Proka
pre 14 godina
Splićanin Dr Miroslav Radman je dokazao da ćelija u trenutku smrti upisuje informaciju o razlogu smrti u svoju DNK, ista informacija menja DNK svih srtodnih ćelija ( kao delova drugih i još živih i još nerođenih srodnih organizama). Efekat: evidentan, priroda prenosa i upisa: nepoznata. Eksperimenti su više desetina puta ponovljeni na raznim stranama sveta, sa istim efektima, kolega je predložen za Nobelovu nagradu. Dr Žak Benveniste je dve godine pre svoje ( naprasne?) smrti dokazao da aktivacija receptora ćelija može da se izvrši i bez aktivne supstance ( www.digibio.com). To bi dozvolilo i otkrivanje raznih aktivnih supstanci i "in vivo" i "in vitro". Zamislite sada slučaj gde na jednoj carini na ovom principu možemo lako da otkrijemo Kokain ili virus? Onda Žakova smrt baš i ne ispada naprasna? Bilo kako bilo, tek sada izlazi na videlo da naša DNK nije samo "šklopocija" baza i šećera, već informaciona struktura sa mogućnošću samoprogramiranja i pamćenja na nivou koji ne možemo fizički da detektujemo, a to jeste upravo ono o čemu je pisao dr Hahnemann u svom kapitalnom delu "organon". Ko ume da čita, videće da je opis dejstva lekova homeopatske strukture zapravo opis nadražaja i odgovora DNK koji diriguje sintezom materijalnog ( proteina npr.) rukovođen nematerijalnim ( informacijom koja je nadražaj). Veoma slično radi i vaš kompjuter koji sada koristite: Nematerijalno ( softver i operativni sistem sastavljen od običnih informacija) izazivaju sliku i zvuk i svašta nešto. E, DNK je i operativni samogradeći sistem i materijalizator, a telo nam je efekat te sprege. Pa zašto onda da odbacimo mogućnost lečenja na nivou DNK, kada već postoji i ne može da izazove štetu ( jer DNK neće nikada moći da radi protiv sebe).
28 Komentari
Sortiraj po: