Marko
pre 16 godina
Iz demokratskih ubeđenja sam sklon da se složim sa tim da svako ima pravo da na miran način iskaže svoje ideje. Bili to sindikalci, studenti, homoseksualci, antifašisti ili neonacisti.
Problem je malo dublji. Problem je u tome kako živimo. Situacija u kojoj se pojavljuju udruženja koja su u najmanju ruku ultra-nacionalistička nije specifična samo za Srbiju. Ikonografija, i ideološka obojenost je ista gotovo svuda. Specifičnost pojave kukastih krstova, keltskih krstova i drugih uobičajenih simbola tih pokreta, u zemljama koje su tokom nacizma najviše propatile, ukazuje na izgubljenost mladih. Isto ovo što se sprema u NS-u, dešavalo se i dešava se i u Poljskoj, i u Češkoj, a bogami i u Rusiji... u Rusiji koja je izgubila 30 miliona ljudi u Drugom svetskom ratu.
Problem je dakle sistemski. Ne postoji državni mehanizam koji sprečava da se štampaju knjige sa nacističkom i neonacističkom retorikom, televizije na kojima se razni opskurni likovi utrkuju da opisuju istorijsku predodređenost Srba za vladanje svetom, pa čak i naizgled banalne stvari kao to da u Beogradu, na Cvetnom trgu, među drangulijama koje prodaju ulični prodavci bižuterije možete da kupite i priveske u obliku kukastog krsta. Da nema mušterija, ne bi ni prodavali. Da je zabranjeno, ne bi reskirali svoje male poslove zarad tako nečega.
Dakle, treba početi sa vrha. Treba sistemski rešiti problem. Neka zakon da jasnu zabranu, i neka oni čiji je to posao poštuju i sprovode zakon. Ne samo po ovom pitanju, već za sve.
Mada, u ovoj zemlji je to možda preveliki zahtev...
Dakle, demokratski je dozvoliti svakome da stav iskaže, ali je obaveza države, tj. sistema u najširem smislu da obezbedi da takve stvari nemaju uporište i prođu.
35 Komentari
Sortiraj po: