Izbeglice traže pomoć EU i UN

Naravno da traze pomoc od EU. Nasi politicari se ovde bave iskljucivo sami sobom i jedino ih se sete u izbornim kampanjama, koje uzgder imamo svakih godinu (dve) dana.

U Hrvatskoj je registrirano 130 000 povratnika. Nažalost, nastanjeno je samo 80 000 a ostali iz Srbije dolaze samo povremeno. Jedan dio ljudi se nikada neće vratiti jer su se snašli, rade u Srbiji i ne žele se vratiti. Kuće koje im je izgradila hrvatska država su uglavnom prodali. Najveći dio ovih koji su se stalno vratili su stariji ljudi koji od svojih mirovina odvajaju za svoju djecu koja žive u Srbiji te ih povremeno posjećuje. Na popisu birača u Srbiji živi 32017 ljudi s pravom glasa time da ih je za predsjedničke izbore glasalo samo 813. To ukazuje i na neizainteresiranost s onim što se zbiva u državi u kojoj su živjeli. Imovina koja se ovdje spominje su stanarska prava. Stanarsko pravo nije vlasništvo ali to pitanje se mora rješiti. Naime, u roku koja je hrvatska država propisala (tri godine) za predaju zahtjeva svim svojim građanima za otkup stanova koji imaju stanarsko pravo ti ljudi se nisu javilii i rok je prošao. Sud u Starssbourgu je negativno rješio nekoliko slučajeva građana koji su na taj način pokušali doći do svojih stanova s zaključkom da stanarsko pravo nije vlasništvo. Bez obzira na sve, zahvaljujući angažmanu SDS (Pupovac) i hrvatske vlade nazire se mogućnost rješenja ovog problema na obostranu korist.

hrvatska je pred ulaskom u EU, niko je ne pita sta je uradila za izbeglice, a posebno drzava Srbija ne potencira to pitanje iako bi bilo normalno da to cini jer su izbeglice uglavnom i drzavljani Srbije. Pismo EU i UN je vapaj ocajnika.

Naravno da traze pomoc od EU. Nasi politicari se ovde bave iskljucivo sami sobom i jedino ih se sete u izbornim kampanjama, koje uzgder imamo svakih godinu (dve) dana.

U Hrvatskoj je registrirano 130 000 povratnika. Nažalost, nastanjeno je samo 80 000 a ostali iz Srbije dolaze samo povremeno. Jedan dio ljudi se nikada neće vratiti jer su se snašli, rade u Srbiji i ne žele se vratiti. Kuće koje im je izgradila hrvatska država su uglavnom prodali. Najveći dio ovih koji su se stalno vratili su stariji ljudi koji od svojih mirovina odvajaju za svoju djecu koja žive u Srbiji te ih povremeno posjećuje. Na popisu birača u Srbiji živi 32017 ljudi s pravom glasa time da ih je za predsjedničke izbore glasalo samo 813. To ukazuje i na neizainteresiranost s onim što se zbiva u državi u kojoj su živjeli. Imovina koja se ovdje spominje su stanarska prava. Stanarsko pravo nije vlasništvo ali to pitanje se mora rješiti. Naime, u roku koja je hrvatska država propisala (tri godine) za predaju zahtjeva svim svojim građanima za otkup stanova koji imaju stanarsko pravo ti ljudi se nisu javilii i rok je prošao. Sud u Starssbourgu je negativno rješio nekoliko slučajeva građana koji su na taj način pokušali doći do svojih stanova s zaključkom da stanarsko pravo nije vlasništvo. Bez obzira na sve, zahvaljujući angažmanu SDS (Pupovac) i hrvatske vlade nazire se mogućnost rješenja ovog problema na obostranu korist.

hrvatska je pred ulaskom u EU, niko je ne pita sta je uradila za izbeglice, a posebno drzava Srbija ne potencira to pitanje iako bi bilo normalno da to cini jer su izbeglice uglavnom i drzavljani Srbije. Pismo EU i UN je vapaj ocajnika.