od starceva do panceva 9 km
pre 12 godina
(astrofoizika, 5. decembar 2011 23:17)
"Kad se kaze da je crna rupa toliko i toliko siroka misli se na radijus oko njenog centra. taj radijus, ili precnik ako hoces, opisuje jednu sferu u prostoru. Kad neko telo ili svetlost predje granice te sfere, kaze se da je to telo preslo "konacni horizont" tj. tacku sa koje nema povratka."
Nebuloza!
Zamislimo Suncev sistem, u cijem se centru, umesto Sunca, nalazi crna rupa. Radijus "horizonta dogadjaja" je velicine Sunca, sto je prosecna velicina crnih rupa. Sta bi to zapravo znacilo? Da li bi to znacilo, da sve ono, cak i svetlost, koja bi presla horizont dogadjaja (a to je sfera velicina naseg Sunca, poslo smo pretpostavili da je tolika crna rupa, umesto Sunca), ne bi moglo da iz njega izadje, vec bi bilo uvuceno, a vec na orbiti Merkura, Venere, ili Zemlje, planete, zvezde, ili sama svetlost, kao nozem odseceno, kretalo bi se normalno??? Kako je moguce, da Sunce sa milionima puta manjom masom, na okupu drzi svoj sistem, svojom gravitacijom, a jedno tako mocno telo, kakvo je crna rupa, izvan horizonta dogadjaja slobodno dopusta udaljavanje od sebe? Kako je moguce, da jedno takvo jako gravitaciono polje, nema prelazni perjod u prostoru, u kojem bi na okupu drzalo milione tebeskih tela, na milijarde sv. godina razdaljine od sebe, i polako ih privlaclo sebi, sve brze i brze, do horizonta dogadjaja, kada bi nestajali u beskraju???
Posto toga nema, nego postoji samo "horizont dogadjaja", to nam govori, da u pitanju nije gravitacina sila, mase, nego povlacenje pocepanog prostora univerzuma (koje je nastalo pri "porodjaju" materuje), koje pri tome, povlaci i sve sto se u tom prostoru nalazi/lo! Smirivanje tog rascepljenog prostora, sa sobom ne povlaci svu novonastalu materiju, zarobljenu energiju, vec jedan deo ostaje napolju, koja sada pocinje da dobija svoje, nove zakone fizike, po kojima se ponasa, a i vreme, koje pocinje da tece prvi put. Zbog toga rubove univerzuma shvatamo kao konacne, a iza toga, vidimo maglinu, odnosno prapocetke stvaranja materije i njene organizacije, kroz razlicite sile ... Iz svakog dela kosmosa, koji je (danas) beskonacno isti, moze se videti samo oko 14 milijardi sv. god. u okruzenju gledaoceve tacke, a iza toga, ne mozemo videti nista, jer maretije (svetlosti, koja bi dosla do nas) nije ni bilo! Zbog nemogucnosti, da prividno sirenje univerzuma objasnimo na pravi nacin, izmislili smo njegovu "zakrivljenost", a sve zajedno, tako lebdi ... negde!
Velikog praska definitivno nije bilo, a nategnuta Ajnstajnova "teorija relativnost" i njena "potvrda" kroz rad GPS-a, jednako je decijim objasnjenjima pojava u prirodi, u knjizi - Olovka pise srcem.
20 Komentari
Sortiraj po: