Student, zeleznicar
pre 12 godina
Sem u nekim izuzetnim slučajevima, železnica je državni i partijski neprijatelj.
1. Umesto stručnjaka, postavlja se parijsko rukovodstvo, i održava u samoj firmi sistem diktature neprofiseonlanih politički instruisanih rukovodilaca. U takvim uslovima srednji rukovodioci, koji su obično najsposobniji, imaju prostor da iskažu svoju struku tek toliko da spasavaju koliko se spasti može na železnici. Time partijski zadatak, da drastično propadanje železnice u jednom političkom mandatu bude najmanje vidljivo biva ispunjen.
2. Sa obzirom da malo šta na železnici propada za manje od 30 godina, stranačko-politički neisplativo dugoročno ulaganje se napljuvava preko novina, pljuvačinom po železnicama za nešto za šta je, u stvari, odgovorna država.
3. Politički lobi lokalnih automobilskih monopolista i velikih drumskih špeditera. Sa druge strane, niko ne lobira za železnice, niti iko iole uticajan staje u njihovu odbranu.
4. Država nameće kadrovsku politiku, sa navodnim viškom zaposlenih, a smanjenje zaposlenih ne prati automatizacija procesa koje samo još mi obavljamo ručno, prekvalifikacija itd. Mlađih od 40 godina na železnicama je vrlo malo, te država lišava železnicu pokretačke energije koju nose mladi.
Mnogo toga je država nažao učinila železnicama, a posredno i svim građanima Srbije, te železnica ne igra na pravi način ulogu kičme srpskog izvoza i povezanosti svih regiona u racionalniju i funkcionalniju Srbiju.
7 Komentari
Sortiraj po: