Subota, 02.04.2011.

12:28

Tuševljaković: Mjevil, Balard, "Misfits", "Promise"

Izvor: B92

Tuševljakoviæ: Mjevil, Balard, "Misfits", "Promise" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

12 Komentari

Sortiraj po:

Nemanja

pre 13 godina

Ma oko Losta se jednostavno ne slažemo po nekoliko stvari - sa jedne strane, mislim da nikada nije ispunio ta visoka očekivanja koje je postavio, a sa druge smatram da je i to žešći opšteprihvaćeni mejnstrim, čak mnogo više od Dextera - a time ne mislim ništa loše, mnoge meni omiljene serije poput My name is Earl, House i Deadwood su čist mejnstrim. Ali složići se s tobom da je, za razliku od Dekstera i gorepomenutih, Lost od samog početka znao kuda želi da stigne, dok mnoge od gorepomenutih bauljaju i već neko vreme mlate (ili su mlatile) praznu slamu, da bi se na kraju završile zato što im padne gledanost, a ne zato što su ispričale priču do kraja.
By the way, ako ti se sviđa Torchwood, od srca preporučujem Dr Who, ako slučajno već nisi pogledao - meni je apsolutno božanstvena.
Pozdrav!

anarhitekta

pre 13 godina

Nemanja
Lost je ambiciozno zamisljen da u startu traje makar 4 sezone. Previse je kompleksan da bi ludilo pocelo u prvih dvadesetak epizoda. Zamisli da gledas film od 90 minuta i da te prvih desetak minuta smara...zar ne bi dao sansu tom filmu makar jos narednih deset minuta, pa da vidis kako se radnja razvija?
Ja sam Lost dao sansu i serija mi je fantasticna. Mogao sam navesti i opsteprihvacene serije od Dr.House preko Californication do Dextera, kako bih oportuno izbjegao lose kritike na moj komentar, ali nisam htio da ih navedem jer se za takve serije podrazumijeva da ih svi gotive.

Sto se Nikite tice, mozda si me lose shvatio - ja sam samo rekao da postoje die hard fanovi, a nisam naveo seriju kao parametar kvaliteta. Ako bih ilustrovao kvalitetnu seriju primjerom, onda bi to sigurno bila "Prisoner" iz 1967 http://www.imdb.com/title/tt0061287/ , jedna od rijetkih serija gdje se ja i IMDB slazemo u ocjeni :)

A Misfits nisu losi, cak bih mogao uputiti istu zamjerku kao za Lost - prvih par epizoda je skroz bezveze.Nakon toga scenario se poboljsava uvodjenjem elementa "povratka iz buducnosti" , mada i dalje ostaje zamjerka nedovoljnog rada na karakteru likova jer su previse stereotipni, nema nadogradnje.

Inace, trenutno gledam Torchwood i ne trazim u njemu nikakav intelektualni izazov, ali mogu reci da je serija jako zabavna. Jeste jedna od onih za "mozak na pashu", ali svima nam ponekad to treba u svakoj sferi, ne smao u kinematografiji, zar ne?

Nemanja

pre 13 godina

Pa oko Lost-a se ne možemo složiti, jer čak i da si u pravu za kasniji kvalitet, ne razumem kako neko može da trpi 2 sezone brlje samo zato što je uvod u nešto dobro. A novu 'Nikitu' nisam ni gledao, nego se bunim zbog toga što mrtav ozbiljan govoriš o 'die hard' fanovima budalaštine poput 'La Femme Nikita' serije i koristiš to kao neki reper kvaliteta. Ako je nova 'Nikita' LOŠIJA od toga, onda je bolje da se držimo 'Misfitsa'.

anarhitekta

pre 13 godina

@nemanja
procitaj opet - samo sam KONSTATOVAO da sam gledao Nikitu i True Blood...nisam nista afirmativno rekao o njima :)

Dok, sto se tice Lost....eh, majku mi psuj, JJ Abramsa mi ne diraj :) Vjerovatno te odavno smorila prva ili druga sezona koja je u stvari samo intro za sve ostalo, pa dalje nisi ni gledao. Ja sam izdrzao i zato mi je Lost prejak. Jedina mrlja JJ-a je Fringe...za sad

Nemanja

pre 13 godina

@anarhitekta
S uživanjem sam čitao tvoj komentar sve dok nisam stigao do serija i raznih True Blood, Lost i najtragičnije - Nikite. No dobro, od nečega mora da se počne

anarhitekta

pre 13 godina

Čajna Mjevil je napisao stvarno fantastičnu "Stanca Perdido" knjigu. "Grad i grad" još nisam čitao, ali hvala na preporuci.
Džejms Grejem Balard mi nit' smrdi nit' miriše. Ima hiljadu pisaca njegovog kvaliteta i slične tematike. Pročitao Concrete island i Daz of creation čini mi se...naravno i najpoznatiju po kojoj je Spilberg snimio film. Lično mi ne leži previše ali ne bežim od čitanja njegovih djela iako uvijek imam nešto bolje za čitanje :) Domaće priče takođe nisam čitao. Kad se spomene srpski horor, neizostavna tri imena su Goran Skrobonja, Boban Knežević (ok, više za SF) i Ognjanović, s tim što potonjeg najviše cijenim. Skrobonja me jednostavno nije impresionirao svojim pripovjedačkim darom u Nakotu, kao ni u ovom posljednjem romanu, dok je kao prevodilac fantastičan. No, svakako ću pročitati obe knjige koje su navedene, iako u ovom članku to malo smrdi na samopromociju, budući da u obe knjige sa svojim pričama učestvuje upravo autor ovog članka.

Što se "Misfits" tiče, moram da ispravim ' postoje dvije sezone, ukupno 13 a ne 6 epizoda. I pored overhajpovane ocjene na IMDB nešto mi tu nije leglo. Jedina dobra epizoda, koliko se sjećam je bila direktan omaž Danu Mrmota )ili za mlađe puno boljem primjeru "Trči Lola trči) iz prve sezone. Sve drugo je loše - kamera i scenario pogotovo, jer izuzev onog malog crnca koji može da vrati vrijeme, nijedan od likova nema karakter, jednostavno kad ih vidiš drugi put u kadru, znaš za koju su stereotipnu ulogu namjenjeni. Kad hoću da preporučim neku noviju seriju o UK tinejdžerima, onda spomenem "Skins", koliko god da su išli preko MTV, serija zaslužuje sve pohvale, samim scenarističkim ulaskom na prazan prostor koji tako prazan zjapi još od monumentalnih "Kids" iz 1995 a koji je donekle u UK kinematografiji mlako nadomjestilo par filmova čiji je predvodnik bio "Kidadulthood" kao i njegov lošiji nastavak.

Splice pogledao pola i zaspao. Sorry.
Bruce Springsteen je sa godinama sve manje američki macho man a sve više lafčina poput Joe Strummera, iako mi i dalje nije među omiljenim izvođačima.
Klaxons malo overhajpovani, ništa posebno ali mogu da shvatim pomamu za njima.
Dredg nisu baš toliko malo poznati. Lično ih ne volim jer gravitiraju na razmeđi "(pseudo)intelektualnog popa" Coldplay, urbanog retro trenda koji u sebi ima nešto privlačno divlje (Kings of Leon. Voljeli ih ili ne, Only by the Night iz 2008 je antologijski) i Muse atmosfere, Problem je što sve to rade nekako isfabrikovano i nevješto. Nije da nemaju dobrih pjesama, no meni se zgadi sav taj kliše kratkokosih američkih rokera koji "roštiljaju" po gitari (većinom telekasterima) trzajima iz ramena i onih "oh oh yeah, right" poštapalica u predrefrenu.
Protest the Hero - imaju nešto zanimljivo u sebi, mada ih ne bih baš nazvao super klincima. U moru današnjih wanna be (nu)metal bendova, svakako su na vrhu, ali to je samo zato jer im je konkurencija nikakva.
Opeth su opasni, tu se slažemo.


E sad moje preporuke :)

Chain and the gang imaju solidan novi album. Osim njih u plejeru vrtim ovih dana Dub Kweli i Mos Dub..u stvari sve u šta je prste upleo Max Tannone. Radiohead novi mi je previše Thom Yorke solo. Novi Streets nije na nivou starih ali vrijedi preslušati. Novi Foo Fighters jos nije dosao na red, ali reakcije prijatelja su pozitivne. Novi Strokes tralala, ništa posebno, ali opuštajuće.

Knjige - trenutno sam navučen na Neala Stephensona čiji je Snowcrash epohalan!!! Upravo dovršavam Quicksilver pa rpelazim na confusion. Osim toga, u posljednje vrijeme me oduševio stari Dickov roman "Ubik". Žena me tjera da pročitam Karlosa Ruiza Safona, moraću :)

Stripovi - nije me odavno neki serijal toliko pomjerio s mjesta koliko su to u svoje vrijeme uradili Preacher ili fantastični Transmetropolitan. Ne zaostaju mnogo ni 100 bullets a ni Y the last man. Dylan Dog je van konkurencije, naravno, sa naglaskom na prve brojeve koje je Sclavi pisao. Možda u poslednjih par godina serijal The Boys je vrijedan pažnje.

Filmovi....hmmm, nisam nešto gledao u poslednje vrijeme. Ništa od nove godine vrijedno pažnje nisma gledao, zato što sma se konačno bacio na True Blood, a logično za njim i Vampire Diaries, koji baš i nije toliko loš koliko ga ponižavaju u nekim recenzijama. Dalje, odgledao sam ponovo kompletan Firefly, onu jednu fantastičnu sezonu SF kaubojštine, ko nije, toplo preporučujem. Nova Nikita nije preporučljiva za die hard fanove La Femme nikita serijala jer predstavlja razočaranje. Ipak svima koji mooožda slučajno nisu, preporučujem da odgledaju LOST a i prve dvije sezone Heroes, dalje je teško s###nje.

Eto to bi bilo to za sad...

sloba228

pre 13 godina

@Tina
Kod nas je jako živa ta zabluda da je žanrovska literatura nešto niže od tzv „ozbiljne“; zapravo, situacija je ista: sjajnih, prosečnih i loših knjiga ima i u žanru, i kod tzv „ozbiljnih“ pisaca.
Zaista dobra SF knjiga obradjuje vreme današnje i ljude kakvi su danas, jedino što ih umotava u futurističko ruho (koje onda odbije neke ljude koji kažu da je to nerealno :D ) A zatim, želja da knjiga bude zabavna ja potpuno normalna i dozvoljena, a mnogi „ozbiljni“ pisci imaju velikih problema baš sa tim.
Kao neko ko čita i piše fantastiku, mogu samo da pozdravim forsiranje domaćih žanrovskih pisaca i gledam da pročitam sve što izađe na tom polju, a ovu priliku bih iskoristio da „poguram“ Iliju Bakića („Bagra diše“) i Živojina Jakšića („Severnjak“)

Tina

pre 13 godina

Ko gura ovog klinca i zasto? Valjda je za B92 lakse da promovise mlade pisce b literature i naucne fantastike nego ozbiljne pisce koji ne zive u Holivud scenarijima i tesko se odredjuju prema savremenoj realnosti, bedi, nacionalizmu, besmislu zivota u geto-u. Ovako tu i tamo neki nerealni zaplet, nista to nije realno a sve je cool, pa je za svaciju razbibrigu ... U to ime, zivela B literatura ... A opet, neko gura ovog klinca ... A ko?

grozny

pre 13 godina

Kakvo iznenađenje da naletim na ime Čajne Mjevila u subotu popodne na domaćem webu... Čitao sam "Stanicu Perdido" pre nekoliko godina, fantastičan roman! Bravo za preporuku!

Tina

pre 13 godina

Ko gura ovog klinca i zasto? Valjda je za B92 lakse da promovise mlade pisce b literature i naucne fantastike nego ozbiljne pisce koji ne zive u Holivud scenarijima i tesko se odredjuju prema savremenoj realnosti, bedi, nacionalizmu, besmislu zivota u geto-u. Ovako tu i tamo neki nerealni zaplet, nista to nije realno a sve je cool, pa je za svaciju razbibrigu ... U to ime, zivela B literatura ... A opet, neko gura ovog klinca ... A ko?

Nemanja

pre 13 godina

@anarhitekta
S uživanjem sam čitao tvoj komentar sve dok nisam stigao do serija i raznih True Blood, Lost i najtragičnije - Nikite. No dobro, od nečega mora da se počne

anarhitekta

pre 13 godina

Čajna Mjevil je napisao stvarno fantastičnu "Stanca Perdido" knjigu. "Grad i grad" još nisam čitao, ali hvala na preporuci.
Džejms Grejem Balard mi nit' smrdi nit' miriše. Ima hiljadu pisaca njegovog kvaliteta i slične tematike. Pročitao Concrete island i Daz of creation čini mi se...naravno i najpoznatiju po kojoj je Spilberg snimio film. Lično mi ne leži previše ali ne bežim od čitanja njegovih djela iako uvijek imam nešto bolje za čitanje :) Domaće priče takođe nisam čitao. Kad se spomene srpski horor, neizostavna tri imena su Goran Skrobonja, Boban Knežević (ok, više za SF) i Ognjanović, s tim što potonjeg najviše cijenim. Skrobonja me jednostavno nije impresionirao svojim pripovjedačkim darom u Nakotu, kao ni u ovom posljednjem romanu, dok je kao prevodilac fantastičan. No, svakako ću pročitati obe knjige koje su navedene, iako u ovom članku to malo smrdi na samopromociju, budući da u obe knjige sa svojim pričama učestvuje upravo autor ovog članka.

Što se "Misfits" tiče, moram da ispravim ' postoje dvije sezone, ukupno 13 a ne 6 epizoda. I pored overhajpovane ocjene na IMDB nešto mi tu nije leglo. Jedina dobra epizoda, koliko se sjećam je bila direktan omaž Danu Mrmota )ili za mlađe puno boljem primjeru "Trči Lola trči) iz prve sezone. Sve drugo je loše - kamera i scenario pogotovo, jer izuzev onog malog crnca koji može da vrati vrijeme, nijedan od likova nema karakter, jednostavno kad ih vidiš drugi put u kadru, znaš za koju su stereotipnu ulogu namjenjeni. Kad hoću da preporučim neku noviju seriju o UK tinejdžerima, onda spomenem "Skins", koliko god da su išli preko MTV, serija zaslužuje sve pohvale, samim scenarističkim ulaskom na prazan prostor koji tako prazan zjapi još od monumentalnih "Kids" iz 1995 a koji je donekle u UK kinematografiji mlako nadomjestilo par filmova čiji je predvodnik bio "Kidadulthood" kao i njegov lošiji nastavak.

Splice pogledao pola i zaspao. Sorry.
Bruce Springsteen je sa godinama sve manje američki macho man a sve više lafčina poput Joe Strummera, iako mi i dalje nije među omiljenim izvođačima.
Klaxons malo overhajpovani, ništa posebno ali mogu da shvatim pomamu za njima.
Dredg nisu baš toliko malo poznati. Lično ih ne volim jer gravitiraju na razmeđi "(pseudo)intelektualnog popa" Coldplay, urbanog retro trenda koji u sebi ima nešto privlačno divlje (Kings of Leon. Voljeli ih ili ne, Only by the Night iz 2008 je antologijski) i Muse atmosfere, Problem je što sve to rade nekako isfabrikovano i nevješto. Nije da nemaju dobrih pjesama, no meni se zgadi sav taj kliše kratkokosih američkih rokera koji "roštiljaju" po gitari (većinom telekasterima) trzajima iz ramena i onih "oh oh yeah, right" poštapalica u predrefrenu.
Protest the Hero - imaju nešto zanimljivo u sebi, mada ih ne bih baš nazvao super klincima. U moru današnjih wanna be (nu)metal bendova, svakako su na vrhu, ali to je samo zato jer im je konkurencija nikakva.
Opeth su opasni, tu se slažemo.


E sad moje preporuke :)

Chain and the gang imaju solidan novi album. Osim njih u plejeru vrtim ovih dana Dub Kweli i Mos Dub..u stvari sve u šta je prste upleo Max Tannone. Radiohead novi mi je previše Thom Yorke solo. Novi Streets nije na nivou starih ali vrijedi preslušati. Novi Foo Fighters jos nije dosao na red, ali reakcije prijatelja su pozitivne. Novi Strokes tralala, ništa posebno, ali opuštajuće.

Knjige - trenutno sam navučen na Neala Stephensona čiji je Snowcrash epohalan!!! Upravo dovršavam Quicksilver pa rpelazim na confusion. Osim toga, u posljednje vrijeme me oduševio stari Dickov roman "Ubik". Žena me tjera da pročitam Karlosa Ruiza Safona, moraću :)

Stripovi - nije me odavno neki serijal toliko pomjerio s mjesta koliko su to u svoje vrijeme uradili Preacher ili fantastični Transmetropolitan. Ne zaostaju mnogo ni 100 bullets a ni Y the last man. Dylan Dog je van konkurencije, naravno, sa naglaskom na prve brojeve koje je Sclavi pisao. Možda u poslednjih par godina serijal The Boys je vrijedan pažnje.

Filmovi....hmmm, nisam nešto gledao u poslednje vrijeme. Ništa od nove godine vrijedno pažnje nisma gledao, zato što sma se konačno bacio na True Blood, a logično za njim i Vampire Diaries, koji baš i nije toliko loš koliko ga ponižavaju u nekim recenzijama. Dalje, odgledao sam ponovo kompletan Firefly, onu jednu fantastičnu sezonu SF kaubojštine, ko nije, toplo preporučujem. Nova Nikita nije preporučljiva za die hard fanove La Femme nikita serijala jer predstavlja razočaranje. Ipak svima koji mooožda slučajno nisu, preporučujem da odgledaju LOST a i prve dvije sezone Heroes, dalje je teško s###nje.

Eto to bi bilo to za sad...

Nemanja

pre 13 godina

Pa oko Lost-a se ne možemo složiti, jer čak i da si u pravu za kasniji kvalitet, ne razumem kako neko može da trpi 2 sezone brlje samo zato što je uvod u nešto dobro. A novu 'Nikitu' nisam ni gledao, nego se bunim zbog toga što mrtav ozbiljan govoriš o 'die hard' fanovima budalaštine poput 'La Femme Nikita' serije i koristiš to kao neki reper kvaliteta. Ako je nova 'Nikita' LOŠIJA od toga, onda je bolje da se držimo 'Misfitsa'.

sloba228

pre 13 godina

@Tina
Kod nas je jako živa ta zabluda da je žanrovska literatura nešto niže od tzv „ozbiljne“; zapravo, situacija je ista: sjajnih, prosečnih i loših knjiga ima i u žanru, i kod tzv „ozbiljnih“ pisaca.
Zaista dobra SF knjiga obradjuje vreme današnje i ljude kakvi su danas, jedino što ih umotava u futurističko ruho (koje onda odbije neke ljude koji kažu da je to nerealno :D ) A zatim, želja da knjiga bude zabavna ja potpuno normalna i dozvoljena, a mnogi „ozbiljni“ pisci imaju velikih problema baš sa tim.
Kao neko ko čita i piše fantastiku, mogu samo da pozdravim forsiranje domaćih žanrovskih pisaca i gledam da pročitam sve što izađe na tom polju, a ovu priliku bih iskoristio da „poguram“ Iliju Bakića („Bagra diše“) i Živojina Jakšića („Severnjak“)

anarhitekta

pre 13 godina

Nemanja
Lost je ambiciozno zamisljen da u startu traje makar 4 sezone. Previse je kompleksan da bi ludilo pocelo u prvih dvadesetak epizoda. Zamisli da gledas film od 90 minuta i da te prvih desetak minuta smara...zar ne bi dao sansu tom filmu makar jos narednih deset minuta, pa da vidis kako se radnja razvija?
Ja sam Lost dao sansu i serija mi je fantasticna. Mogao sam navesti i opsteprihvacene serije od Dr.House preko Californication do Dextera, kako bih oportuno izbjegao lose kritike na moj komentar, ali nisam htio da ih navedem jer se za takve serije podrazumijeva da ih svi gotive.

Sto se Nikite tice, mozda si me lose shvatio - ja sam samo rekao da postoje die hard fanovi, a nisam naveo seriju kao parametar kvaliteta. Ako bih ilustrovao kvalitetnu seriju primjerom, onda bi to sigurno bila "Prisoner" iz 1967 http://www.imdb.com/title/tt0061287/ , jedna od rijetkih serija gdje se ja i IMDB slazemo u ocjeni :)

A Misfits nisu losi, cak bih mogao uputiti istu zamjerku kao za Lost - prvih par epizoda je skroz bezveze.Nakon toga scenario se poboljsava uvodjenjem elementa "povratka iz buducnosti" , mada i dalje ostaje zamjerka nedovoljnog rada na karakteru likova jer su previse stereotipni, nema nadogradnje.

Inace, trenutno gledam Torchwood i ne trazim u njemu nikakav intelektualni izazov, ali mogu reci da je serija jako zabavna. Jeste jedna od onih za "mozak na pashu", ali svima nam ponekad to treba u svakoj sferi, ne smao u kinematografiji, zar ne?

Nemanja

pre 13 godina

Ma oko Losta se jednostavno ne slažemo po nekoliko stvari - sa jedne strane, mislim da nikada nije ispunio ta visoka očekivanja koje je postavio, a sa druge smatram da je i to žešći opšteprihvaćeni mejnstrim, čak mnogo više od Dextera - a time ne mislim ništa loše, mnoge meni omiljene serije poput My name is Earl, House i Deadwood su čist mejnstrim. Ali složići se s tobom da je, za razliku od Dekstera i gorepomenutih, Lost od samog početka znao kuda želi da stigne, dok mnoge od gorepomenutih bauljaju i već neko vreme mlate (ili su mlatile) praznu slamu, da bi se na kraju završile zato što im padne gledanost, a ne zato što su ispričale priču do kraja.
By the way, ako ti se sviđa Torchwood, od srca preporučujem Dr Who, ako slučajno već nisi pogledao - meni je apsolutno božanstvena.
Pozdrav!

grozny

pre 13 godina

Kakvo iznenađenje da naletim na ime Čajne Mjevila u subotu popodne na domaćem webu... Čitao sam "Stanicu Perdido" pre nekoliko godina, fantastičan roman! Bravo za preporuku!

anarhitekta

pre 13 godina

@nemanja
procitaj opet - samo sam KONSTATOVAO da sam gledao Nikitu i True Blood...nisam nista afirmativno rekao o njima :)

Dok, sto se tice Lost....eh, majku mi psuj, JJ Abramsa mi ne diraj :) Vjerovatno te odavno smorila prva ili druga sezona koja je u stvari samo intro za sve ostalo, pa dalje nisi ni gledao. Ja sam izdrzao i zato mi je Lost prejak. Jedina mrlja JJ-a je Fringe...za sad

Tina

pre 13 godina

Ko gura ovog klinca i zasto? Valjda je za B92 lakse da promovise mlade pisce b literature i naucne fantastike nego ozbiljne pisce koji ne zive u Holivud scenarijima i tesko se odredjuju prema savremenoj realnosti, bedi, nacionalizmu, besmislu zivota u geto-u. Ovako tu i tamo neki nerealni zaplet, nista to nije realno a sve je cool, pa je za svaciju razbibrigu ... U to ime, zivela B literatura ... A opet, neko gura ovog klinca ... A ko?

anarhitekta

pre 13 godina

Čajna Mjevil je napisao stvarno fantastičnu "Stanca Perdido" knjigu. "Grad i grad" još nisam čitao, ali hvala na preporuci.
Džejms Grejem Balard mi nit' smrdi nit' miriše. Ima hiljadu pisaca njegovog kvaliteta i slične tematike. Pročitao Concrete island i Daz of creation čini mi se...naravno i najpoznatiju po kojoj je Spilberg snimio film. Lično mi ne leži previše ali ne bežim od čitanja njegovih djela iako uvijek imam nešto bolje za čitanje :) Domaće priče takođe nisam čitao. Kad se spomene srpski horor, neizostavna tri imena su Goran Skrobonja, Boban Knežević (ok, više za SF) i Ognjanović, s tim što potonjeg najviše cijenim. Skrobonja me jednostavno nije impresionirao svojim pripovjedačkim darom u Nakotu, kao ni u ovom posljednjem romanu, dok je kao prevodilac fantastičan. No, svakako ću pročitati obe knjige koje su navedene, iako u ovom članku to malo smrdi na samopromociju, budući da u obe knjige sa svojim pričama učestvuje upravo autor ovog članka.

Što se "Misfits" tiče, moram da ispravim ' postoje dvije sezone, ukupno 13 a ne 6 epizoda. I pored overhajpovane ocjene na IMDB nešto mi tu nije leglo. Jedina dobra epizoda, koliko se sjećam je bila direktan omaž Danu Mrmota )ili za mlađe puno boljem primjeru "Trči Lola trči) iz prve sezone. Sve drugo je loše - kamera i scenario pogotovo, jer izuzev onog malog crnca koji može da vrati vrijeme, nijedan od likova nema karakter, jednostavno kad ih vidiš drugi put u kadru, znaš za koju su stereotipnu ulogu namjenjeni. Kad hoću da preporučim neku noviju seriju o UK tinejdžerima, onda spomenem "Skins", koliko god da su išli preko MTV, serija zaslužuje sve pohvale, samim scenarističkim ulaskom na prazan prostor koji tako prazan zjapi još od monumentalnih "Kids" iz 1995 a koji je donekle u UK kinematografiji mlako nadomjestilo par filmova čiji je predvodnik bio "Kidadulthood" kao i njegov lošiji nastavak.

Splice pogledao pola i zaspao. Sorry.
Bruce Springsteen je sa godinama sve manje američki macho man a sve više lafčina poput Joe Strummera, iako mi i dalje nije među omiljenim izvođačima.
Klaxons malo overhajpovani, ništa posebno ali mogu da shvatim pomamu za njima.
Dredg nisu baš toliko malo poznati. Lično ih ne volim jer gravitiraju na razmeđi "(pseudo)intelektualnog popa" Coldplay, urbanog retro trenda koji u sebi ima nešto privlačno divlje (Kings of Leon. Voljeli ih ili ne, Only by the Night iz 2008 je antologijski) i Muse atmosfere, Problem je što sve to rade nekako isfabrikovano i nevješto. Nije da nemaju dobrih pjesama, no meni se zgadi sav taj kliše kratkokosih američkih rokera koji "roštiljaju" po gitari (većinom telekasterima) trzajima iz ramena i onih "oh oh yeah, right" poštapalica u predrefrenu.
Protest the Hero - imaju nešto zanimljivo u sebi, mada ih ne bih baš nazvao super klincima. U moru današnjih wanna be (nu)metal bendova, svakako su na vrhu, ali to je samo zato jer im je konkurencija nikakva.
Opeth su opasni, tu se slažemo.


E sad moje preporuke :)

Chain and the gang imaju solidan novi album. Osim njih u plejeru vrtim ovih dana Dub Kweli i Mos Dub..u stvari sve u šta je prste upleo Max Tannone. Radiohead novi mi je previše Thom Yorke solo. Novi Streets nije na nivou starih ali vrijedi preslušati. Novi Foo Fighters jos nije dosao na red, ali reakcije prijatelja su pozitivne. Novi Strokes tralala, ništa posebno, ali opuštajuće.

Knjige - trenutno sam navučen na Neala Stephensona čiji je Snowcrash epohalan!!! Upravo dovršavam Quicksilver pa rpelazim na confusion. Osim toga, u posljednje vrijeme me oduševio stari Dickov roman "Ubik". Žena me tjera da pročitam Karlosa Ruiza Safona, moraću :)

Stripovi - nije me odavno neki serijal toliko pomjerio s mjesta koliko su to u svoje vrijeme uradili Preacher ili fantastični Transmetropolitan. Ne zaostaju mnogo ni 100 bullets a ni Y the last man. Dylan Dog je van konkurencije, naravno, sa naglaskom na prve brojeve koje je Sclavi pisao. Možda u poslednjih par godina serijal The Boys je vrijedan pažnje.

Filmovi....hmmm, nisam nešto gledao u poslednje vrijeme. Ništa od nove godine vrijedno pažnje nisma gledao, zato što sma se konačno bacio na True Blood, a logično za njim i Vampire Diaries, koji baš i nije toliko loš koliko ga ponižavaju u nekim recenzijama. Dalje, odgledao sam ponovo kompletan Firefly, onu jednu fantastičnu sezonu SF kaubojštine, ko nije, toplo preporučujem. Nova Nikita nije preporučljiva za die hard fanove La Femme nikita serijala jer predstavlja razočaranje. Ipak svima koji mooožda slučajno nisu, preporučujem da odgledaju LOST a i prve dvije sezone Heroes, dalje je teško s###nje.

Eto to bi bilo to za sad...

Nemanja

pre 13 godina

@anarhitekta
S uživanjem sam čitao tvoj komentar sve dok nisam stigao do serija i raznih True Blood, Lost i najtragičnije - Nikite. No dobro, od nečega mora da se počne

Nemanja

pre 13 godina

Pa oko Lost-a se ne možemo složiti, jer čak i da si u pravu za kasniji kvalitet, ne razumem kako neko može da trpi 2 sezone brlje samo zato što je uvod u nešto dobro. A novu 'Nikitu' nisam ni gledao, nego se bunim zbog toga što mrtav ozbiljan govoriš o 'die hard' fanovima budalaštine poput 'La Femme Nikita' serije i koristiš to kao neki reper kvaliteta. Ako je nova 'Nikita' LOŠIJA od toga, onda je bolje da se držimo 'Misfitsa'.

grozny

pre 13 godina

Kakvo iznenađenje da naletim na ime Čajne Mjevila u subotu popodne na domaćem webu... Čitao sam "Stanicu Perdido" pre nekoliko godina, fantastičan roman! Bravo za preporuku!

sloba228

pre 13 godina

@Tina
Kod nas je jako živa ta zabluda da je žanrovska literatura nešto niže od tzv „ozbiljne“; zapravo, situacija je ista: sjajnih, prosečnih i loših knjiga ima i u žanru, i kod tzv „ozbiljnih“ pisaca.
Zaista dobra SF knjiga obradjuje vreme današnje i ljude kakvi su danas, jedino što ih umotava u futurističko ruho (koje onda odbije neke ljude koji kažu da je to nerealno :D ) A zatim, želja da knjiga bude zabavna ja potpuno normalna i dozvoljena, a mnogi „ozbiljni“ pisci imaju velikih problema baš sa tim.
Kao neko ko čita i piše fantastiku, mogu samo da pozdravim forsiranje domaćih žanrovskih pisaca i gledam da pročitam sve što izađe na tom polju, a ovu priliku bih iskoristio da „poguram“ Iliju Bakića („Bagra diše“) i Živojina Jakšića („Severnjak“)

anarhitekta

pre 13 godina

@nemanja
procitaj opet - samo sam KONSTATOVAO da sam gledao Nikitu i True Blood...nisam nista afirmativno rekao o njima :)

Dok, sto se tice Lost....eh, majku mi psuj, JJ Abramsa mi ne diraj :) Vjerovatno te odavno smorila prva ili druga sezona koja je u stvari samo intro za sve ostalo, pa dalje nisi ni gledao. Ja sam izdrzao i zato mi je Lost prejak. Jedina mrlja JJ-a je Fringe...za sad

anarhitekta

pre 13 godina

Nemanja
Lost je ambiciozno zamisljen da u startu traje makar 4 sezone. Previse je kompleksan da bi ludilo pocelo u prvih dvadesetak epizoda. Zamisli da gledas film od 90 minuta i da te prvih desetak minuta smara...zar ne bi dao sansu tom filmu makar jos narednih deset minuta, pa da vidis kako se radnja razvija?
Ja sam Lost dao sansu i serija mi je fantasticna. Mogao sam navesti i opsteprihvacene serije od Dr.House preko Californication do Dextera, kako bih oportuno izbjegao lose kritike na moj komentar, ali nisam htio da ih navedem jer se za takve serije podrazumijeva da ih svi gotive.

Sto se Nikite tice, mozda si me lose shvatio - ja sam samo rekao da postoje die hard fanovi, a nisam naveo seriju kao parametar kvaliteta. Ako bih ilustrovao kvalitetnu seriju primjerom, onda bi to sigurno bila "Prisoner" iz 1967 http://www.imdb.com/title/tt0061287/ , jedna od rijetkih serija gdje se ja i IMDB slazemo u ocjeni :)

A Misfits nisu losi, cak bih mogao uputiti istu zamjerku kao za Lost - prvih par epizoda je skroz bezveze.Nakon toga scenario se poboljsava uvodjenjem elementa "povratka iz buducnosti" , mada i dalje ostaje zamjerka nedovoljnog rada na karakteru likova jer su previse stereotipni, nema nadogradnje.

Inace, trenutno gledam Torchwood i ne trazim u njemu nikakav intelektualni izazov, ali mogu reci da je serija jako zabavna. Jeste jedna od onih za "mozak na pashu", ali svima nam ponekad to treba u svakoj sferi, ne smao u kinematografiji, zar ne?

Nemanja

pre 13 godina

Ma oko Losta se jednostavno ne slažemo po nekoliko stvari - sa jedne strane, mislim da nikada nije ispunio ta visoka očekivanja koje je postavio, a sa druge smatram da je i to žešći opšteprihvaćeni mejnstrim, čak mnogo više od Dextera - a time ne mislim ništa loše, mnoge meni omiljene serije poput My name is Earl, House i Deadwood su čist mejnstrim. Ali složići se s tobom da je, za razliku od Dekstera i gorepomenutih, Lost od samog početka znao kuda želi da stigne, dok mnoge od gorepomenutih bauljaju i već neko vreme mlate (ili su mlatile) praznu slamu, da bi se na kraju završile zato što im padne gledanost, a ne zato što su ispričale priču do kraja.
By the way, ako ti se sviđa Torchwood, od srca preporučujem Dr Who, ako slučajno već nisi pogledao - meni je apsolutno božanstvena.
Pozdrav!