Misha
pre 15 godina
Na zalost, to dobro koje vidimo na Zapadu, zbog cega mu cesto zavidimo i cesto ga zbog toga mrzimo, ono je danas svega bledi ostatak onoga sto je ono bilo do pre vek i po, a možda u nekoj meri i do pre svega pedesetak godina. Dositej Obradovic je pre dva veka pisao kako je mogao da se šeta noću šumama Saksonije u Nemačkoj, bez straha da bi nešto ružno moglo da mu se desi. Ljuba Nenadović je sredinom XIX veka pisao: "Svuda vidite sretnu i zadovoljnu čeljad. Nigde ne vidite pakosti i zavisti. Svak se raduje tuđem dobru, svak sažaljeva tuđu nesreću. Nemačka društva tako su uređena i udešena da vam se čini da svaki živi samo na korist i na zadovoljstvo svojega bližnjeg. Ovo je zemlja gde se brinu da i stoka oseti blagodati pitome civilizacije. Svaki čovek obavezan je da čovečno i sa svojom stokom postupa. ...
Nijedan narod ne izobličava sam svoje nedostatke i pogreške tako oštro kao Nemci. Nemac, za svaku nesreću koja postigne njega ili njegovu zemlju, krivi samo sebe. ... Za nekoliko kratkih vekova Nemci su čudesa učinili, pretvorili su u pravi raj svoju zemlju, o kojoj su Rimljani kao o nekom Sibiru govorili; podigli su industriju, reformisali rimsku veru, stvorili su škole, nauke, zakone, slobodu, i pravom prosvetom prosvetili su sredinu Evrope. ... U predelima odakle su izašli apostoli - u otačastvu Isusa Hrista, caruju mrak i sujeverstvo, a na severu nemački pastor pred okupljenim narodom razlaže hrišćansku ljubav i tumači evanđeoske reči onako kako treba da čuju i razumeju ljudi koji ljube pravu istinu i koji teže sve daljem napretku i prosvećenju svoga razuma." (Ljubomir Nenadović, Celokupna dela, str. 576, 589, 616) Na Zapadu mnoge zakonske regulative nisu postojale dok naši Jugovići šezdesetih godina nisu navrnuli tamo sa svojim neprosvećenim karakterom, jer, na primer, nikome nije padalo na pamet da krade novine po ulicama, koje su se, kao i razni drugi proizvodi, često na trgovima prodavali bez prodavaca, čisto na poverenje. Uloga države je bila mala, jer su ljudi na sebi nosili odgovornost za svoje postupke, dok kod nas Balkanaca postoji princip da sve što nije zakonom praktično zabranjeno, jeste dozvoljeno; pa to uvek postaje izgovor vlasti da bude totalitarna. No, na zalost, i ljudi na Zapadu se sve više kvare, pa uloga drzave raste, a prosvetiteljstvo biva zamenjivano frazama o postenju i postovanju, slicno frazama kojima je komunizam mahao. Prosvetiteljstvo se ne može ostvariti promenom kulturnih vrednosti, već promenom mentaliteta. Promovisanje kulturnih vrednosti ima za cilj da promeni naše postupke tj. našu politiku odnosa prema drugim ljudima, a prosvetiteljstvo ima za cilj da promenimo sebe (motive koji nas pokreću).
9 Komentari
Sortiraj po: