Vera
pre 16 godina
zakoni o udruzenjima postoje u zemljama evrope i nisu uopste komplikovani.
Sazvala sam pre petnaest godina i do danas sam predsednik udruzenja (humanitarnog karaktera)sedmoro ljudi koji su svojim potpisima podrzali osnivanje istoga. Sudski smo registrovani, svake dve godine pravimo poreski izvestaj i nema nekog velikog problema oko toga, osim... Ako neko udruzenje koristi nesto drugo nego sto je u njegovom statutu propisano. Nase udruzenje humanitarnog karaktera, prvo je oslobodjeno poreza (do odredjene sume)koju mi nikada ni ne prelazimo. Nikakve provere od koga se dobijaju donacije nema. Udruzenje donatorima izdaje takozvani (Spendebescheinigung)i to automatski ukazuje odakle je stigla pomoc. Tacno se zna dali je u pitanju novac ili neka druga donacija (stvari). Kako imamo saradnike u zemlji pokusali smo da registrujemo ogranak tamo. Nakon hiljadu prepreka i trazenja maltene koji broj gaca nosimo... odustali smo.
Ni danas mi nije jasno zasto je to sve tako komplikovano kod nas? Cim se negde pojavimo gledaju nas kao "potencijalne lopove" sve za rad nekoliko velikih koji su u svojim "kuhinjama" skuvali pokvarenu hranu. I sada imamo mogucnosti da ucinimo mnogo toga za poboljsanje u nekim ustanovama (staracki dom)naprimer, ali ono sto nas doceka ubije svaku volju. Treba strogo odvojiti politicka, ekonomska ili humanitarna udruzenja, za svako od njih treba propis koji odgovara toj delatnosti. Ponekad me je stid da kazem da sam humanitarni radnik, nakon svega sto su mnogi na racun toga ucinili. Zakoni (ako su postojali) nisu dosledno sprovodjeni, uglavnom smo stradali mi koji smo na pravdi boga radili da se narodu pomogne. Dali ce nov zakon doneti nesto bolje, ostaje da se vidi.
3 Komentari
Sortiraj po: