Arandjelovčanka
pre 13 godina
U Narodnom muzeju u Arandjelovcu je sinoć otvorena izložba "Nadežda i savremenici". Pre dve nedelje je otvorena stalna postavka "Milenijumi" (mada stalne postavke nije bilo godinama). U januaru je otvorena "Retrospektivna izložba savremene umetničke keramike", koja još uvek traje. U decembru je održana izložba "Biseri srpske fotografije". Krajem aprila se otvara izložba crteža i grafika Ljube Ivanovića.
Zašto sve ovo pišem? Zato što nije Beograd cela Srbija. I u unutrašnjosti žive konzumenti kulture, gladni lepih dogadjaja. Muzejska publika možda jeste malo posustala. Krivica (ili odgovornost) je do mnogih - države, muzejskih radnika, prosvete, ali i u svakom od nas pojedinačno. Mrzi nas, nemamo vremena (a za gledanje "rijalitija" imamo), nemamo para (a cene ulaznica su simbolične i smešno niske.
Naše društvo, a i muzejski radnici, zaboravlja da se publika neguje - i dobrom dinamikom raznih dogadjaja iz kulture, ali i sistematičnom saradnjom sa školama, pa i vrtićima.
Muzeji odavno nisu, ili ne treba da budu, elitistička mesta već integrisani u kulturni život grada u kome se nalaze, u obrazovni sistem...
Dok su kultura i obrazovanje rashodi u budžetu, a ne investicija u budućnost ove zemlje i njen narod, takav stav države uticaće bitno i na posećenost muzejima. A i uspešni privrednici bi mogli da se podsete značenja reči "mecena", umesto što finansiraju farme i dvorove.
13 Komentari
Sortiraj po: