Odlivena
pre 15 godina
Vjeciti optimista, izbjeglica, djete iz mjesanog braka u sred Srbije - bila sam ljuta na roditelje kad su podnijeli zahtjev za iseljenje. Najljepse godine provela sam u Srbiji i uvijek htjela da budem slijepa na stvarnost oko sebe, cak i onda kada me je tata upisivao u skolu sa pistoljem oko pasa spreman da ubije i mene i onu dronfulju koja je tada sjedila u Visoj Poslovnoj skoli jer nisam bila "podobna" za upis iako sam bila medju prvih 20 po rezultatima prijemnog ispita. "Odlila" sam se iz Srbije 1999 poslije zavrsene Vise Poslovne (u roku, medju najboljim studentima). "Dolila" sam se na Floridu gdje nisu htjeli da mi priznaju zavrseno skolovanje (JUS standard vas nece daleko dovesti, barem ne u oblasti poslovanja, marketinga, itd). Zavrsila sam faks na Floridi koji nije bas u nivou Yale ili Harvarda ali medju jacima u USA, imam posao i platu koja spada u srednje standarde. Mogu da priustim sve sto mi treba ali nisam bjesna jer sam zivjela kroz ono sto sam zivjela i znam da se zivot ne granici sa novim autom vec da postoje druge stvari. Svaki dan stanem ispred ogledala i opalim sebi samar sto sam bila takav idiot. Bila sam u Srbiji proslog ljeta, po prvi put poslije 8 godina. Htjela sam da se vratim nazad "kuci" prvu noc. Moja poruka svima vama koji razmisljate ili se neckate - ako postoji bilo kakva sansa, grabite je i palite. Necemo mi zivjeti dovoljno dugo da u Srbiji dozivimo promjene, ne vjerujem ni nasa djeca. Ne zanosite se da se ovdje pare stvaraju preko noci - to su pojedinci tipa Bil Gates-a (koji usput nije stvorio bogatstvo preko noci vec svojim radom) ali se ovdje cjeni i vrednuje jedinka - ljudsko bice - to sto ste vi u stvari i kako sebe "prodajete". Tacno, kriza dodje i prodje; i ovdje se krade u drzavnim vrhovima i igraju prljave igre i cesto se zazmuri na prljavstine, i pitanje je koliko pojedinci mogu sta da promjene, ali cinjenica ostaje da, bez obzira ko je na vlasti i koje je vase stranacko opredeljenje i ko vam je tata, mama, ujak, komsija - ako nemate kvalifikacije nemate ni prodje. Onda vam ostaje da budete ljuti na samoga sebe i da nesto uradite po tom pitanju i promjenite svoj zivot na bolje ili gore. U Srbiji ste, htjeli vi to priznati ili ne, jos uvijek na milost i nemilost nekolicini nepismenih (mislim da je rijec polu-pismenih uvelicavanje za trenutnu vladajucu postavu ili bar onu nekolicinu koji drze konce u rukama) i na takvom mjestu mozgovima nije mjesto. A o tom "fantasticnom" prijedlogu da mi izvana, mozgovi, dodjemo u Srbiju i tu ulozimo pare - nema komentara. Opet potvrda da su se mozgovi odlili... U drugom zivotu, mozda - tj. ako se rodim kao narodna pevaljka!
167 Komentari
Sortiraj po: