Svetska nuklearna kriza
pre 13 godina
PRVA SPECIJALNA SESIJA SEDMOG ZASEDANJA NARODNE SKUPŠTINE, ODRŽANE U KONGRESNOM CENTRU HAVANE 7. AVGUSTA 2010 GODINE, U „52 GODINI REVOLUCIJE“.
(Stenogafska verzija – Državno veće)
Poruka Narodnoj skupštini koju je pročitao drug Fidel:
Pre samo osam nedelja, mislio sam da nije moguće izbeći neposrednu ratnu opasnost. Slika koju sam video je bila tako tragična, da nisam video izlaz (osim eventualnog pukog preživljavanja), posebno u regiji ove hemisfere koja bi bez razloga mogla postati meta direktnog napada. To ne bi pogodilo samo neke izolovane regije na planeti.
Znajući da ljudska bića uvek teže nekakvoj budućnosti - koliko god ona bila neizvesna - to je bilo veoma teško razumeti.
Uprkos svemu, pokušao sam da shvatim.
Srećom, nije mi dugo trebalo da shvatim da postoji jedna nada i to veoma osnovana. Ukoliko se, međutim, ova mogućnost propusti, katastrofa bi imala najgore posledice. Tada ne bi postojala mogućnost za spas ljudske vrste.
Uprkos svemu ja čvrsto vjerujem da to ne bi bio slučaj. Šta više, sada se stvaraju uslovi za rešenje situacije o kojima nije moglo ni da se sanja.
Jedan čovek, Predsednik Sjedinjenih Država, moraće sam da donese ovu odluku. Po svemu sudeći, s obzirom na njegovu višestruku okupiranost, on ovo još nije uočio.
Ali, njegovi savetnici su počeli da shvataju situaciju sudeći po pojedinim radnjama koje su preduzete, kao što su prestanak zatvorske torture prema Gerardo-u (Hernandez Gerardo, član grupe „Cuban Five“ uhvaćenih kubanskih obaveštajaca; prestanak torture 7. avgusta 2010.g., na direktnu intervenciju Fidela i Raula Kastro prema SAD - prim prev). Dakle učinjeno je nešto što nije urađeno tokom poslednjih dvanaest godina u kontekstu nezamislive mržnje sistema protiv Kube i protiv njega (Gerardo-a). Danas bi se moglo predvideti da će sledeći korak biti dozvola koja će omogućiti Adriani (supruga H.Gerarda) da ga poseti u zatvoru ili njegovo trunutno oslobađanje ili oboje. Od Adriane sam saznao da je njegov moral sada, nakon dvanaest godina nepravednog i okrutnog zatvora, veći nego ikad.
S obzirom na činjenicu da Iran neće ustupiti ni za pedalj prema zahtevima Sjedinjenih Država i Izraela, koje su već mobilisale nekoliko od raspoloživih ratnih resursa, moraće da započnu sa napadom, čim istekne rok koji je dogovoren na sednici Saveta bezbednosti UN od 9.juna 2010.g.
Postoji jedno ograničenje za sve ono čemu se čovek nada i što on ne može prevazići.
U ovom kritičnom slučaju, Predsednik Barak Obama je taj koji će dati nalog za početak tako mnogo najavljivanog i publikovanog napada, u skladu sa pravilima gigantske imperije.
Međutim, upravo u trenutku kada on izda tu naredbu, koja bi bila, uzgred budi rečeno, jedina koju bi mogao da da, a imajući u vidu snagu, brzinu i količinu neevidentiranog broja akumuliranih nuklearnih raketa kao rezultat apsurdnog nadmetanja između sila, on bi – dakle - istovremeno naredio trenutnu smrt stotina miliona ljudi, između ostalog nekalkulisan broj građana sopstvene zemlje, ali isto tako članova posada brodova US flote koja je raspoređena u morima koja okružuju Iran. Rat bi izbio odmah na Bliskom i Srednjem Istoku, kao i u Evroaziji.
Sudbina je odredila da, baš u tom trenutku, Predsednik US bude ličnost Afrike i Belaca, Muhamedanaca i Hrišćanskog porekla. ON NEĆE IZDATI TAKVU NAREDBU !!!, ukoliko mu pomognemo da bude nje svestan. A to je ono što mi radimo ovde.
Lideri najmoćnijih država na svetu, bilo saveznici ili suprotstavljeni, uz izuzetak Izraela, će ga ohrabrivati da to ne uradi.
Posle toga će svet ustanoviti sve počasti koje bi mogao da zasluži.
Uspostavljeni planetarni poredak ne bi mogao da traje i odmah nakon toga bi neizbežno propao.
Takozvane konvertibilne valute gube vrednost kao instrument sistema koji nameće da se njima (konvertiblinim valutama) daju nacionalna bogatstva, kao i neograničene količine znoja i žrtvovanja naroda.
Novi oblici distribucije roba i usluga, obrazovanja i upravljanja društvenim procesima će se mirno pojaviti, ali ako izbije rat, trenutni društveni poredak će naglo nestati, po mnogo većoj ceni.
Stanovništvo planete može biti regulisano; neobnovljivi reursi mogu biti sačuvani; klimatske promene mogu se sprečiti; sva ljudska bića mogu imati garantovano korisno zaposlenje; bolesnom se može pomoći; neophodno znanje, kultura i nauka u službi čoveka može biti zajemčena. Deca, adolescenti i mladi u svetu neće poginuti u tom nuklearnom holokaustu.
Ovo je poruka sam želeo da prenesem vama, dragi drugovi naše narodne skupštine.
Ja sam sada spreman da snosim odgovornost za moje reči, kao i da vam odgovorim na pitanja koja biste mi postavili, odnosno da saslušam vaše mišljenje.
Puno vam hvala (aplauz).
Originalne verzije na španskom, engleskom, francuskom, italijanskom, nemačkom, ruskom i arapskom jeziku na adresi:
http://www.cuba.cu/gobierno/reflexiones/2010/ing/f070810i.html
U vezi roka, rezolucija SB UN se odnosi na nuklearno naoružavanja Irana
Resolution 1929 (2010)
Adopted by the Security Council at its 6335th meeting, on
9 June 2010
http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N10/396/79/PDF/N1039679.pdf?OpenElement
17 Komentari
Sortiraj po: