Rizo
pre 12 godina
Tramvaj ga nije udario dok se divio svojoj crkvi, vec na krizanju ulica Girona i Gran Via de les Corts Catalanes, sto je barem 2 km udaljeno od Sagrade Famìlije. Bas sam u nedjelju obisao prvi put u zivotu njegovu predivnu palacu Güell u Ravalu, pri dnu Ramble. Fantazmagoricno vizionarsko djelo! Osim sto je bio genije, imao je ludu srecu da racuna na financijsku podrsku prebogatog katalonskog industrijalca Eusebija Güella, koji mu je dao otvorene ruke i nije intervenirao niti prekrajao njegove nacrte. Ipak, treba reci da mu javnost nije bila sklona, na noz su docekali sve njegove radove, a cak su mu djela nakon njegove smrti pale u nemilost tadasnjih arhitekata, urbanista i investitora koji su ih zamalo srusili!! Gaudí se spasio, ali nisu deseci drugih modernistickih arhitekata jer na stotine modernistickih palaca je tijekom mracnih godina spanjolske diktature nepovratno sruseno ili unakazeno nadogradnjama i prekrajanjima... Zivim u Eixample Dreta, kvartu koji se relativno solidno uspio oduprijeti katastrofalnoj ubranistickoj metli u razdoblju od cca 1950-ih do 1990-ih, ali drugi dijelovi Eixample su nepovratno izgubljeni. Barcelonjani nikada nece oprostiti despotskom gradonacelniku Porciolesu (koji je autokratski vladao Barcelonom skoro 20 godina, izmedu 50-ih i 70-ih) sto je dopustio graditeljskom lobiju da porusi secesijka i klasicisticka remek-djela zbog prejeftine i neodrzive stamblene arhitekture. Dovoljno je pogledati razglednice Barcelone iz 1950-ih, prije Porciolesa, pa da shvatite razmjere urbanisticke katastrofe koja ja je zadesila ovaj grad, koji je unatoc svemu, jos uvijek jedan od najljepsih i najskladnijih u Europi...
9 Komentari
Sortiraj po: