Subota, 14.02.2009.

23:15

Morikone zatvorio GAF

Izvor: Tanjug

Morikone zatvorio GAF IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

19 Komentari

Sortiraj po:

D#

pre 15 godina

Zaista mi je čast što sam imao tu privilegiju da sa suprugom prisustvujem ovom sasvim sigurno, istorijskom spektaklu. Dan zaljubljenih je ujedno i važna godišnjica za moju bolju polovinu i mene i najlepši poklon na taj dan, nešto što ćemo po dobru, pamtiti do kraja naših života. Maestro je čini mi se, ćutke ali jasno pokazao svoje simpatije prema Beogradu i Srbiji, poklonovši nam mnogo više od onoga što smo sa puno optimizma iščekivali. Moj intimni doživaljaj koncerta je bio upravo transcedentan i katarzičan, gotovo religijsko iskustvo: neverovatan osećaj ekspanzije svesti kroz talase ekstaze učinio je da zaboravim na sve tekuće nevolje i probleme koje sam sa sobom uneo u "Arenu" i da na njih gledam sa neuporedivo više dobre volje i snage nakon koncerta. Enio-dorfin? Muzika leči, ti svi znamo. Vrhunac večeri za mene su svakako bili nastupi Suzane Rigači koja je donekle zasenila gotovo sve ostale učesnike koncerta ali ipak tek kao divni instrument koji samo slavi genijalnost velikog kompozitora. Mislim da je publika imala jedinstvenu priliku da uživo gleda Mocarta našeg doba. U dve reči: predivno iskustvo!

predrag

pre 15 godina

Koncert je bio veličanstven, neponovljiv, magičan...
Nešto što ovaj grad nije video do sada. Kritikovati njvećeg kompozitora današnjice može samo neko ko je u stanju da ga prevaziđe svojom veličinom. Muka mi je od samoproklamovanih sudija kulture i umetnosti. Veliko hvala, veliki majstore!

iJole

pre 15 godina

Ranije sam voleo muziku Morikonea, ali polako sam je prerastao i sada je smatram sladunjavom, neumereno romantičnom, površnom, raspilavljenom, ponekad na granici sa kičom. Naravno da neke njegove melodije zvuče nerazdvojivo od slike, i na tome mu skidam kapu, ali kada su bez slike koja ih nadopunjuje zvuče pretenciozno i plitko. Njegova kompozitorska zadužbina je u maštovitoj upotrebi neobičnih (neuobičajenih) instrumenata i glasova u funkciji instrumenta. Kao kompozitor je uvek podilazio masovnom ukusu, što se da videti na osnovu ovoliko raspamećenih komentara.

Ivan

pre 15 godina

Legenda ce ziveti zauvek...covek sa usnom harmonikom (iako ga nije bilo doslovno),Debora, Koki, Nudls, Dzejson Robards koji polako jase u smrt, Eliot Nes,covek cije je ime NIKO, gringo naravno,narednik i El Indio,Gabrijel sa oboom u prasumi, muva uhvacena u cev pistolja i toliko drugih vecnih likova i scena za koje je mladjarija nemilosrdno uskracena. Mozda ce posle ove veceri potraziti i velicanstvene slike koje je ova andjeoska muzika ucinila vanvremenskim. Setite se opet scena, desetina kadrova velikog, VELIKOG LEONEA, koje je samo ovaj maestro i dostojanstveni carobnjak zvuka znao da oplemeni i pretvori u najlepse ikad naravljene metre celuloidne trake.Ne moze se pisati o maestrovom delu, ono se moze samo osetiti, negde duboko, u najdubljim slojevima duse. Ko prema ovome moze da ostane ravnodusan, morao bi ozbiljno da se zapita o sebi...Tacno kao sto je receno, ucinio nas je vredni zivota i pokazao da on moze biti i negde daleko, visoko iznad blata svakodnevice.Maestro - GRAZIE MOLTO!!!!!!!!!!!

Nensi

pre 15 godina

Kako samo moze biti kada vas na dan zaljubljenih izvede jedan dzentlmen starog kova, vitez, romantik i Italijan. Uzviseno i nezaboravno! Hvala maestro

Dragan M. Babovic

pre 15 godina

Od 1968., ili, možda npr. 1970. godine, nema dana da na klaviru ne odsviram najlepšu temu iz filma Bilo jednom na divljem zapadu, Enija Morikonea. I zato sam ne malo bio iznenadjen kada sam, posle toliko decenija čekanja, sinoć na koncertu ovog velikana, ugledao svu tu omladinu, kažu, čak 15.000 ljudi. Moj sud je da je onaj ko je prisustvovao koncertu Enia Morikonea, imao tu čast, da i sam udje, zajedno sa njim u istoriju muzičkog života Beograda i Srbije, jer je to dogadjaj koji će se pamtiti.
Ko je Enio Morikone i u čemu je njegova veličina? On je za sve nas poznat isključivo kao kompozitor filmske muzike, iako je komponovao na stotine samostalnih muzičkih dela koja nisu podloga za neki film. I pre njega i zajedno sa njim i posle njega bilo je stotine drugih odličnih kompozitora filmske muzike, ali je Enio osvojio srca miliona slušalaca zbog svoje genijalnosti, koja je udružena s muzičkim talentom dala specifičan pečat muzici proteklog dvadesetog veka.
U čemu je njegova genijalnost? Možete li zamisliti neki igrani film koji ide bez tona? Kakav bi to film bio? E sada, da li možete da zamislite filmsku muziku koja ide kao podloga i podrška scenama i filmu, bez samog filma, bez slike, bez scena, glumaca, pejzaža, pokreta. Naravno, i to je teško. Enio je upravo uspeo da osmisli muziku za film tako da se ona može slušati i nezavisno od filma. U tome je njegova veličina.
Muziku za pozorište i film počeo je da piše mnogo pre pojave Bitlsa, čija je muzika za kratko vreme sredinom sedamdesetih (izmedju 1960. i 1970.g.) osvojila svet. Školovani muzičari, kao Enio, imali su dilemu da li da u filmu daju samo podlogu, ili da daju i nešto svoje, po čemu će i sami biti upamćeni. Danas se svi fantastični filmovi Serdja Leonea pamte i po muzici Enija Morikonea.
Nekako u isto vreme sa Eniom, na filmu u Evropi i SAD su se pojavili izvrsni kompozitori filmske muzike kao što su Moris Žar (Dr. Živago), inače otac Žan Mišel Žara, potom, Fransis Lej (Jedan čovek i jedna žena), Mišel Legran (Šerburski kišobrani, The windmills of your mind za film Afera Tomas Kraun), Bert Bakarak (Buč Kesidi i Sandens Kid), već pomenuti Henri Mansini (Moon river, Pink panter, Il girasoli - Suncokreti Vitorija Desike sa Sofijom Loren i Marcelom Mastrojanijem), italijan Pino Donadjo (Obučena da ubije Brajana de Palme) i mnogi drugi.
U vreme najpoznatijih Enijevih hitova, kakvi su oni pisani za filmove Za šaku dolara, Dobar, loš zao, Bilo jednom na divljem zapadu, svetom su vladali rok muzičari, neograničen broj do danas veoma poznatih grupa od Bitlsa, preko Bi Džiza, Flitvud Meka, Rolingstounsa, Prokol Haruma, potom bluz i džez muzičara. Muzika je, kao nikada do tada, zahvaljujući radiju, televiziji, pločama i filmovima, postala nezamisliv deo života miliona ljudi.
Normalno je da je popularna muzika na čijem vrhu su carovali hitovi, koji su imali uvod sredinu i kraj, koji su trajali od 3 do 5 minuta, sa melodijama koje su se lako pamtile i lako ulazile u uši, svidjala i školovanim muzičarima i autorima kao što je Morikone i mnogi drugi. Ta muzika nije samo osvajala svet, stvarala popularnost, već je donosila i ogroman novac. Biti u takvoj konkurenciji, nije bilo lako.
Odluka Leonea da se obrati Morikoneu bila je ispravna i poverenje koje mu je ukazao, ovaj je potpuno opravdao i stvorena je dugogodišnja saradnja. Iz jednog u drugi filmski hit, oni su stvorili potpuno novi stil i novi specifikum u filmskom i muzičkom izražavanju. Morikone je koristio tu priliku da za svaki film, pored prateće muzike koja pokriva nevidiljivo mnoge scene, napravi i kraće forme u vidu hitova koji će se pamtiti.
Desilo se sada da neki Italijani pričaju američke priče na svoj specifičan evropski način. Kada se mislilo da se u vesternu ne može više ništa reći, oni su pronašli potpuno nov, krajnje originalan i osvežavajući stil, koji je sukob pojedinca sa pokvarenim svetom koji nas okružuje, popeo na nivo minimalističkog simbola, na neku vrstu logo-a.
U kasnijim delima, kao što su filmovi Novećento, koje radi za Bernarda Bertolučija, Sinema Paradizo koji režira Tornatore, Misija Rolanda Hofea, Morikone dalje razvija svoj specifičan stil, izuzetno atraktivne melodije sa sofisticiranim harmonijskim sklopom. Vrhunac je kompozicija Chi Mai iz filma Profesionalac (sa Žan Pol Belmondom), Žorža Lontera iz 1981.g. koja je možda više od svih doživela na stotine raznih izvedbi, koje se lako mogu preslušati na Youtubu. Šteta što i ove kompozicije nisu bile na repertoaru.
Dakle, prisustvo jednom ovakvom dogadjaju na kome je sam autor dirigovao sopstvenu muziku, i to u svojoj osamdesetoj godini, ostaće nezaboravni za sve verne obožavaoce muzike Enija Morikonea, čoveka koji je filmu oduzeo filmsku sliku, a da to niko nije primetio, namećući sopstvene slike koje na licu mesta radja njegova besmrtna muzika.
Dragan M. Babović
drbach
http://www.

Djepeto

pre 15 godina

Koncert je bio fantastican, medjutim deo publike je sramotno izlazio dok je koncert trajao, i obrukao nas pred velikim maestrom koji to nije zasluzio. Sramite se........

nina

pre 15 godina

Toliko neverovatno lepo....svakim novim tonom i melodijom emocije su rasle, i na kraju me preplavile na najuzviseniji i najistinskiji moguci nacin.
Morricone nam je poklonio vece u kome smo se osetili kao ljudi dostojni zivota, i koje cemo dugo jos pamtiti.

Dr Che Guevara

pre 15 godina

Nezaboravno veče!!GRAZIE MAESTRO MORICONNE!!Fantasticno veče,prelijepa muzika,orkestar nevjerovatan,hor veličanstven,solistkinja sa andjeoskim glasom.Publika je bila na visini zadatka,ocarana numerama,bez suvisnog aplaudiranja,sa pravovremenim izražavanjem odusevljenja.Pozdravila je MAESTRA onako kako On i zasluzuje.Ovacijama.MAESTRO ingeniozan,zasluzuje epitet najveceg zivog kompozitora danasnjice.Sa tri bisa u potpunosti se oduzio zahvalnoj publici.Jedina zamjerka organizaciji u Areni.Izdavanje duplih karata,nekontrolisano pustanje klimatuzacije(hladjenje pri i onako hladnjikavoj Areni-publika u jaknama,salovima i kapama?!)Ali sve to ne moze da pokvari ovako velicanstveno vece.Vredjelo je svakog dinara.Molimo za jos ovakvih dogadjaja.Beograd to zasluzuje.

David Kecojevic

pre 15 godina

Nezaboravno vece. Bilo je fantasticno na koncertu. Najbolji momenti na koncertu su bile kada su odsvirane teme iz filmova: "Bilo jednom u Americi", ".... na zapadu", "Dobar, los, zao" i "Misija". Jednostavno awesome! :D

Novak

pre 15 godina

Nisam u Beogradu i zao mi je sto sam propustila ovaj muzicki praznik, verujem da je bilo sjajno, bas kako tekst sjajno prenosi, S

Mare (Dorcol)

pre 15 godina

Eto. Posle JM Jarrea, imao sam za kratko vreme priliku da uzivo slusam i drugog velikog idola iz mladosti. Jos da Palma organizuje mec Zagora i Bleka, pa mogu na miru da umrem...

Dejan

pre 15 godina

25 godina sam ga cekao i docekah... fantasticno, energicno, ekstaticno. Malo su dozivljaj pokusali da pokvare organizatori stampanjem duplih pa i troduplih karata za ista mesta, kao i nepodesenim basovima na zvucnicima na pocetku ali nisu uspeli. Ovo je dogadjaj koji cu pamtiti ceo zivot.

PS. Ako je na teniskom mecu protiv Japana bilo 15000, veceras je bilo barem 10000 ljudi na koncertu.

Mare (Dorcol)

pre 15 godina

Eto. Posle JM Jarrea, imao sam za kratko vreme priliku da uzivo slusam i drugog velikog idola iz mladosti. Jos da Palma organizuje mec Zagora i Bleka, pa mogu na miru da umrem...

Dragan M. Babovic

pre 15 godina

Od 1968., ili, možda npr. 1970. godine, nema dana da na klaviru ne odsviram najlepšu temu iz filma Bilo jednom na divljem zapadu, Enija Morikonea. I zato sam ne malo bio iznenadjen kada sam, posle toliko decenija čekanja, sinoć na koncertu ovog velikana, ugledao svu tu omladinu, kažu, čak 15.000 ljudi. Moj sud je da je onaj ko je prisustvovao koncertu Enia Morikonea, imao tu čast, da i sam udje, zajedno sa njim u istoriju muzičkog života Beograda i Srbije, jer je to dogadjaj koji će se pamtiti.
Ko je Enio Morikone i u čemu je njegova veličina? On je za sve nas poznat isključivo kao kompozitor filmske muzike, iako je komponovao na stotine samostalnih muzičkih dela koja nisu podloga za neki film. I pre njega i zajedno sa njim i posle njega bilo je stotine drugih odličnih kompozitora filmske muzike, ali je Enio osvojio srca miliona slušalaca zbog svoje genijalnosti, koja je udružena s muzičkim talentom dala specifičan pečat muzici proteklog dvadesetog veka.
U čemu je njegova genijalnost? Možete li zamisliti neki igrani film koji ide bez tona? Kakav bi to film bio? E sada, da li možete da zamislite filmsku muziku koja ide kao podloga i podrška scenama i filmu, bez samog filma, bez slike, bez scena, glumaca, pejzaža, pokreta. Naravno, i to je teško. Enio je upravo uspeo da osmisli muziku za film tako da se ona može slušati i nezavisno od filma. U tome je njegova veličina.
Muziku za pozorište i film počeo je da piše mnogo pre pojave Bitlsa, čija je muzika za kratko vreme sredinom sedamdesetih (izmedju 1960. i 1970.g.) osvojila svet. Školovani muzičari, kao Enio, imali su dilemu da li da u filmu daju samo podlogu, ili da daju i nešto svoje, po čemu će i sami biti upamćeni. Danas se svi fantastični filmovi Serdja Leonea pamte i po muzici Enija Morikonea.
Nekako u isto vreme sa Eniom, na filmu u Evropi i SAD su se pojavili izvrsni kompozitori filmske muzike kao što su Moris Žar (Dr. Živago), inače otac Žan Mišel Žara, potom, Fransis Lej (Jedan čovek i jedna žena), Mišel Legran (Šerburski kišobrani, The windmills of your mind za film Afera Tomas Kraun), Bert Bakarak (Buč Kesidi i Sandens Kid), već pomenuti Henri Mansini (Moon river, Pink panter, Il girasoli - Suncokreti Vitorija Desike sa Sofijom Loren i Marcelom Mastrojanijem), italijan Pino Donadjo (Obučena da ubije Brajana de Palme) i mnogi drugi.
U vreme najpoznatijih Enijevih hitova, kakvi su oni pisani za filmove Za šaku dolara, Dobar, loš zao, Bilo jednom na divljem zapadu, svetom su vladali rok muzičari, neograničen broj do danas veoma poznatih grupa od Bitlsa, preko Bi Džiza, Flitvud Meka, Rolingstounsa, Prokol Haruma, potom bluz i džez muzičara. Muzika je, kao nikada do tada, zahvaljujući radiju, televiziji, pločama i filmovima, postala nezamisliv deo života miliona ljudi.
Normalno je da je popularna muzika na čijem vrhu su carovali hitovi, koji su imali uvod sredinu i kraj, koji su trajali od 3 do 5 minuta, sa melodijama koje su se lako pamtile i lako ulazile u uši, svidjala i školovanim muzičarima i autorima kao što je Morikone i mnogi drugi. Ta muzika nije samo osvajala svet, stvarala popularnost, već je donosila i ogroman novac. Biti u takvoj konkurenciji, nije bilo lako.
Odluka Leonea da se obrati Morikoneu bila je ispravna i poverenje koje mu je ukazao, ovaj je potpuno opravdao i stvorena je dugogodišnja saradnja. Iz jednog u drugi filmski hit, oni su stvorili potpuno novi stil i novi specifikum u filmskom i muzičkom izražavanju. Morikone je koristio tu priliku da za svaki film, pored prateće muzike koja pokriva nevidiljivo mnoge scene, napravi i kraće forme u vidu hitova koji će se pamtiti.
Desilo se sada da neki Italijani pričaju američke priče na svoj specifičan evropski način. Kada se mislilo da se u vesternu ne može više ništa reći, oni su pronašli potpuno nov, krajnje originalan i osvežavajući stil, koji je sukob pojedinca sa pokvarenim svetom koji nas okružuje, popeo na nivo minimalističkog simbola, na neku vrstu logo-a.
U kasnijim delima, kao što su filmovi Novećento, koje radi za Bernarda Bertolučija, Sinema Paradizo koji režira Tornatore, Misija Rolanda Hofea, Morikone dalje razvija svoj specifičan stil, izuzetno atraktivne melodije sa sofisticiranim harmonijskim sklopom. Vrhunac je kompozicija Chi Mai iz filma Profesionalac (sa Žan Pol Belmondom), Žorža Lontera iz 1981.g. koja je možda više od svih doživela na stotine raznih izvedbi, koje se lako mogu preslušati na Youtubu. Šteta što i ove kompozicije nisu bile na repertoaru.
Dakle, prisustvo jednom ovakvom dogadjaju na kome je sam autor dirigovao sopstvenu muziku, i to u svojoj osamdesetoj godini, ostaće nezaboravni za sve verne obožavaoce muzike Enija Morikonea, čoveka koji je filmu oduzeo filmsku sliku, a da to niko nije primetio, namećući sopstvene slike koje na licu mesta radja njegova besmrtna muzika.
Dragan M. Babović
drbach
http://www.

Dejan

pre 15 godina

25 godina sam ga cekao i docekah... fantasticno, energicno, ekstaticno. Malo su dozivljaj pokusali da pokvare organizatori stampanjem duplih pa i troduplih karata za ista mesta, kao i nepodesenim basovima na zvucnicima na pocetku ali nisu uspeli. Ovo je dogadjaj koji cu pamtiti ceo zivot.

PS. Ako je na teniskom mecu protiv Japana bilo 15000, veceras je bilo barem 10000 ljudi na koncertu.

nina

pre 15 godina

Toliko neverovatno lepo....svakim novim tonom i melodijom emocije su rasle, i na kraju me preplavile na najuzviseniji i najistinskiji moguci nacin.
Morricone nam je poklonio vece u kome smo se osetili kao ljudi dostojni zivota, i koje cemo dugo jos pamtiti.

David Kecojevic

pre 15 godina

Nezaboravno vece. Bilo je fantasticno na koncertu. Najbolji momenti na koncertu su bile kada su odsvirane teme iz filmova: "Bilo jednom u Americi", ".... na zapadu", "Dobar, los, zao" i "Misija". Jednostavno awesome! :D

Djepeto

pre 15 godina

Koncert je bio fantastican, medjutim deo publike je sramotno izlazio dok je koncert trajao, i obrukao nas pred velikim maestrom koji to nije zasluzio. Sramite se........

Ivan

pre 15 godina

Legenda ce ziveti zauvek...covek sa usnom harmonikom (iako ga nije bilo doslovno),Debora, Koki, Nudls, Dzejson Robards koji polako jase u smrt, Eliot Nes,covek cije je ime NIKO, gringo naravno,narednik i El Indio,Gabrijel sa oboom u prasumi, muva uhvacena u cev pistolja i toliko drugih vecnih likova i scena za koje je mladjarija nemilosrdno uskracena. Mozda ce posle ove veceri potraziti i velicanstvene slike koje je ova andjeoska muzika ucinila vanvremenskim. Setite se opet scena, desetina kadrova velikog, VELIKOG LEONEA, koje je samo ovaj maestro i dostojanstveni carobnjak zvuka znao da oplemeni i pretvori u najlepse ikad naravljene metre celuloidne trake.Ne moze se pisati o maestrovom delu, ono se moze samo osetiti, negde duboko, u najdubljim slojevima duse. Ko prema ovome moze da ostane ravnodusan, morao bi ozbiljno da se zapita o sebi...Tacno kao sto je receno, ucinio nas je vredni zivota i pokazao da on moze biti i negde daleko, visoko iznad blata svakodnevice.Maestro - GRAZIE MOLTO!!!!!!!!!!!

D#

pre 15 godina

Zaista mi je čast što sam imao tu privilegiju da sa suprugom prisustvujem ovom sasvim sigurno, istorijskom spektaklu. Dan zaljubljenih je ujedno i važna godišnjica za moju bolju polovinu i mene i najlepši poklon na taj dan, nešto što ćemo po dobru, pamtiti do kraja naših života. Maestro je čini mi se, ćutke ali jasno pokazao svoje simpatije prema Beogradu i Srbiji, poklonovši nam mnogo više od onoga što smo sa puno optimizma iščekivali. Moj intimni doživaljaj koncerta je bio upravo transcedentan i katarzičan, gotovo religijsko iskustvo: neverovatan osećaj ekspanzije svesti kroz talase ekstaze učinio je da zaboravim na sve tekuće nevolje i probleme koje sam sa sobom uneo u "Arenu" i da na njih gledam sa neuporedivo više dobre volje i snage nakon koncerta. Enio-dorfin? Muzika leči, ti svi znamo. Vrhunac večeri za mene su svakako bili nastupi Suzane Rigači koja je donekle zasenila gotovo sve ostale učesnike koncerta ali ipak tek kao divni instrument koji samo slavi genijalnost velikog kompozitora. Mislim da je publika imala jedinstvenu priliku da uživo gleda Mocarta našeg doba. U dve reči: predivno iskustvo!

Nensi

pre 15 godina

Kako samo moze biti kada vas na dan zaljubljenih izvede jedan dzentlmen starog kova, vitez, romantik i Italijan. Uzviseno i nezaboravno! Hvala maestro

predrag

pre 15 godina

Koncert je bio veličanstven, neponovljiv, magičan...
Nešto što ovaj grad nije video do sada. Kritikovati njvećeg kompozitora današnjice može samo neko ko je u stanju da ga prevaziđe svojom veličinom. Muka mi je od samoproklamovanih sudija kulture i umetnosti. Veliko hvala, veliki majstore!

Dr Che Guevara

pre 15 godina

Nezaboravno veče!!GRAZIE MAESTRO MORICONNE!!Fantasticno veče,prelijepa muzika,orkestar nevjerovatan,hor veličanstven,solistkinja sa andjeoskim glasom.Publika je bila na visini zadatka,ocarana numerama,bez suvisnog aplaudiranja,sa pravovremenim izražavanjem odusevljenja.Pozdravila je MAESTRA onako kako On i zasluzuje.Ovacijama.MAESTRO ingeniozan,zasluzuje epitet najveceg zivog kompozitora danasnjice.Sa tri bisa u potpunosti se oduzio zahvalnoj publici.Jedina zamjerka organizaciji u Areni.Izdavanje duplih karata,nekontrolisano pustanje klimatuzacije(hladjenje pri i onako hladnjikavoj Areni-publika u jaknama,salovima i kapama?!)Ali sve to ne moze da pokvari ovako velicanstveno vece.Vredjelo je svakog dinara.Molimo za jos ovakvih dogadjaja.Beograd to zasluzuje.

Novak

pre 15 godina

Nisam u Beogradu i zao mi je sto sam propustila ovaj muzicki praznik, verujem da je bilo sjajno, bas kako tekst sjajno prenosi, S

iJole

pre 15 godina

Ranije sam voleo muziku Morikonea, ali polako sam je prerastao i sada je smatram sladunjavom, neumereno romantičnom, površnom, raspilavljenom, ponekad na granici sa kičom. Naravno da neke njegove melodije zvuče nerazdvojivo od slike, i na tome mu skidam kapu, ali kada su bez slike koja ih nadopunjuje zvuče pretenciozno i plitko. Njegova kompozitorska zadužbina je u maštovitoj upotrebi neobičnih (neuobičajenih) instrumenata i glasova u funkciji instrumenta. Kao kompozitor je uvek podilazio masovnom ukusu, što se da videti na osnovu ovoliko raspamećenih komentara.

iJole

pre 15 godina

Ranije sam voleo muziku Morikonea, ali polako sam je prerastao i sada je smatram sladunjavom, neumereno romantičnom, površnom, raspilavljenom, ponekad na granici sa kičom. Naravno da neke njegove melodije zvuče nerazdvojivo od slike, i na tome mu skidam kapu, ali kada su bez slike koja ih nadopunjuje zvuče pretenciozno i plitko. Njegova kompozitorska zadužbina je u maštovitoj upotrebi neobičnih (neuobičajenih) instrumenata i glasova u funkciji instrumenta. Kao kompozitor je uvek podilazio masovnom ukusu, što se da videti na osnovu ovoliko raspamećenih komentara.

Djepeto

pre 15 godina

Koncert je bio fantastican, medjutim deo publike je sramotno izlazio dok je koncert trajao, i obrukao nas pred velikim maestrom koji to nije zasluzio. Sramite se........

David Kecojevic

pre 15 godina

Nezaboravno vece. Bilo je fantasticno na koncertu. Najbolji momenti na koncertu su bile kada su odsvirane teme iz filmova: "Bilo jednom u Americi", ".... na zapadu", "Dobar, los, zao" i "Misija". Jednostavno awesome! :D

Dejan

pre 15 godina

25 godina sam ga cekao i docekah... fantasticno, energicno, ekstaticno. Malo su dozivljaj pokusali da pokvare organizatori stampanjem duplih pa i troduplih karata za ista mesta, kao i nepodesenim basovima na zvucnicima na pocetku ali nisu uspeli. Ovo je dogadjaj koji cu pamtiti ceo zivot.

PS. Ako je na teniskom mecu protiv Japana bilo 15000, veceras je bilo barem 10000 ljudi na koncertu.

Novak

pre 15 godina

Nisam u Beogradu i zao mi je sto sam propustila ovaj muzicki praznik, verujem da je bilo sjajno, bas kako tekst sjajno prenosi, S

Dragan M. Babovic

pre 15 godina

Od 1968., ili, možda npr. 1970. godine, nema dana da na klaviru ne odsviram najlepšu temu iz filma Bilo jednom na divljem zapadu, Enija Morikonea. I zato sam ne malo bio iznenadjen kada sam, posle toliko decenija čekanja, sinoć na koncertu ovog velikana, ugledao svu tu omladinu, kažu, čak 15.000 ljudi. Moj sud je da je onaj ko je prisustvovao koncertu Enia Morikonea, imao tu čast, da i sam udje, zajedno sa njim u istoriju muzičkog života Beograda i Srbije, jer je to dogadjaj koji će se pamtiti.
Ko je Enio Morikone i u čemu je njegova veličina? On je za sve nas poznat isključivo kao kompozitor filmske muzike, iako je komponovao na stotine samostalnih muzičkih dela koja nisu podloga za neki film. I pre njega i zajedno sa njim i posle njega bilo je stotine drugih odličnih kompozitora filmske muzike, ali je Enio osvojio srca miliona slušalaca zbog svoje genijalnosti, koja je udružena s muzičkim talentom dala specifičan pečat muzici proteklog dvadesetog veka.
U čemu je njegova genijalnost? Možete li zamisliti neki igrani film koji ide bez tona? Kakav bi to film bio? E sada, da li možete da zamislite filmsku muziku koja ide kao podloga i podrška scenama i filmu, bez samog filma, bez slike, bez scena, glumaca, pejzaža, pokreta. Naravno, i to je teško. Enio je upravo uspeo da osmisli muziku za film tako da se ona može slušati i nezavisno od filma. U tome je njegova veličina.
Muziku za pozorište i film počeo je da piše mnogo pre pojave Bitlsa, čija je muzika za kratko vreme sredinom sedamdesetih (izmedju 1960. i 1970.g.) osvojila svet. Školovani muzičari, kao Enio, imali su dilemu da li da u filmu daju samo podlogu, ili da daju i nešto svoje, po čemu će i sami biti upamćeni. Danas se svi fantastični filmovi Serdja Leonea pamte i po muzici Enija Morikonea.
Nekako u isto vreme sa Eniom, na filmu u Evropi i SAD su se pojavili izvrsni kompozitori filmske muzike kao što su Moris Žar (Dr. Živago), inače otac Žan Mišel Žara, potom, Fransis Lej (Jedan čovek i jedna žena), Mišel Legran (Šerburski kišobrani, The windmills of your mind za film Afera Tomas Kraun), Bert Bakarak (Buč Kesidi i Sandens Kid), već pomenuti Henri Mansini (Moon river, Pink panter, Il girasoli - Suncokreti Vitorija Desike sa Sofijom Loren i Marcelom Mastrojanijem), italijan Pino Donadjo (Obučena da ubije Brajana de Palme) i mnogi drugi.
U vreme najpoznatijih Enijevih hitova, kakvi su oni pisani za filmove Za šaku dolara, Dobar, loš zao, Bilo jednom na divljem zapadu, svetom su vladali rok muzičari, neograničen broj do danas veoma poznatih grupa od Bitlsa, preko Bi Džiza, Flitvud Meka, Rolingstounsa, Prokol Haruma, potom bluz i džez muzičara. Muzika je, kao nikada do tada, zahvaljujući radiju, televiziji, pločama i filmovima, postala nezamisliv deo života miliona ljudi.
Normalno je da je popularna muzika na čijem vrhu su carovali hitovi, koji su imali uvod sredinu i kraj, koji su trajali od 3 do 5 minuta, sa melodijama koje su se lako pamtile i lako ulazile u uši, svidjala i školovanim muzičarima i autorima kao što je Morikone i mnogi drugi. Ta muzika nije samo osvajala svet, stvarala popularnost, već je donosila i ogroman novac. Biti u takvoj konkurenciji, nije bilo lako.
Odluka Leonea da se obrati Morikoneu bila je ispravna i poverenje koje mu je ukazao, ovaj je potpuno opravdao i stvorena je dugogodišnja saradnja. Iz jednog u drugi filmski hit, oni su stvorili potpuno novi stil i novi specifikum u filmskom i muzičkom izražavanju. Morikone je koristio tu priliku da za svaki film, pored prateće muzike koja pokriva nevidiljivo mnoge scene, napravi i kraće forme u vidu hitova koji će se pamtiti.
Desilo se sada da neki Italijani pričaju američke priče na svoj specifičan evropski način. Kada se mislilo da se u vesternu ne može više ništa reći, oni su pronašli potpuno nov, krajnje originalan i osvežavajući stil, koji je sukob pojedinca sa pokvarenim svetom koji nas okružuje, popeo na nivo minimalističkog simbola, na neku vrstu logo-a.
U kasnijim delima, kao što su filmovi Novećento, koje radi za Bernarda Bertolučija, Sinema Paradizo koji režira Tornatore, Misija Rolanda Hofea, Morikone dalje razvija svoj specifičan stil, izuzetno atraktivne melodije sa sofisticiranim harmonijskim sklopom. Vrhunac je kompozicija Chi Mai iz filma Profesionalac (sa Žan Pol Belmondom), Žorža Lontera iz 1981.g. koja je možda više od svih doživela na stotine raznih izvedbi, koje se lako mogu preslušati na Youtubu. Šteta što i ove kompozicije nisu bile na repertoaru.
Dakle, prisustvo jednom ovakvom dogadjaju na kome je sam autor dirigovao sopstvenu muziku, i to u svojoj osamdesetoj godini, ostaće nezaboravni za sve verne obožavaoce muzike Enija Morikonea, čoveka koji je filmu oduzeo filmsku sliku, a da to niko nije primetio, namećući sopstvene slike koje na licu mesta radja njegova besmrtna muzika.
Dragan M. Babović
drbach
http://www.

Mare (Dorcol)

pre 15 godina

Eto. Posle JM Jarrea, imao sam za kratko vreme priliku da uzivo slusam i drugog velikog idola iz mladosti. Jos da Palma organizuje mec Zagora i Bleka, pa mogu na miru da umrem...

Dr Che Guevara

pre 15 godina

Nezaboravno veče!!GRAZIE MAESTRO MORICONNE!!Fantasticno veče,prelijepa muzika,orkestar nevjerovatan,hor veličanstven,solistkinja sa andjeoskim glasom.Publika je bila na visini zadatka,ocarana numerama,bez suvisnog aplaudiranja,sa pravovremenim izražavanjem odusevljenja.Pozdravila je MAESTRA onako kako On i zasluzuje.Ovacijama.MAESTRO ingeniozan,zasluzuje epitet najveceg zivog kompozitora danasnjice.Sa tri bisa u potpunosti se oduzio zahvalnoj publici.Jedina zamjerka organizaciji u Areni.Izdavanje duplih karata,nekontrolisano pustanje klimatuzacije(hladjenje pri i onako hladnjikavoj Areni-publika u jaknama,salovima i kapama?!)Ali sve to ne moze da pokvari ovako velicanstveno vece.Vredjelo je svakog dinara.Molimo za jos ovakvih dogadjaja.Beograd to zasluzuje.

nina

pre 15 godina

Toliko neverovatno lepo....svakim novim tonom i melodijom emocije su rasle, i na kraju me preplavile na najuzviseniji i najistinskiji moguci nacin.
Morricone nam je poklonio vece u kome smo se osetili kao ljudi dostojni zivota, i koje cemo dugo jos pamtiti.

Nensi

pre 15 godina

Kako samo moze biti kada vas na dan zaljubljenih izvede jedan dzentlmen starog kova, vitez, romantik i Italijan. Uzviseno i nezaboravno! Hvala maestro

Ivan

pre 15 godina

Legenda ce ziveti zauvek...covek sa usnom harmonikom (iako ga nije bilo doslovno),Debora, Koki, Nudls, Dzejson Robards koji polako jase u smrt, Eliot Nes,covek cije je ime NIKO, gringo naravno,narednik i El Indio,Gabrijel sa oboom u prasumi, muva uhvacena u cev pistolja i toliko drugih vecnih likova i scena za koje je mladjarija nemilosrdno uskracena. Mozda ce posle ove veceri potraziti i velicanstvene slike koje je ova andjeoska muzika ucinila vanvremenskim. Setite se opet scena, desetina kadrova velikog, VELIKOG LEONEA, koje je samo ovaj maestro i dostojanstveni carobnjak zvuka znao da oplemeni i pretvori u najlepse ikad naravljene metre celuloidne trake.Ne moze se pisati o maestrovom delu, ono se moze samo osetiti, negde duboko, u najdubljim slojevima duse. Ko prema ovome moze da ostane ravnodusan, morao bi ozbiljno da se zapita o sebi...Tacno kao sto je receno, ucinio nas je vredni zivota i pokazao da on moze biti i negde daleko, visoko iznad blata svakodnevice.Maestro - GRAZIE MOLTO!!!!!!!!!!!

predrag

pre 15 godina

Koncert je bio veličanstven, neponovljiv, magičan...
Nešto što ovaj grad nije video do sada. Kritikovati njvećeg kompozitora današnjice može samo neko ko je u stanju da ga prevaziđe svojom veličinom. Muka mi je od samoproklamovanih sudija kulture i umetnosti. Veliko hvala, veliki majstore!

D#

pre 15 godina

Zaista mi je čast što sam imao tu privilegiju da sa suprugom prisustvujem ovom sasvim sigurno, istorijskom spektaklu. Dan zaljubljenih je ujedno i važna godišnjica za moju bolju polovinu i mene i najlepši poklon na taj dan, nešto što ćemo po dobru, pamtiti do kraja naših života. Maestro je čini mi se, ćutke ali jasno pokazao svoje simpatije prema Beogradu i Srbiji, poklonovši nam mnogo više od onoga što smo sa puno optimizma iščekivali. Moj intimni doživaljaj koncerta je bio upravo transcedentan i katarzičan, gotovo religijsko iskustvo: neverovatan osećaj ekspanzije svesti kroz talase ekstaze učinio je da zaboravim na sve tekuće nevolje i probleme koje sam sa sobom uneo u "Arenu" i da na njih gledam sa neuporedivo više dobre volje i snage nakon koncerta. Enio-dorfin? Muzika leči, ti svi znamo. Vrhunac večeri za mene su svakako bili nastupi Suzane Rigači koja je donekle zasenila gotovo sve ostale učesnike koncerta ali ipak tek kao divni instrument koji samo slavi genijalnost velikog kompozitora. Mislim da je publika imala jedinstvenu priliku da uživo gleda Mocarta našeg doba. U dve reči: predivno iskustvo!