Sudden Twist
pre 11 godina
Danilo Kiš spada u naše najveće pisce bez sumnje. Neke od najboljih stranica koje su napisane na srpskom jeziku pripadaju Kišu. Problem je međutim njegova politička kanonizacija, koja dostiže razmere u kojima se ne može voditi ozbiljan javni razgovor na temu Kiš. Postao je sveta krava tzv. Druge Srbije, koju u ideološkom smislu upravo krase razni zatočenici ideologije. Razne Mikše i Fedjukini su tamo i na neki perverzan način mašu Kišom i što je paradoks postali su njegovi čuvari. Kapičići i Latinke čuvari su Danila Kiša. Štaviše imaju i svoj sajt koji imenom asocira na Kiša. Ono što mene muči u procenjivanju Kiša i npr. "Grobnice..." kao najznačajnijeg i najprovokativnijeg dela nisu jezik ili forma koje funkcionišu savršeno, već hrabrost izbora teme. Nije li u vreme kada je pisana "Grobnica", a to je period titoizma, bilo lagodno pisati o staljinizmu? Koja hrabrost za vreme titoizma je pisati i napadati nacionalizam, naročito srpski? Ako je Solženjicin obradio temu Gulaga, zašto kod Kiša nema Golog otoka? Naravno mnogi kompleksaši u srpskoj kritici su se prepoznali u "Grobnici", međutim, moje pitanje je sledeće: Nije li odveć bilo lako isterati iskompleksirane Srbe koji su u Titovom režimu po potrebi bili kolektivno krivi za imperijalizam i hegemonizam, pa kolektivn krivi za staljinizam, već po potrebi? U čemu je tu bio herc?
41 Komentari
Sortiraj po: