ispraznjenog duha
pre 15 godina
Secam se dobro tog vremena, kratko je trajalo i moglo je da nas spase ovog pakla koji ne prestaje. Jedino sto su novinari zvanicne Hrvatske i zvanicne Srbije u to vreme imali zajednicko je bilo pljuvanje po njemu i po tome sam znao da mora da je u pravu. I sad je u pravu kad kaze kako se svako ko malo izdigne glavu spusta od vecine, a ta negativna selekcija je i mene oterala iz zemlje i sada doprinosim necijoj tudjoj kulturi, privredi i drzavi a u svojoj mi srce prepukne kad god vidim sta su nam uradili skotovi koji su ga skinuli. Nije imao sanse, iako je bio najbolji, bas zato sto je bio razuman covek a zlocinci su se spremali da razgrabe i uniste sve sto mogu. I da se razumemo, na svim stranama, svim. 'Velikasi, proklete im duse, na komate razdrobise carstvo'. Nekad smo imali ponosnu zemlju koja se mogla kako tako razici bez krvi, sta nam je sad ostalo, parcici koje kupuju mrvu po mrvu budzasto, pa ispljunu kad im dosadi razni kulovi iz zemlje i inostranstva. Ja sam vec 20 godina u depresiji i borim se svim silama ali dusa mi je unistena onim sto se desilo. Dodje mi da placem a ne mogu. Kada vidim ovog coveka, u njemu vidim sve nas koji smo opljackani i razocarani, kojima je oteto vreme i zivotna radost. Nema nazad nazalost. Mozda postoji neki paralelni svemir u kome je on pobedio, u kome sam ja dobio decu jos pre 15 godina, u kome me niko ne ponizava kad predjem granicu i u kome mi je milo da se vratim u Beograd i vidim sve svoje prijatelje zive zdrave i normalne. Ante Markovic je simbol moje unistene mladosti.
56 Komentari
Sortiraj po: