Nikola Kosanović
pre 14 godina
Reforma pravosuđa u Srbiji i evropski standardi.
Iako se o tome nije izveštavalo, poznato je da su evropske institucije imale rezerve na predlog Zakon o sudijama RS (potreba za novim sudovima i izborom svih sudija nije im bila jasna), kao i da je juna 2009. Venecijanska komisija naglasila u svom Mišjenju broj 528/09 o nacrtu kriterijuma i standarda za izbor sudija i predsednika sudova u Srbiji, važnost toga da se svakom sudiji koji je imao stalnost sudijske funkcije, ta funkcija može prekinuti samo obrazloženom odlukom protiv koje se može podneti žalba sudu. Javnosti je poznato da je Ustavni sud Republike Srbije 25.03.2010. objavio stavove na osnovu kojih će biti odlučivano o žalbama i ustavnim žalbama neizabranih sudija i tužilaca i zaključio da se žalbe neizabranih dostave Visokom savetu sudstva (VSS), odnosno Državnom veću tužilaca (DVT), uz zauzete pravne stavove Ustavnog suda, kako bi po njima postupili u roku koji bude odredio Sud.
Poznato je, takođe, da je Natalija Mesarović predsednik Vrhovnog kasacionog suda (VKS) i predsednik VSS po položaju (dve funkcije, iako očigledno nespojive, i dve zarade) od dana izvršenog “opšteg izbora” (ovaj institut naše pravo ne poznaje) nametala svoje mišljenje da neizabrane sudije nemaju pravo na posebnu žalbu, već na ustavnu žalbu (na koju pravo imaju i svi građani Republike Srbije). Nakon saopštavanja stavova Ustavnog suda RS ona istrajava u svom mišljenju, izjavljuje da je stavovi suda ne obavezuju, navodeći da Ustavni sud donosi “odluke, rešenja i zaključke”.
Više ne može biti sporno da su se rezerve evropskih institucija pokazale osnovanim, a stavovima Ustavnog suda potvđeno je skoro opšte mišljenje stručne domaće i evropske javnosti formirano još krajem prošle godine, da je tzv. “opšti izbor” sudija i tužilaca bio nezakonit. Mnogi taj “opšti izbor” smatraju političkim izborom sudija.
Danas, polovinom četvrtog meseca reforme pravosuđa, možemo konstatovati paralizu pravosuđa i srozavanje i ono malo autoriteta koje je ono imalo. U poslednje vreme imamo na delu i narušavanje ugleda Ustavnog suda, kao jedine instance koja može da ublaži teške posledice nezakonitog postupanja VSS i DVT. Autoritet Ustavnog suda rapidno opada, sa svakim danom odugovlačenja sa donošenjem odluke o žalbama sudija i tužilaca. Istovremeno glavni akteri ovog neželjenog trenda (VSS i DVT), predlažu nedostajuće sudije Ustavnog suda, dok će Natalija Mesarović i lično odličivati o izboru sudija Ustavnog suda kao predsednik VKS. Mora se primetiti da je bilo čudno to što je Ustavni sud unapred saopštio svoje stavove, budući da je po Zakonu o Ustavnom sudu bio dužan da žalbe dostavi na odgovor drugom učesniku (VSS, odnosno DVT). U saopštenju od 25.03.2010. nije navedeno da se žalbe dostavljaju na odgovor, već da se postupi po stavovima US. Na ovaj način pruženu šansu VSS odbija da iskoristi, što je jasno iz izjava Natalije Mesarović, prema kojima stavovi Ustavnog suda nisu opšteobavuzujući (što je tačno). Međutim, ne može biti sporno da sudije i tužioci imaju pravo na posebnu žalbu. Kada su sudije u pitanju to je jasno iz Zakona o sudijama (ZoS). Čl. 67. ZoS se primenjuje od 01.01.2010. Imajući u vidu da je neizabranim sudijama stalna sudijska dužnost po istom zakonu prestala 01.01.2010. – imaju pravo na žalbu iz člana 67. ZoS. Naime, odredboim čl. 100. st. 1. ZoS propisano je da neizabranima dužnost prestaje danom stupanja na dužnost izabranih, a to je 01.01.2010. Iz nekog njemu poznatog razloga VSS je u svoju odluku o prestanku stalne sudijske dužnosti nezakonito uneo dan ranije –31.12.2009. U postupku izbora sudija VSS je bio dužan postupiti po čl. 49. u vezi čl.107. ZoS – a nije. I, ono što je najbitnije, pravo na žalbu sudije i tužioci imaju kao ustavno pravo po Ustavu iz 2006. o kojem VSS i DTV nisu vodili računa krajem 2009. godine.
Jasno je da reforma srbijanskog pravosuđa nije izvršena po evropskim standardima u ovom jednom njenom jako bitnom segmentu. Nije ni u drugim njenim segmentima. Srbija je bila i ostala zemlja bez vladavine prava. Poslednji je čas da se probudimo i preduzmemo potrebno da se trend “regresa” na planu demokratije hitno zaustavi. Sledi nam stvarna reforma već donekle započete reforme pravosuđa, ali i pravnog sistema u celini. Bez toga, ništa neće biti ni od “Agende 2014”.
56 Komentari
Sortiraj po: