Persepolis

Prosuđivati "Persepolis", remek delo stripske naracije, kao antiiransku i antiislamsku kampanju po američkom nalogu predstavlja ideološko i, što je mnogo važnije i tragičnije, kreativno slepilo. Ovo je bolje delo od memoara Azar Nafisi "Čitati Lolitu u Teheranu", koje takođe smatram izuzetno vrednom knjigom. Oba dela su prvorazredne narativne (pa tek onda, možda, diskurzivne) studije totalitarizma i svakodnevice.

Iranci nikad nisu bili sretniji nego kad su se resili americke diktature Pahlavija cija je strahovlada bacila u zatvore na tisuce ljudi. Smatram da ovakva antiiranska i antiislamska kampanja, po americkom nalogu, moze zainteresirati samo budale i slijepce. Ja sam bila i vidjela Iran danas, i sretna sam da tamo vise ne stanuje CIA

Kad budemo docekali dan da se u velikoj amerikanskoj demokraciji pojavi knjiga o zlostavljanju iranske zajednice u proteklih 24 mjeseca - podsjetimo se proslogodisnje represije nad "obojenim" imigrantima u L.A. - onda cemo moci pricati o kvalitetima istine, demokracije i ksenofobicne propagande pricice uvijene u strip omotnicu. Kao sto rekoh, tko zeli vjerovati propagandi, welcome - ima nas, hvala Razumu, suvise svjestnih i obavijestenih. Osobito na licu mjesta. A o Iranu ce se vise saznati citajuci Roberta Fiska, nego poluliteraturu prilagodjenu zapadnom trzistu.

Pa, i autorka stripa (i filma) je iranskog porekla, tako da nisu valjda bas svi Iranci bili presrecni... A i suditi o umetnickom delu samo na osnovu dnevne politike prilicno je plitko. Pravno umetnicko delo ili ima ili nema intrinzicnu vrednost, sve ostale rasprave mogu doci posle.

Ne bih se slozila sa autorom da je 'Cilj "Persepolisa" da kroz duhovitost i emocije ukaže na odrastanje i napuštanje roditeljske zaštite, kao i na nesavršenost svakog ideološkog sistema.'.

kao velika poshtivateljka persepolisa (putem kog sam upravo i saznala mnoge stvari o iranu koje ranije nisam znala) verujem da je to veoma angazovan strip o konkretnom sistemu , koji ukazuje na zlo diktature islamske republike u koju su baceni brojni iranci i posebno iranke, cija su prava znatno vise ukinuta nego muskarcima.

po meni zaista remek delo a ne samo generalna kritika izrazena na duhovit nacin.

Iranci nikad nisu bili sretniji nego kad su se resili americke diktature Pahlavija cija je strahovlada bacila u zatvore na tisuce ljudi. Smatram da ovakva antiiranska i antiislamska kampanja, po americkom nalogu, moze zainteresirati samo budale i slijepce. Ja sam bila i vidjela Iran danas, i sretna sam da tamo vise ne stanuje CIA

Kad budemo docekali dan da se u velikoj amerikanskoj demokraciji pojavi knjiga o zlostavljanju iranske zajednice u proteklih 24 mjeseca - podsjetimo se proslogodisnje represije nad "obojenim" imigrantima u L.A. - onda cemo moci pricati o kvalitetima istine, demokracije i ksenofobicne propagande pricice uvijene u strip omotnicu. Kao sto rekoh, tko zeli vjerovati propagandi, welcome - ima nas, hvala Razumu, suvise svjestnih i obavijestenih. Osobito na licu mjesta. A o Iranu ce se vise saznati citajuci Roberta Fiska, nego poluliteraturu prilagodjenu zapadnom trzistu.

Prosuđivati "Persepolis", remek delo stripske naracije, kao antiiransku i antiislamsku kampanju po američkom nalogu predstavlja ideološko i, što je mnogo važnije i tragičnije, kreativno slepilo. Ovo je bolje delo od memoara Azar Nafisi "Čitati Lolitu u Teheranu", koje takođe smatram izuzetno vrednom knjigom. Oba dela su prvorazredne narativne (pa tek onda, možda, diskurzivne) studije totalitarizma i svakodnevice.

Pa, i autorka stripa (i filma) je iranskog porekla, tako da nisu valjda bas svi Iranci bili presrecni... A i suditi o umetnickom delu samo na osnovu dnevne politike prilicno je plitko. Pravno umetnicko delo ili ima ili nema intrinzicnu vrednost, sve ostale rasprave mogu doci posle.

Ne bih se slozila sa autorom da je 'Cilj "Persepolisa" da kroz duhovitost i emocije ukaže na odrastanje i napuštanje roditeljske zaštite, kao i na nesavršenost svakog ideološkog sistema.'.

kao velika poshtivateljka persepolisa (putem kog sam upravo i saznala mnoge stvari o iranu koje ranije nisam znala) verujem da je to veoma angazovan strip o konkretnom sistemu , koji ukazuje na zlo diktature islamske republike u koju su baceni brojni iranci i posebno iranke, cija su prava znatno vise ukinuta nego muskarcima.

po meni zaista remek delo a ne samo generalna kritika izrazena na duhovit nacin.