Petak, 02.11.2007.

14:40

Lilić: Mržnja kao kažnjivo delo

Stevan Lilić kaže da se govor mržnje u Srbiji više shvata kao oblik vulgarnosti, a ne kao opasno i kažnjivo delo.

Izvor: FoNet

Liliæ: Mržnja kao kažnjivo delo IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

Boza Bogdanovic

pre 16 godina

Prof. Lilica dobro poznajem sa brojnjih sastanaka GO DC u periodu 1995-2004 pa cu zato poslati komentar. U vreme Tita i jednopartijskog sistema, tacno se znalo sta se sme javno izjaviti i objaviti u medijima. Kada su komunisticki poslusnici cetnike nazivali koljacima, zverima, gibanicarima i slicno, to nije tretirano kao „govor mrznje“. Kada su veci i manji partijski funkcioneri prezivele jadnike sa Golog Otoka (ukljucujuci i prof. Micunovica) javno nazivali bagrom, Staljinovim placenicima i slicno, to nije tretirano kao“govor mrznje“. Kada su TV-spikeri velicali Milosevica, Miru Markovic, Seselja i ostale „patriotske“ Srbe, a Hrvate, muslimane i ostale nacije nipodstavali u medijima, to nije bio „govor mrznje“. Kada su SPS-ovci, JUL-ovci i radikali javno omalozavali demokratsku opoziciju, to opet nije bio „govor mrznje“.
Postovani prof. Lilicu, „istoriju pisu pobednici“. Partizani su pobedili cetnike, Titovi sledbenici pristalice Informbiroa, Milosevic Ivana Stambolica, a DOS je Petog oktobra pobedio Milosevica, bar se tako zvanicno tvrdi. Zato cu Vam postaviti nekoliko pitanja, sa molbom da mi javno odgovorite:
- Ko je iz vrha DC (prof. Micunovic, prof. Simonovic, prof. Grubac, prof. Mijatovic, g. Tosic, adv. Vucic, g-dja Ruzdic i Vi licno) bio za Sesti oktobar, a ko je bio protiv? Da li ste o tome razgovarali i glasali na Predsednistvu stranke?
- Ko je zabranio DOS-u, koji je posle Petog oktobra imao dvotrecinsku vecinu u Saveznoj i srpskoj Skupstini, da zvanicno stavi na dnevni red i usvoji u obe Skupstine ZABRANU ratno-huskackih, zlocinackih i lopovskih stranaka, da se najodgovorniji lideri odmah uhapse i predaju Hagu, a da se svim rukovodiocima tih stranaka, pocevsi od clanova OO, zabrani bavljenje politikom u trajanju od 5-10 godina?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) bio za to da se Mirinim udbaskim tajkunima ispita poreklo imovine, ona oduzme i tim parama pokrene srpska privreda?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) javno zatrazio da se ispita saradnja pojedinih lidera DOS-a sa Milosevicem i njegovim tajkunima (sponzorima)?
- Ko je od lidera DOS-a (i lidera DC) podneo ostavku zato sto nisu vracene milijarde dolara sa Kipra, zato sto nisu ispitane malverzacije u RTB-u i Geneksu, a opet su u pitanju milijarde dolara?
Postovani prof. Lilicu, mogao bih da Vam postavim jos puno slicnih pitanja, ali je prostor ogranicen. Najljubaznije Vas molim da mi javno odgovorite, tacku po tacku.
S najiskrenijim postovanjem.

Publius

pre 16 godina

Osnovno je ljudsko pravo svakog da mrzi bilo koga i da to javno iznese, dokle god ne postoji ocigledna i direktna pretnja po bezbednost licnosti i imovine.

Serafim Krtic

pre 16 godina

Kada se govori o reci "Kritika" cesto se znacenje te reci poistovecuje sa reciju "Mrznja". A to znaci da se svaki onaj koji nekoga kritikuje za greske ili nepravde izlaze da bude optuzen za mrznju. A to je veoma pogresno. Sve dok se znacenje reci mrznja ne definise na pravnoj osnovi ne moze da se definise kao mrznja vec kao kritika. Ocigledno je da se oni koji se kritikuju kriju iza reci mrznje i tako sakrivaju svoja prava lica i opasne aktivnosti za koje se kritikuju.

Publius

pre 16 godina

Osnovno je ljudsko pravo svakog da mrzi bilo koga i da to javno iznese, dokle god ne postoji ocigledna i direktna pretnja po bezbednost licnosti i imovine.

Boza Bogdanovic

pre 16 godina

Prof. Lilica dobro poznajem sa brojnjih sastanaka GO DC u periodu 1995-2004 pa cu zato poslati komentar. U vreme Tita i jednopartijskog sistema, tacno se znalo sta se sme javno izjaviti i objaviti u medijima. Kada su komunisticki poslusnici cetnike nazivali koljacima, zverima, gibanicarima i slicno, to nije tretirano kao „govor mrznje“. Kada su veci i manji partijski funkcioneri prezivele jadnike sa Golog Otoka (ukljucujuci i prof. Micunovica) javno nazivali bagrom, Staljinovim placenicima i slicno, to nije tretirano kao“govor mrznje“. Kada su TV-spikeri velicali Milosevica, Miru Markovic, Seselja i ostale „patriotske“ Srbe, a Hrvate, muslimane i ostale nacije nipodstavali u medijima, to nije bio „govor mrznje“. Kada su SPS-ovci, JUL-ovci i radikali javno omalozavali demokratsku opoziciju, to opet nije bio „govor mrznje“.
Postovani prof. Lilicu, „istoriju pisu pobednici“. Partizani su pobedili cetnike, Titovi sledbenici pristalice Informbiroa, Milosevic Ivana Stambolica, a DOS je Petog oktobra pobedio Milosevica, bar se tako zvanicno tvrdi. Zato cu Vam postaviti nekoliko pitanja, sa molbom da mi javno odgovorite:
- Ko je iz vrha DC (prof. Micunovic, prof. Simonovic, prof. Grubac, prof. Mijatovic, g. Tosic, adv. Vucic, g-dja Ruzdic i Vi licno) bio za Sesti oktobar, a ko je bio protiv? Da li ste o tome razgovarali i glasali na Predsednistvu stranke?
- Ko je zabranio DOS-u, koji je posle Petog oktobra imao dvotrecinsku vecinu u Saveznoj i srpskoj Skupstini, da zvanicno stavi na dnevni red i usvoji u obe Skupstine ZABRANU ratno-huskackih, zlocinackih i lopovskih stranaka, da se najodgovorniji lideri odmah uhapse i predaju Hagu, a da se svim rukovodiocima tih stranaka, pocevsi od clanova OO, zabrani bavljenje politikom u trajanju od 5-10 godina?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) bio za to da se Mirinim udbaskim tajkunima ispita poreklo imovine, ona oduzme i tim parama pokrene srpska privreda?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) javno zatrazio da se ispita saradnja pojedinih lidera DOS-a sa Milosevicem i njegovim tajkunima (sponzorima)?
- Ko je od lidera DOS-a (i lidera DC) podneo ostavku zato sto nisu vracene milijarde dolara sa Kipra, zato sto nisu ispitane malverzacije u RTB-u i Geneksu, a opet su u pitanju milijarde dolara?
Postovani prof. Lilicu, mogao bih da Vam postavim jos puno slicnih pitanja, ali je prostor ogranicen. Najljubaznije Vas molim da mi javno odgovorite, tacku po tacku.
S najiskrenijim postovanjem.

Serafim Krtic

pre 16 godina

Kada se govori o reci "Kritika" cesto se znacenje te reci poistovecuje sa reciju "Mrznja". A to znaci da se svaki onaj koji nekoga kritikuje za greske ili nepravde izlaze da bude optuzen za mrznju. A to je veoma pogresno. Sve dok se znacenje reci mrznja ne definise na pravnoj osnovi ne moze da se definise kao mrznja vec kao kritika. Ocigledno je da se oni koji se kritikuju kriju iza reci mrznje i tako sakrivaju svoja prava lica i opasne aktivnosti za koje se kritikuju.

Publius

pre 16 godina

Osnovno je ljudsko pravo svakog da mrzi bilo koga i da to javno iznese, dokle god ne postoji ocigledna i direktna pretnja po bezbednost licnosti i imovine.

Serafim Krtic

pre 16 godina

Kada se govori o reci "Kritika" cesto se znacenje te reci poistovecuje sa reciju "Mrznja". A to znaci da se svaki onaj koji nekoga kritikuje za greske ili nepravde izlaze da bude optuzen za mrznju. A to je veoma pogresno. Sve dok se znacenje reci mrznja ne definise na pravnoj osnovi ne moze da se definise kao mrznja vec kao kritika. Ocigledno je da se oni koji se kritikuju kriju iza reci mrznje i tako sakrivaju svoja prava lica i opasne aktivnosti za koje se kritikuju.

Boza Bogdanovic

pre 16 godina

Prof. Lilica dobro poznajem sa brojnjih sastanaka GO DC u periodu 1995-2004 pa cu zato poslati komentar. U vreme Tita i jednopartijskog sistema, tacno se znalo sta se sme javno izjaviti i objaviti u medijima. Kada su komunisticki poslusnici cetnike nazivali koljacima, zverima, gibanicarima i slicno, to nije tretirano kao „govor mrznje“. Kada su veci i manji partijski funkcioneri prezivele jadnike sa Golog Otoka (ukljucujuci i prof. Micunovica) javno nazivali bagrom, Staljinovim placenicima i slicno, to nije tretirano kao“govor mrznje“. Kada su TV-spikeri velicali Milosevica, Miru Markovic, Seselja i ostale „patriotske“ Srbe, a Hrvate, muslimane i ostale nacije nipodstavali u medijima, to nije bio „govor mrznje“. Kada su SPS-ovci, JUL-ovci i radikali javno omalozavali demokratsku opoziciju, to opet nije bio „govor mrznje“.
Postovani prof. Lilicu, „istoriju pisu pobednici“. Partizani su pobedili cetnike, Titovi sledbenici pristalice Informbiroa, Milosevic Ivana Stambolica, a DOS je Petog oktobra pobedio Milosevica, bar se tako zvanicno tvrdi. Zato cu Vam postaviti nekoliko pitanja, sa molbom da mi javno odgovorite:
- Ko je iz vrha DC (prof. Micunovic, prof. Simonovic, prof. Grubac, prof. Mijatovic, g. Tosic, adv. Vucic, g-dja Ruzdic i Vi licno) bio za Sesti oktobar, a ko je bio protiv? Da li ste o tome razgovarali i glasali na Predsednistvu stranke?
- Ko je zabranio DOS-u, koji je posle Petog oktobra imao dvotrecinsku vecinu u Saveznoj i srpskoj Skupstini, da zvanicno stavi na dnevni red i usvoji u obe Skupstine ZABRANU ratno-huskackih, zlocinackih i lopovskih stranaka, da se najodgovorniji lideri odmah uhapse i predaju Hagu, a da se svim rukovodiocima tih stranaka, pocevsi od clanova OO, zabrani bavljenje politikom u trajanju od 5-10 godina?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) bio za to da se Mirinim udbaskim tajkunima ispita poreklo imovine, ona oduzme i tim parama pokrene srpska privreda?
- Ko je od DOS-ovih lidera (i lidera DC) javno zatrazio da se ispita saradnja pojedinih lidera DOS-a sa Milosevicem i njegovim tajkunima (sponzorima)?
- Ko je od lidera DOS-a (i lidera DC) podneo ostavku zato sto nisu vracene milijarde dolara sa Kipra, zato sto nisu ispitane malverzacije u RTB-u i Geneksu, a opet su u pitanju milijarde dolara?
Postovani prof. Lilicu, mogao bih da Vam postavim jos puno slicnih pitanja, ali je prostor ogranicen. Najljubaznije Vas molim da mi javno odgovorite, tacku po tacku.
S najiskrenijim postovanjem.