, eto svako malo pa se negde "desi"?). Ja samo znam da nije bilo normalno kada se desilo mojoj porodici i mom srpskom narodu, a kome je normalno, molio bih ga da da sebe ne zove Srbinom.
4 Komentari
Sortiraj po: