Čovek iz 23. veka
pre 13 godina
@Шумадинац
Samo neki od zemalja koji NEMAJU zvanični jezik:
Velika Britanija
Sjedinjene Američke Države
Australija
Japan
Nemačka
Argentina
Čile
Meksiko
Island
Novi Zeland
...
kao što vidiš sve same banana republike :)
U svakom od ovih zemalja se pretežno govori jedan jezik u komunikaciji sa državnim institucijama, ali nigde na svetu ne piše da to treba da se stavi u zakon a još manje u ustav. Napiši slobodno englezima pismo na bilo kom jeziku, šanse da ga pročitaju i da ti odgovore su isto tako male kao kada pismo napišeš na engleskom. Ne radi se o tome, niko nije rekao da u Engleskoj DE FACTO nije engleski jezik, ili u SAD ili Australiji, ili Japanski DE FACTO jezik u Japanu, itd. ono što sam rekao je da je apsolutno glupo staviti u zakon zvanični jezik (još više u ustav jer ustav treba pre svega da propiše koja prava država ima a posle toga da konstatuje prava građana zemlje, a ne da se bavi himnom, zastavom, jezikom, pismom i sl. stvarima koje su potekle iz naroda koji su spontan proizvod viševekovne interakcije među ljudima itd.
Nema u mojim rečenicama nikakve protivrešnosti, a trebalo je da obratiš pažnju malo više jer nisam rekao da treba da se zakonom odredi neki dijalekt, nego sam baš rekao da bi tako nešto bilo isto tako glupo kao zakonom propisati jezik ili pismo i da nema razloga da stanemo tu već da ako već pravimo gluposti mogli bi recimo da propišemo i dijalekt... a da dodam, eventualno i oblik slova, boju, i sl.
Niti sam rekao da je jezik glupost i beznačajna stvar, jezik je verovatno najbitniji proizvod ljudske interakcije i bez jezika ne bi imali ni društvo ni civilizaciju. Ono što sam rekao da jezik nije ništa posebno (u smislu nacionalnog identiteta) zato sam i naveo da postoje nacije koje imaju različitu kulturu i identitet a dele isti jezik, i da imaš nacije koje su multijezične. I veruj mi dele i kulturu i nacionalni identitet bez obzira što pričaju različitim jezikom.
Istovremeno velika je greška naciju gledati kao monolitnu celinu, jer nije sastoji se od mnogih podgrupa, i veoma različitih pojedinaca, i ponekad su razlike u kulturi i običajima pripadnika iste nacije ali druge podgrupe veća nego razlika između kultura i običaja drugih naroda. Recimo vojvođanski srbi imaju daleko više zajedničkog u kulturi i običajima sa mađarima i rumunima nego sa srbima iz timočke krajine ili bosne.
Sve u svemu ovo nije ni bitno, ono što je bitno što se nešto što je proizvod vekova ljudske interakcije pokušava nametnuti zakonom jer je to volja nekolicine. Jezik potiče iz naroda, ostavite narodu da ga i dalje neguje, menja i koristi u zavisnosti od svojih trenutnih potreba a ne tamo nekih davnih vremena koji su samo onima bitniji od sadašnjosti i budućnosti koji zapravo nemaju ništa kreativnog i vrednog da prilože današnjem ili budućem društvu.
83 Komentari
Sortiraj po: