Utorak, 23.03.2010.

09:44

Povređen mladić u pucnjavi

Jedna osoba je prošle noći teško povređena u pucnjavi u Vespučijevoj ulici, u naselju Bežanijska Kosa, potvrđeno je u informativnoj službi MUP-a.

Izvor: Tanjug

Povreðen mladiæ u pucnjavi IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

Max

pre 14 godina

Devedesete, reprizno, jer ste... "VI TO TRAŽILI"....

Čini mi se da ljudski organizam svojim mehanizmom samozaštite potiskuje izuzetno stresne događaja iz aktivnog pamćenja.
Ali svako od nas, uz malo truda, može da se priseti vesti i novinskih naslova na poodmaklom početku devedesetih. I samo slep neće videti OGROMNU sličnost. Nije uopšte bitno kako se zovu "stranke" u parlamentu. Dosta, čak previše je istih faca kao i tada. Isti likovi dominiraju ekonomskom scenom i ekonomijom iz senke. Jeste da su imena i prezimena drugačija ali su pozicije iste. Princip je isti: "...cela Srbija radi, nekolicina samo besne kuće gradi...".

Ali tada smo imali bar nadu da će doći sunce posle tmurnog vremena. Danas smo svesni da posle tmurnih dana dolaze još tmurniji.

Poenta: i tada su NN lica pocala i ubijala ili ranjavala "mladiće" koji su ostali upamćeni po inicijalima ili, poneko, imenom. Do dan danas skoro pa nijedan NN nije dobio ime, prezime i odgovarajuću kaznu. Sve je slučaj da će i sadašnje NN zadesiti ista sudbina.

Devedesetih nisi smeo da uputiš slučajan pogled u pogrešnom pravcu jer si mogao da očas dobiješ metak ili, u najboljem slučaju, lom vilice... Postojali su ljudi "iznad zakona".
U poslednjih godinu-dve rapidno se vraćamo u to doba. Opasni momci, nododirljivi za zakon, ako uopšte ima zakona, opet postaju gospodari naših ulica. A mnogi nisu ni državljani Srbije, ni porez ni takse ne plaćaju, a dosta toga uzimaju. Oružje opet postaje način diskusije i rešavanja.
A običnim građanima ostaje da plaćaju kroz razne takse i takse i takse dobar deo svoje plate, da izdržavaju nasilnike i sve to kroz iskrivljenu prizmu tkzv. zakona.
Iskreno, decu izvodim u šetnju kad moram jer po trotoarima voze besna kola brzo, parkiraju se na dečijim igralištima, lete preko pešačkih prelaza, semafore ni ne gledaju, prete ako se bunim... Moj plata izgubi vrednost od prvog do poslednjeg dana u mesecu... I to sada više nego pre šest meseci... Gorivo se švercuje... Ima dilera deviza na ulicama... Naši državnici se inate sa onima koji su stigli dalje od nas. Kosovo se spominje u svakoj drugoj rečenici u medijima a ipak Srba na Kosovu i dalje ima iz dan u dan sve manje. O ostalim stanovnicima Kosova ne znamo NIŠTA jer iako je to deo Srbije (tako se priča) država Srbija ih ne konstatuje oupšte. (nezvanično ima ih preko 1,5 miliona). Škole u Srbiji deluju kao male privatne firme u vlasništvu direktora i par nastavnika a funkcionišu po "preporukama" ministarstv obrazovanja.

Prema tome ova vest je samo deo onog što nam se dešava. Devedesete... Reprizno...

slobodan ili ne

pre 14 godina

pa dosta vise sa tim pucnjavama, rat je prosao!!kampanja ili akcija predaje ilegalnog oruzja sa amnestijom, a onada za nezakonito posedovanje i nosenje, u corku, bez ali i ostalih izgovora!

Aleksandar

pre 14 godina

Ovi ljudi stvarno nemaju pametnija posla u zivotu. Na takve ljude, normalni ljudi brzo zaborave, jer u njihovim ocima su niko i nista.

slobodan ili ne

pre 14 godina

pa dosta vise sa tim pucnjavama, rat je prosao!!kampanja ili akcija predaje ilegalnog oruzja sa amnestijom, a onada za nezakonito posedovanje i nosenje, u corku, bez ali i ostalih izgovora!

Aleksandar

pre 14 godina

Ovi ljudi stvarno nemaju pametnija posla u zivotu. Na takve ljude, normalni ljudi brzo zaborave, jer u njihovim ocima su niko i nista.

Max

pre 14 godina

Devedesete, reprizno, jer ste... "VI TO TRAŽILI"....

Čini mi se da ljudski organizam svojim mehanizmom samozaštite potiskuje izuzetno stresne događaja iz aktivnog pamćenja.
Ali svako od nas, uz malo truda, može da se priseti vesti i novinskih naslova na poodmaklom početku devedesetih. I samo slep neće videti OGROMNU sličnost. Nije uopšte bitno kako se zovu "stranke" u parlamentu. Dosta, čak previše je istih faca kao i tada. Isti likovi dominiraju ekonomskom scenom i ekonomijom iz senke. Jeste da su imena i prezimena drugačija ali su pozicije iste. Princip je isti: "...cela Srbija radi, nekolicina samo besne kuće gradi...".

Ali tada smo imali bar nadu da će doći sunce posle tmurnog vremena. Danas smo svesni da posle tmurnih dana dolaze još tmurniji.

Poenta: i tada su NN lica pocala i ubijala ili ranjavala "mladiće" koji su ostali upamćeni po inicijalima ili, poneko, imenom. Do dan danas skoro pa nijedan NN nije dobio ime, prezime i odgovarajuću kaznu. Sve je slučaj da će i sadašnje NN zadesiti ista sudbina.

Devedesetih nisi smeo da uputiš slučajan pogled u pogrešnom pravcu jer si mogao da očas dobiješ metak ili, u najboljem slučaju, lom vilice... Postojali su ljudi "iznad zakona".
U poslednjih godinu-dve rapidno se vraćamo u to doba. Opasni momci, nododirljivi za zakon, ako uopšte ima zakona, opet postaju gospodari naših ulica. A mnogi nisu ni državljani Srbije, ni porez ni takse ne plaćaju, a dosta toga uzimaju. Oružje opet postaje način diskusije i rešavanja.
A običnim građanima ostaje da plaćaju kroz razne takse i takse i takse dobar deo svoje plate, da izdržavaju nasilnike i sve to kroz iskrivljenu prizmu tkzv. zakona.
Iskreno, decu izvodim u šetnju kad moram jer po trotoarima voze besna kola brzo, parkiraju se na dečijim igralištima, lete preko pešačkih prelaza, semafore ni ne gledaju, prete ako se bunim... Moj plata izgubi vrednost od prvog do poslednjeg dana u mesecu... I to sada više nego pre šest meseci... Gorivo se švercuje... Ima dilera deviza na ulicama... Naši državnici se inate sa onima koji su stigli dalje od nas. Kosovo se spominje u svakoj drugoj rečenici u medijima a ipak Srba na Kosovu i dalje ima iz dan u dan sve manje. O ostalim stanovnicima Kosova ne znamo NIŠTA jer iako je to deo Srbije (tako se priča) država Srbija ih ne konstatuje oupšte. (nezvanično ima ih preko 1,5 miliona). Škole u Srbiji deluju kao male privatne firme u vlasništvu direktora i par nastavnika a funkcionišu po "preporukama" ministarstv obrazovanja.

Prema tome ova vest je samo deo onog što nam se dešava. Devedesete... Reprizno...

Aleksandar

pre 14 godina

Ovi ljudi stvarno nemaju pametnija posla u zivotu. Na takve ljude, normalni ljudi brzo zaborave, jer u njihovim ocima su niko i nista.

slobodan ili ne

pre 14 godina

pa dosta vise sa tim pucnjavama, rat je prosao!!kampanja ili akcija predaje ilegalnog oruzja sa amnestijom, a onada za nezakonito posedovanje i nosenje, u corku, bez ali i ostalih izgovora!

Max

pre 14 godina

Devedesete, reprizno, jer ste... "VI TO TRAŽILI"....

Čini mi se da ljudski organizam svojim mehanizmom samozaštite potiskuje izuzetno stresne događaja iz aktivnog pamćenja.
Ali svako od nas, uz malo truda, može da se priseti vesti i novinskih naslova na poodmaklom početku devedesetih. I samo slep neće videti OGROMNU sličnost. Nije uopšte bitno kako se zovu "stranke" u parlamentu. Dosta, čak previše je istih faca kao i tada. Isti likovi dominiraju ekonomskom scenom i ekonomijom iz senke. Jeste da su imena i prezimena drugačija ali su pozicije iste. Princip je isti: "...cela Srbija radi, nekolicina samo besne kuće gradi...".

Ali tada smo imali bar nadu da će doći sunce posle tmurnog vremena. Danas smo svesni da posle tmurnih dana dolaze još tmurniji.

Poenta: i tada su NN lica pocala i ubijala ili ranjavala "mladiće" koji su ostali upamćeni po inicijalima ili, poneko, imenom. Do dan danas skoro pa nijedan NN nije dobio ime, prezime i odgovarajuću kaznu. Sve je slučaj da će i sadašnje NN zadesiti ista sudbina.

Devedesetih nisi smeo da uputiš slučajan pogled u pogrešnom pravcu jer si mogao da očas dobiješ metak ili, u najboljem slučaju, lom vilice... Postojali su ljudi "iznad zakona".
U poslednjih godinu-dve rapidno se vraćamo u to doba. Opasni momci, nododirljivi za zakon, ako uopšte ima zakona, opet postaju gospodari naših ulica. A mnogi nisu ni državljani Srbije, ni porez ni takse ne plaćaju, a dosta toga uzimaju. Oružje opet postaje način diskusije i rešavanja.
A običnim građanima ostaje da plaćaju kroz razne takse i takse i takse dobar deo svoje plate, da izdržavaju nasilnike i sve to kroz iskrivljenu prizmu tkzv. zakona.
Iskreno, decu izvodim u šetnju kad moram jer po trotoarima voze besna kola brzo, parkiraju se na dečijim igralištima, lete preko pešačkih prelaza, semafore ni ne gledaju, prete ako se bunim... Moj plata izgubi vrednost od prvog do poslednjeg dana u mesecu... I to sada više nego pre šest meseci... Gorivo se švercuje... Ima dilera deviza na ulicama... Naši državnici se inate sa onima koji su stigli dalje od nas. Kosovo se spominje u svakoj drugoj rečenici u medijima a ipak Srba na Kosovu i dalje ima iz dan u dan sve manje. O ostalim stanovnicima Kosova ne znamo NIŠTA jer iako je to deo Srbije (tako se priča) država Srbija ih ne konstatuje oupšte. (nezvanično ima ih preko 1,5 miliona). Škole u Srbiji deluju kao male privatne firme u vlasništvu direktora i par nastavnika a funkcionišu po "preporukama" ministarstv obrazovanja.

Prema tome ova vest je samo deo onog što nam se dešava. Devedesete... Reprizno...