Kristijan
pre 13 godina
Uvođenje reda je uvek dobrodošlo, samo je kod nas simptomatično da se red uvek uvodi odozdo, nikako da vidim da se prvo malo stvari na vrhu upristoje, pa onda da se krene naniže.
Možemo da raspravljamo o estetici, ali hajde onda da malo šire tretiramo taj termin. Koliko estetike ima u našim životima u ovoj zemlji? Da li je posebno lepo to što po stanovima koji su po meri jedne porodice žive 3 generacije? Da li je to uvek baš izbor tih ljudi koji tako žive? I da li onda njima zaista ostaje drugo mesto za sušenje veša osim na terasi? Realno, kad sada zamislite životni prostor većine vaših poznanika, da li vidite kod njih dovoljno mesta za mašinu za sušenje veša ili makar nekakav prostor u kome u zatvorenom može da se prostire veš? Konačno, koliko ljudi znate koji mogu bez ikakvog naprezanja sutra da odu da kupe mašinu za sušenje veša?O kojim mi to standardima pričamo? Da li oni koji donose zakone uopšte ikad uzimaju u obzir realno stanje stvari, da li znaju kako ljudi ovde žive i kako jedva krpe kraj s krajem?
I vešernice... Kakva je to bajka? Za to sam poslednji put čuo pre 20 godina, a sećam se da je i tada to uvek bila prostorija koja je suviše mala da pokrije potrebe svih stanara, i čak i tada je postojao problem krađe. Mi danas imamo situaciju da automobil koji duže vreme stoji na parkingu očas posla ostane bez točkova - pa je pokupiti komad garderobe iz vešernice kud i kamo jednostavnije. A sve i da to stavimo na stranu - odavno je neki stanar koji ima kuma ovde, poznanika onde, vezu u ovoj organizaciji i familiju u onoj stranci vešernicu prisvojio za sopstvene potrebe. To je naša realnost. Lopovluk. Pa neko prisvoji tuđe farmerke i gaće, a neko prisvoji celu vešernicu za magacin ili šta već drugo.
Onaj ko hoće da uvodi red, mora pre svega da stvori neke uslove. Red se uvodi redom - prvo da se svaka prostorija u zgradi koja ima određenu namenu obavezno vrati u prvobitno stanje i osposobi da može da se koristi za ono za šta je pravljena, i da se to ne ostavlja stanarima da sami biju bitku, nego da postoji i neka institucija koja je za to zainteresovana, dakle da se krene s vrha. Uvek riba od glave smrdi.
Najlakše je da se razrežu kazne. Najlakše je da se drekne: "Daj!" Lepo je ponekad i da se nešto nekome pruži.
261 Komentari
Sortiraj po: