Misha
pre 14 godina
Ne smatra se uzalud da je kljucno vreme vaspitanja deteta do zavrsetka njegovog predskolskog doba, jer ako dotle nije razvilo svoju savest i volju da sobom vlada, sada ce tesko moci, jer sada pocinje faza intenzivnog razvoj njegovog intelekta, a kako su polni atributi (koji su izvor raznih hirova) sada u latentnom stanju sve do puberteta, dete naloge roditelja sada moze mnogo lakse da formalno usvaja i ispunjava, a to formalno znaci licemerno, bez stvarnog odbacivanja unutrasnjeg loseg motiva. Pokusaj da se tada nadomesti njegova ranije slabo razvijena savest i volja ne samo sto proizvodi licemerstvo, vec dolazi u sukob sa detinjom licnoscu koja u ovoj fazi prevashodno razvija razum, pa svaki pritisak autoriteta na neki nacin predstavlja atak na njegovu licnu moc rasudjivanja. U to doba roditelji treba vise da imaju ulogu savetnika, nego bezpogovornog vladara. Ukoliko detetu daju savete bez racionalnog objasnjenja, oni ga ometaju u razvoju. Njegova radoznalost treba biti zadovoljena inace ce zakrzljati. Skolsko gradivo dete treba da usvaja sa razumevanjem smisla, a ne ga "buba". U vreme puberteta javlja se sumnja i bunt prema svakom autoritetu, jer je vreme da pubescent razvije nezavisnost u razmisljanju i odlucivanju. Ta sumnja ce pubescentu postaviti mnostvo preispitivackih pitanja na koje ono sada treba da odgovori razumom koji je razvilo u prethodnom periodu. Ali psiholozi kazu da, na zalost, vecina pubescenata iako misli nezavisno, ne misli razumno. Ne izgradivsi sposobnost volje da se odupru hirovima zelja u ranom razvoju, i ne izgradivsi razum u skolskom dobu, oni sada na svoja pitanja ne daju odgovore zahvaljujuci zdravorazumnim analizama, vec na osnovu iracionalnih faktora (licnih uticaka i zelja, stava vecine, pubertetskih autoriteta). ...
3 Komentari
Sortiraj po: